Na početku četvrte godine mandata američki predsjednik Donald Trump ne izaziva ništa manje kontroverzi nego što je to bilo prilikom njegovog dolaska u Bijelu kuću. Naprotiv, prije nekoliko tjedana donji dom tamošnjeg parlamenta donio je odluku koja bi se kod nas uvjetno mogla usporediti s izglasanim nepovjerenjem šefu izvršne vlasti i cijeli proces koji je predviđen za smjenjivanje i opoziv američkog predsjednika kad prekrši svoje ovlasti prije nekoliko dana nastavljen je u gornjem domu, Senatu.

Za razliku od donjeg doma, u kojem većinu drži Demokratska stranka, u Senatu većinu čine republikanci, među kojima ih dovoljno slijepo podržava Trumpa da bi se i javnost i mediji uglavnom složili kako su realne šanse za njegovu smjenu de facto nepostojeće. To ipak ne umanjuje činjenicu da se Trump naveliko poigrava odredbama američkog ustava i tamošnjih zakona, kao i granicama etike.

Proces opoziva inicirala je Demokratska stranka nakon što su prije nekoliko mjeseci u javnost isplivale informacije o Trumpovu pokušaju pritiska na ukrajinskog predsjednika kako bi se oblatio Joe Biden, bivši američki potpredsjednik za vrijeme mandata Baracka Obame i Trumpov mogući protukandidat na izborima ove jeseni. Od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog Trump je tražio da objavi da su ukrajinske vlasti započele istragu u plinskoj kompaniji Burisma, u čijem je nadzornom odboru bio Bidenov sin Hunter do proljeća prošle godine.

Kako bi ga natjerao na to, Trump je privremeno zaustavio isporuku ranije dogovorene američke vojne pomoći Ukrajini i time prekršio odredbe koje diktiraju to da američki predsjednik ne smije koristiti svoje ovlasti kako bi si priskrbio korist, a i druge zakone. U cijelom skandalu demokratski zastupnici su se odlučili fokusirati isključivo na taj slučaj i optužbama protiv predsjednika Trumpa nisu pridodali i druga moguća kršenja ovlasti te potencijalne sukobe interesa. A u protekle tri godine toga se poprilično skupilo.

U izobilju skandala i kontroverzi Trumpova mandata ponešto je u sjenu pala tema koja je prije tri godine punila naslove medija, a to je veza između njegova poslovnog carstva i političke funkcije. Tvrdeći da takvo nešto nije uvjetovano zakonima, Trump je na samom početku mandata odbio upravljanje svojom priličnom imovinom prebaciti u neovisne ruke, kao što je to bio običaj američkih predsjednika posljednjih nekoliko desetljeća. Umjesto toga, menadžment je prebacio na sinove Erica i Donalda Juniora, pokušavajući uvjeriti javnost da je to dovoljno kako bi se izbjegao sukob interesa, odnosno kako bi izostao utjecaj njegove političke pozicije na njegovu financijsku situaciju.

Bez obzira na to, kritike na račun te veze ne prestaju jer je jasno da Trump i te kako profitira od svoje funkcije. Portal Politico ovih dana piše da je 'u tri godine svojeg mandata (...) uspio nešto što nije uspjelo nijednom predsjedniku prije njega: stopiti vlastite poslovne interese s najvišom razinom američke vlasti'.

Trumpovo poslovno carstvo uključuje više od 500 tvrtki i nekretnine u dvadesetak zemalja. Još od samog početka jedna od najčešćih kritika bila je ta da mu boravak izvan Bijele kuće u vlastitim nekretninama debelo plaćaju američki građani, a novac se slijeva na račune njegovih tvrtki.

Kako američkog predsjednika 24 sata dnevno prati ekstenzivno osiguranje, čiji se troškovi namiruju iz državnog proračuna, svaki posjet nekom Trumpovom luksuznom odmaralištu, igralištu za golf, hotelu ili sličnoj nekretnini znači dodatne prihode za one tvrtke koje upravljaju tim nekretninama. Pozivajući se na informacije koje je objavila Bijela kuća, američki mediji pišu da je u protekle tri godine Trump više od 350 puta boravio u nekoj od svojih nekretnina, odnosno proveo je trećinu svojeg mandata u njima. Američki predsjednik redovito odlazi na svoje igralište za golf u blizini Washingtona, a omiljene destinacije su mu i luksuzno ljetovalište Mar-a-Lago u gradu Palm Beachu u saveznoj državi Floridi, kao i slična nekretnina u državi New Jersey.

Naravno, to se ne odnosi samo na Trumpa, već i na njegovu obitelj, koju također štite američke tajne službe, a koja redovito putuje i isto tako odsjeda u nekretninama što su pod upravljanjem obitelji bilo u SAD-u, bilo u inozemstvu. Čak i lani, kad je američki potpredsjednik Mike Pence bio u službenom posjetu Irskoj, on je također odsjeo u Trumpovu tamošnjem odmaralištu. Do skupne informacije o tome koliko je sve to dosad stajalo američke građane nije moguće doći, ali iznosi sigurno nisu zanemarivi.

U toj priči posebnu ulogu ima hotel u Washingtonu, kojim upravlja Trumpova kompanija. Samu zgradu hotela on unajmljuje od države i to usprkos stavkama ugovora koje bi to trebale sprečavati. Hotel u Washingtonu postao je mjesto u kojem se pojavljuju svi oni koji se nadaju doći u milost predsjednika, ali ta praksa nije ograničena samo na američki glavni grad.

Prema informacijama koje su prikupile neke nevladine organizacije, dvjestotinjak inicijativa, političkih kampanja i grupa – gotovo sve s konzervativne strane političkog spektra – potrošilo je barem osam milijuna dolara u Trumpovim odmaralištima. I prošlog tjedna Trump je na Floridi u svojem ljetovalištu održao donatorsku večeru među svojim republikancima. Stotine državnih dužnosnika i zastupnika također redovito posjećuju njegove nekretnine. Postoje informacije da strane vlasti zakupljuju sobe u njegovu hotelu čak i kad nitko ne odsjeda u njima, a zna se i da vlade drugih zemalja mogu iznajmljivati prostore u Trumpovu luksuznom tornju u New Yorku.

On negira to da koristi poziciju predsjednika kako bi se obogatio i tvrdi da ljudi posjećuju njegove nekretnine jer su 'najbolje', ali ih ne propušta otvoreno reklamirati kroz svoje dnevne funkcije i službene izjave, bilo da se radi o govorima u Ujedinjenim narodima, bilo porukama na njemu omiljenom servisu Twitteru. Lani je čak u jednom trenutku najavio da će se ovogodišnji sastanak šefova država grupe G-7, kojem je SAD domaćin, održati u njegovom odmaralištu Trump National Doral Miami, no nakon nekoliko dana oštrih kritika i s demokratske i s republikanske strane odustao je od te ideje.

Još iz doba kampanje Trump pokušava umanjiti potencijalni utjecaj koji bi njegov biznis mogao imati na odluke koje donosi kao predsjednik. No potencijalni sukob interesa širi se puno dalje od pukog zarađivanja na ugostiteljskim uslugama. Povjerenik američke porezne službe, koji je odbio zastupnicima u parlamentu omogućiti pristup spornim predsjednikovim poreznim prijavama, također zarađuje od iznajmljivanja nekoliko apartmana s Trumpovim brendom na Havajima.

U Kini, Saudijskoj Arabiji i Južnoj Koreji državne kompanije grade odmarališta pod Trumpovim brendom, a u drugim državama grade se ceste i daruje državno zemljište kako bi se omogućio početak njihove gradnje. U Dubaiju je nedavno kineska državna građevinska kompanija potpisala ugovor za sudjelovanje u izgradnji golf igrališta pod Trumpovim brendom.

Američki ustav ne dozvoljava da predsjednik osim plaće prima bilo kakve darove ili prihode, bilo od domaćih, a posebno ne od stranih izvora kako bi se spriječilo kupovanje naklonosti ili čak i usluga, kao i utjecaj na osobu koja ima velike izvršne ovlasti. Trump se početkom obnašanja dužnosti velikodušno odrekao predsjedničke plaće koja iznosi 400 tisuća dolara godišnje, no imovinu je smjestio u zakladu iz koje u svakom trenutku može povući sredstva po vlastitoj želji i bez znanja javnosti.

Pitanje sudbine njegova poslovnog carstva nikako se ne može odvojiti od njegove funkcije. Primjerice, teško da se može pobjeći od dojma da je naglo Trumpovo smirivanje situacije s Iranom posljedica njegove zabrinutosti o vlastitim nekretninama u svijetu. Nakon što je po njegovoj naredbi početkom godine smaknut najviši iranski general Kasim Sulejmani i nakon što je Iran zaprijetio krvavom osvetom, Trump se začuđujuće brzo povukao iz daljnjeg potpirivanja vatre, što ne bi trebalo čuditi ako se pretpostavi da su ga savjetnici upozorili da je rizik terorističkih napada na hotele, igrališta za golf i druge nekretnine u svijetu s njegovim brendom poprilično porastao. A to nije baš uputno za bezbrižan boravak gostiju i uspješno poslovanje.

Kako god završilo Trumpovo predsjednikovanje, ne može se pobjeći od dojma da će on ovako ili onako ostvariti profit. Dio demokratskih zastupnika u parlamentu tvrdi da će nastaviti svoje neovisne istrage kako bi pokušali spriječiti ga da zarađuje od svoje pozicije, njegove daljnje sukobe interesa i natjerati ga da vrati novac poreznim obveznicima. No kako je Trump u međuvremenu oko sebe izgradio bedem poslušnika koji ga štiti od bilo kakvih konkretnijih optužbi, pitanje je treba li se američki predsjednik i stvarno brinuti. Osim, naravno, kako da zaradi još više.