Gotovo godinu i pol natezanja o sporazumu koji bi trebao urediti uvjete pod kojima će Velika Britanija napustiti Europsku uniju završilo je prethodnog vikenda, kad su u Bruxellesu delegacije obznanile završetak pregovora koje je obilježila tvrdoglavost EU-a i prvotna nespremnost Britanije bilo na same pregovore, bilo na teške kompromise. No ono što je u konačnici trebalo pozdraviti kao uspjeh - iako nije puno toga dogovoreno, već se radi o sporazumu o tranzicijskom razdoblju tijekom kojeg će se rješavati realni problemi - došlo je u pitanje zbog sve jačih izgleda da sporazum neće prihvatiti britanski parlament, što je jedan od uvjeta da stupi na snagu.

Baš kao i kad je tadašnji britanski premijer David Cameron raspisao referendum o članstvu Britanije u EU, jer se nadao da će na taj način dobiti čvršću podršku za ostanak u članstvu (uz ponešto izmijenjene uvjete), te je na kraju morao priznati poraz, premijerka Theresa May lani je inicirala parlamentarne izbore u namjeri da ojača dominaciju svoje Konzervativne stranke, a konačni rezultat bio je gubljenje parlamentarne većine. Nedostatak podrške postao je posebno izražen ovih dana jer postaje sve izglednije da će 29. ožujka 2019. godine, kad istječu dvije godine otkad je Britanija inicirala tzv. članak 50 o izlasku iz Unije, Ujedinjena Kraljevina automatski postati kao i svaka druga nečlanica EU-a te bi se u skladu s time trebala primjenjivati i važeća regulativa Unije i njenih članica.

Kao što pokazuju neke procjene objavljene ovih dana, takav bi izlazak iz članstva doveo do sasvim solidnog kaosa. Bank of England, središnja banka Britanije, procjenjuje da bi se u slučaju 'neurednog' izlaska, dakle bez dogovora, britanska ekonomija srozala za osam posto, cijene nekretnina bi se strmoglavile 30 posto, a kamatne stope bi skočile kako bi se spriječila inflacija. U britanskoj javnosti stvorila se posljednjih mjeseci slika da će izlazak bez dogovora utjecati samo na ekonomiju i da se, koliko god taj šok bio snažan, ekonomija u određenom razdoblju može prilagoditi. No regulirani pravni odnosi između EU-a i Britanije, koje u ovom trenutku pokriva članstvo, sežu puno, puno šire.

Britanski tjednik The Economist u svojem prošlom izdanju dao je ekstenzivan opis posljedica koje donosi prestanak članstva bez dogovora i piše da bi 'nasilno prekidanje gotovo svakog pravnog sporazuma između Britanije i Europe utjecalo na dnevni život kao ništa drugo osim rata'. Sa šireg aspekta, u slučaju izostanka bilo kakvog dogovora, trgovinski odnosi bi se od trenutka prestanka članstva regulirali prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Britanski poduzetnici izračunali su da bi u ponderiranom prosjeku to značilo carinu od 5,7 posto za robu koja se iz EU-a uvozi u Britaniju i 4,3 posto za robu koja iz Britanije ulazi u EU.

Na prvi pogled ne izgleda to kao nepremostiva prepreka, no pojedini sektori britanske ekonomije posebno bi stradali. Autoindustrija, koja zapošljava milijun ljudi, godišnje izveze 1,3 milijuna vozila, a od čega više od polovice završi na tržištima EU-a, bila bi podložna carinama od 10 posto, što bi joj moglo znatno oslabiti konkurentnost. Britanska poljoprivreda također više ne bi uživala zaštitne mjere koje joj pripadaju pod zajedničkom europskom poljoprivrednom politikom, a pod udarom bi bila i trgovina Britanije s drugim državama, s kojima se sada trguje pod odredbama sporazuma koje je sklopila Unija za sve svoje članice.

Puno veća prijetnja od šireg pogleda na ekonomiju dolazi iz svakodnevice. Britanske dućane svakodnevno opskrbljuju tisuće i tisuće kamiona koji kroz tamošnje luke dolaze s Kontinenta. Prema nekim procjenama, velike britanske trgovine drže zalihu svježe hrane za tek dan ili dva i nemaju prostora za njeno širenje, što znači da bi i u kratkom prekidu izazvanom oštrijim carinskim i graničnim provjerama došlo do nestašice određenih roba. Jača carinska kontrola bila bi dodatna loša vijest za britanske poljoprivrednike i ribare koji značajan dio svojeg uzgoja i ulova izvoze u EU.

Osim trgovine i ekonomije, jedno od važnijih pitanja je status britanskih državljana koji rade i žive u ostatku EU-a ili državljana EU-a koji rade u Britaniji. Prema dostupnim brojkama, čak 3,7 milijuna državljana EU-a trenutno je zaposleno u Britaniji, a izlazak bez dogovora ostavio bi ih u svojevrsnom pravnom vakuumu u kojem bi ostalo nejasno na koji način i u kojem roku mogu ostvariti svoje pravo na rad, boravak ili putovanje izvan i natrag u Britaniju. Jednaka stvar vrijedi za Britance koji rade u EU, a koji bi morali zadovoljavati uvjete što ih pojedine države postavljaju za radnike koji dolaze izvan Unije. Kompanijama koje posluju u različitim državama EU-a to dodatno komplicira posao i život.

Pravila koja reguliraju kretanje ljudi ne odnose se samo na pravo na rad, već i na turističke posjete. Bez ikakvog dogovora u trenutku izlaska iz članstva prestaju vrijediti i ugovori koji reguliraju zračni promet, što znači da postoji šansa da barem u kratkom roku dođe do zastoja u avioprometu između Britanije i EU-a, ali i između Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, jer taj promet sada također spada pod sporazum koji je zajednički za cijelu Uniju.

Usto, Britaniji bi bio onemogućen pristup europskim bazama podataka o kriminalcima i kriminalu, bazama otisaka prstiju ili bazama DNA, a prestali bi važiti i sporazumi koji olakšavaju izručivanje osoba optuženih za kriminal. Konkretnije, to bi značilo da bi se razni todorići iz EU-a imali puno više motiva naseliti u Britaniji jer bi njihovo izručivanje bilo otežano. U pitanje bi došli i vojni sporazumi i uvjeti pod kojima sigurnosne agencije razmjenjuju podatke o mogućim prijetnjama.

Kako je vjerojatnost izlaska Britanije bez prihvaćanja dogovorenog sporazuma sve veća, neke države članice već se spremaju za tu mogućnost. Francuska već ima nacrt zakona kojim predviđa nekoliko stotina novih carinika i druge hitne mjere kojima bi se pokušale ublažiti posljedice najgore opcije. Nije poznato radi li i Hrvatska na sličnom prijedlogu, no neuređeni odnosi svakako bi imali negativan utjecaj i na hrvatsko-britanske veze.

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da trgovina robom između Hrvatske i Britanije godišnje doseže vrijednost u razini od oko pola milijarde eura, a značajan doprinos daju i posjeti britanskih turista Hrvatskoj, koji su od 2010. do 2017. utrostručeni na lanjskih 750 tisuća dolazaka. Velika Britanija sada je šesto po veličini emitivno tržište za domaći turizam i s Otoka nam je lani došlo više turista nego iz Češke ili Mađarske.

Dostupni statistički podaci pokazuju i da je u Velikoj Britaniji trenutno zaposleno nekoliko tisuća hrvatskih državljana (britanski statistički ured iskazuje zajedničku brojku za Hrvatsku, Maltu i Cipar), a zasigurno je da postoje i Britanci koji rade kod nas.

Nesloga koja u Britaniji vlada oko toga treba li prihvatiti dogovoreni sporazum ili riskirati izlaskom bez važećeg dogovora mogla bi u konačnici rezultirati ozbiljnim posljedicama, posebno za Britaniju. Takav izlazak znači i da će financijske obaveze Britanije prema Uniji, koje premašuju 40 milijardi eura, vjerojatno ostati neispunjene, a to će znatno smanjiti volju EU-a da u budućim pregovorima s Britanijom pokazuje imalo popustljivosti. Britanci su si, nažalost, skuhali vrlo vruću i nimalo ukusnu juhu koju će naiskap morati progutati.