Francuske željeznice počele su u utorak sa serijom štrajkova koji bi mogli trajati idućih nekoliko mjeseci i stvoriti znatne probleme u svakodnevnom životu Francuza i njihovih gostiju. Prema prvim informacijama, u pariškoj regiji u prometu je bila tek četvrtina redovnih lokalnih vlakova, zbog čega su se formirale velike gužve na stanicama i kolodvorima. Željeznički sindikati planiraju do kraja lipnja od svakih pet dana štrajkati dva.

Na pojedinim međugradskim i međunarodnim linijama situacija je bila gora nego u regionalnom prometu. Željeznički promet prema Švicarskoj, Italiji i Španjolskoj u potpunosti je obustavljen, prema Njemačkoj prometuje samo trećina vlakova, a za četvrtinu je srezan i vozni red Eurostara koji povezuje Bruxelles, Pariz i London.

Iza najavljenih obustava rada nalazi se pokušaj sindikata da zaustave najavljene promjene u upravljanju francuskim željezničkim monopolistom SNCF (Société nationale des chemins de fer français). Francuski predsjednik Emmanuel Macron odlučan je da provede reforme u kompaniji koja na gomilu od 47 milijardi eura dugova svake godine dodaje tri nove milijarde te od željeznice želi stvoriti profitabilnu tvrtku.

Sindikati optužuju Macrona da namjerava privatizirati kompaniju i tvrde da su dugovi nastali zbog pretjeranog investiranja u mrežu poznatih brzih vlakova. Zaposlenici SNCF-a sada uživaju pravo na doživotno zaposlenje, automatski godišnji rast plaća i mogućnost prijevremene mirovine, a uz ograničavanje tih prava Macron je najavio izlistavanje dionica SNCF-a na burzi, mada bi sve dionice i dalje bile u vlasništvu države.

Trenutak za reformu francuske željeznice ključan je jer bi se od 2020. godine na tamošnjim tračnicama trebala pojaviti konkurencija. Prema dogovoru s Europskom unijom, te godine kreće postepeno ukidanje monopolske pozicije SNCF-a mada se u određenim slučajevima dolazak konkurencije može odgađati čak i do 2033. godine.

Iako neki mediji javljaju kako pojedini francuski građani suosjećaju sa željezničarima, Reuters se poziva na anketu koju je provela tvrtka Ifop i čiji su rezultati pokazali da većina Francuza ne smatra štrajkove opravdanima, a ti su rezultati u skladu i s ranijim ispitivanjima javnog mišljenja. Macron se u svojim namjerama da modernizira francusko gospodarstvo već ranije suočio sa sindikatima zbog labavljenja radnog zakonodavstva, ali štrajk željezničara mu je dosad najveći zalogaj.

Uspije li se oduprijeti željezničkim sindikatima, Macronu bi se tada moglo otvoriti polje za provedbu promjena u obrazovnom i mirovinskom sustavu. U borbi sa sindikatima Macron danas, iako ankete pokazuju da mu je popularnost na najnižoj razini otkad je lani pobijedio na izborima, ima nešto lakši zadatak nego što su to prije dva desetljeća imali njegovi prethodnici.

Željeznički štrajkovi su sredinom devedesetih paralizirali Francusku i tadašnji premijer Alain Juppé bio je prisiljen povući predložene reforme, a taj poraz ga je u konačnici naveo na podnošenja ostavke, nakon čega je ondašnji predsjednik Jacques Chicrac raspustio vladu. Francuski željeznički sindikati danas nisu ujedinjeni kao nekad, a nije ni poznato koliko će ustrajati u zahtjevima. Prema sadašnjim najavama, nije poznato sprema li Macron dodatne ustupke sindikatima kako bi ih udobrovoljio i nagovorio na prestanak štrajkova.

Željeznice nisu jedine koje će štrajkovima remetiti francusku svakodnevicu. Sa svojim jednodnevnim štrajkovima nastavit će i sindikati avioprijevoznika Air France, koji su tijekom veljače i ožujka povremeno obustavljali rad u borbi za povećanje plaća, a radnici u energetskom sektoru također su najavili pridruživanje željezničarima kao iskaz protivljenja privatizaciji u energetici. Mogući su i štrajkovi u drugim sektorima ekonomije.

Tijekom vikenda u štrajku su bili i radnici trgovačkog lanca Carrefour, prosvjedujući protiv plana kojim bi kompanija trebala srezati dio radnih mjesta kako bi u idućih nekoliko godina oporavila poslovanje.