U nastavku prenosimo nastavak Jurčićevog odgovora. 

'Sasvim je jasno: minimalan rast ostvaren je na krilima pojačanog i nanovo organiziranog privatnog sektora koji je ostvario povećan izvoz roba i usluga, a država je sa svoje strane ostala ista i u najvećoj mjeri nepromijenjena.

Korištenje fondova Europske unije, mada još daleko ispod hrvatskih potreba i razine do koje ih iskorištavaju druge države, također je dalo svoj doprinos, posebice onih fondova usmjerenih prema privatnom sektoru. U idućim razdobljima, pojačanim korištenjem strukturnih fondova, možemo očekivati snažniji utjecaj na gospodarstvo, ali to ne može nikako biti temelj dugoročnog i snažnijeg oporavka.

Rezultati turističke sezone isto tako utječu na pozitivne trendove. No koliko god nas može veseliti uspješnost našeg turizma, niti jedno razvijeno gospodarstvo ne počiva samo na tome. Turizam trebamo pametno i strateški razvijati, s ciljem njegova dinamičnog i snažnog rasta, ali uz istovremeno smanjivanje njegova udjela u našem BDP-u. Samo takva kombinacija osigurava nam zdrav i održiv gospodarski rast te željeno blagostanje.

Ipak, moramo biti na oprezu i pojačati napore kako bismo pripremili sustav te učinili robusnijim i otpornijim na buduće šokove.

'Mnogi se drugi negativni pokazatelji nažalost ignoriraju'

Nikako ne smijemo dopustiti da se jedan pokazatelj, razmjerno nizak te nedostatan za razvoj i omogućavanje novog zapošljavanja, iskoristi kao alibi za nečinjenje. Mnogi se drugi negativni pokazatelji nažalost ignoriraju i navode na zaključak kako ipak nismo poduzeli potrebne strukturne mjere i reforme za održiv uzlet BDP-a.

Posebno zabrinjava činjenica kako nam je kreditni rejting dodatno spušten, odnosno dobio je negativne izglede. Upravo to ukazuje da potrebne strukturne reforme nisu provedene te da se i budući rast oslanja na inerciju i prošle modele koji su pokazali svoju osjetljivost i rizičnost.

Opasnost ovako niskog kreditnog rejtinga trenutno je slabo vidljiva i prikrivena je povijesno niskim kamatnim stopama na međunarodnom tržištu. Onaj tko vodi dugoročnu gospodarsku, pa i monetarnu i fiskalnu politiku, mora biti svjestan toga kako će plima gospodarskog oporavka u Europskoj uniji i na globalnom tržištu podizati ove kamatne stope. Njihovim podizanjem izaći će na vidjelo kriza našeg javnog duga i slaba moć njegovog servisiranja. Iz ovog razloga trebamo biti ozbiljni i ne tražiti, u predizborno vrijeme, političke bodove tamo gdje realno nema naših zasluga. Te niske kamate na javni dug i raspoložive međunarodne kredite samo su jedan od rijetkih pozitivnih elemenata vrlo negativnih gospodarskih kretanja od 2008.

Riješimo prvo nagomilane probleme i dugove

Svakako treba pozdraviti povećanje osobne potrošnje i mjere koje su pomogle da se ono ostvari. S druge strane, ukoliko rast osobne potrošnje bude svrha samom sebi, a da se ne vodi računa gdje ta potrošnja ide, ponovno krećemo prema već doživljenoj zamci. Ukoliko se budemo zadovoljavali samo povećanom potrošnjom, a koja ne bi bila praćena još većim rastom proizvodnje, tada ćemo ponovno graditi nezdrav gospodarski rast na zaduživanju.

Rast gospodarstva, zdrav porezni priljev i novi optimizam ne smiju nas uspavati. Riješimo prvo nagomilane probleme i dugove pa se onda možemo usmjeriti na nova socijalna davanja ili povećanje državne potrošnje. Optimizam i snažniji priljev sredstava potrebno je prvenstveno iskoristiti za zaustavljanje i kontrolu rasta javnog duga. Rješavanje problema javnog duga preduvjet je za ostvarenje više strateških ciljeva Republike Hrvatske te će nam njegovo zanemarivanje dugoročno drastično štetiti.'