Ambiciozan je to plan koji podrazumijeva kompletnu digitalnu transformaciju Unije, čiji bi svaki građanin trebao imati pravo na pristup brzom gigabitnom internetu, pri čemu će nove tehnologije doprinijeti i smanjenju emisija stakleničkih plinova i emisija CO2. Je li Digitalno desetljeće dohvatljiv cilj? U ovom trenutku, nikako.

Zbog golemog rasta internetskog prometa u proteklim godinama telekomi jednostavno nemaju dovoljno resursa za investicije kojima bi pokrili cijelu Europu brzim internetom. S druge strane, većinu prometa generira šačica velikih i uglavnom američkih tehnoloških divova poput Netflixa, Mete, Googlea i YouTubea.

Prema javno dostupnim podacima, YouTube je samo na mobilnoj mreži Deutsche Telekoma u 2021. generirao 357 terabajta prometa na dan, što je udvostručenje u odnosu na 2020. godinu. Promet na internetu od 2011. do danas povećao se nevjerojatnih tri stotine puta, a sve naravno funkcionira zahvaljujući ulaganjima europskih telekoma, navodi se iz industrije.

Digitalna infrastruktura kralježnica je današnjeg društva, obrazovanja i gospodarstva, a investicije u visokoefikasne optičke kabele i 5G mrežu pomažu i u borbi s klimatskim promjenama. No zasad studije pokazuju da smo jako daleko od ciljeva zacrtanih Digitalnim desetljećem zbog neravnoteža između internetskih i telekom kompanija. Šest velikih big tech kompanija – Google, Facebook, Netflix, Apple, Amazon i Microsoft - generiraju pola internetskog prometa.

Njihova ekonomska moć je ogromna, a sama je tržišna kapitalizacija nabrojane šestorke trideset puta veća od one osam najvećih europskih telekoma. Tvrtke sakrivene iza akronima FANG (Facebook, Amazon, Netflix i Google) od 2015. do danas povećale su prihode 500 posto, a prihodi europskih telekoma u istom periodu pali su sedam posto. Uz inflaciju, koja je u ovim trenucima u eurozoni na razini od oko sedam posto, velika poskupljenja energenata i materijala, telekomi imaju sve manje novca za ulaganje u 5G, optiku i ostalu mrežnu infrastrukturu, argumentira struka.

Oni jednostavno nisu u prilici dogovoriti poštenije komercijalne uvjete za korištenje internetskih mreža. Internetski divovi profitiraju na nezamjenjivosti njihovih usluga korisnicima (tko bi želio ostati bez Netflixa ili Googlea?), dominantnim tržišnim udjelima i, konačno, na nedostatku regulatornih ili političkih mehanizama koji bi učinili tržišnu utakmicu poštenijom za sve.

U isto vrijeme cijene prijenosa podataka padaju, a internetski promet strelovito raste, što je glavni ograničavajući faktor za razvoj europskog telekom tržišta. Rješenje problema je u principu fair share, prema kojem bi velike internetske tvrtke plaćale naknade sukladno svojem udjelu u prometu podataka, čime bi EU, prema raznim scenarijima, dobio od 10 do 30 milijardi eura, što bi se moglo uložiti u nasušno potrebnu infrastrukturu.

Osim što bi se tako otvorio veliki potencijal za investicije i hvatanje ciljeva postavljenih u agendi Digitalnog desetljeća, naknada uvedena tehno divovima bila bi korisna za sve sektore društva i njezin se konačan doprinos gospodarstvu EU-a procjenjuje na 72 milijarde eura, uz stvaranje čak 840.000 novih radnih mjesta, bolju pokrivenost EU-a internetom te značajno smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova.

No što bi se trebalo dogoditi da se američke divove uvjeri u to da su dužni ulagati u infrastrukturu koju koriste i koja im donosi milijarde eura zarade? Vrlo jednostavno - na Europskoj je komisiji da stvori uvjete u kojima će telekomi moći ravnopravno pregovarati s korisnicima infrastrukture, a pravnici u Bruxellesu već imaju ideje o budućoj regulaciji.

U ovim trenucima na razini EU-a traje javna rasprava čiji je cilj definirati smjer potencijalne regulacije naknada. Amerikanci naravno kažu da bi takva naknada predstavljala svojevrstan porez na internet te da bi on bio suprotan europskoj direktivi o mrežnoj neutralnosti, odnosno svi korisnici u mreži zbog naknade ne bi bili jednako tretirani.

Naknada je zasad jedina šansa da se s telekoma makne barem dio tereta ulaganja u infrastrukturu i spriječi 'tehnološki pad Europe', kako ga je u nedavnom govoru okarakterizirala Margrethe Vestager, izvršna potpredsjednica Europske komisije za Europu prilagođenu digitalnom dobu.

Ako se naknada ili regulacija ne uvede, Stari kontinent se može pozdraviti s ciljevima Digitalnog desetljeća te će nastaviti zaostajati za konkurentskim tržištima SAD-a, Kine, Japana i Južne Koreje, što u digitalnom dobu vodi usporavanju čitavog gospodarstva.