Jedno prosječno kućanstvo krajem prošle godine raspolagalo je mjesečno s 6.300 kuna dok im je za pokrivanje osnovnih troškova trebalo, njihova je subjektivna procjena, u prosjeku 8.955 kuna

Istraživanje pokazuje kako se u odnosu na 2011. visina potrebnih prihoda nije znatno promijenila (2011. - 8.824 kn, 2012. - 8.955 kn), ali su se zato ostvareni prihodi smanjili za oko 5 posto (2012.- 6.300 kuna; 2011. - 6.610 kuna).

Gledajući regionalno, najveći se prihodi ostvaruju u gradu Zagrebu – 7.043 kuna, a najniži u Slavoniji – 5.280 kuna.

Čak 76 posto kućanstava ne može sa svojim plaćama pokrivati mjesečne troškove. Postotak onih koji to mogu iznosio je lani 20 posto što je za 9 posto manje nego u 2011. godini

Najveći udio troškova u ukupnim prihodima kućanstva otpada na hranu i piće – 33 posto. Doda li se tome i troškovi stanovanja, proizlazi da 54 posto svojih prihoda kućanstva troše na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba.

Udio troškova hrane i pića raste zajedno s troškovima stanovanja (2011. - udio 48 posto), dok se ostvareni prihodi smanjuju, pa Hrvatima ostaje sve manje novca za zadovoljenje nekih drugih potreba (zabava, rekreacija, obrazovanje, medicinske usluge, obuća i odjeća), koje, za sve veći broj građana postaju luksuz

Svim kućanstvima je zajedničko što mjesečno novac troše na hranu i troškove stanovanja. Od ostalih proizvoda, najveći broj kućanstava izdvaja novac za plaćanje usluga mobilne telefonije (92 posto), fiksnog telefona (85 posto), te za prijevoz (83 posto).

Na odjeću i obuću novac izdvaja 77 posto hrvatskih kućanstava, na medicinske usluge skoro 2/3 hrvatskih kućanstava (62 posto).

Skoro podjednak broj hrvatskih kućanstava mjesečno troši novac na kulturu, rekreaciju i zabavu (46 posto), na duhan i cigarete (45 posto), na trajna potrošna dobra (39 posto). Na obrazovanje novac izdvaja svega 30 posto kućanstava (u prosjeku 518 kn mjesečno).

Najveći pad u opsegu potrošnje uočava se kod trajnih dobara – 32 posto je manje kućanstava koja kupuju trajna dobra. Sve je manji broj kućanstava koja troše novac na proizvode koji ne spadaju u kategoriju osnovnih potreba: 21 postoje manje kućanstava koja troše na kulturu, zabavu, rekreaciju, 12 posto je manje onih koji kupuju odjeću i obuću, dok je 21 posto manje kućanstava koja troše na medicinske usluge.

Ne veseli niti podatak da je u 2012. godini, u odnosu na lani, 25 posto manje kućanstava koja izdvajaju novac na obrazovanje