Velike face svjetske TV industrije okupit će se i ove godine u Dubrovniku. Krivac za to je Sanja Božić Ljubičić. Nekadašnja HRT-ova prevoditeljica, profesorica engleskog i španjolskog jezika, a danas uspješna poduzetnica, prije tri godine pokrenula je konferenciju New Europe Market (NEM)
Od 9. do 11. lipnja, unutar dubrovačkih zidina naći će se dvoje višestrukih nositelja Emmyja - Bonnie Pietila, producentica serije 'Simpsoni' i 'Tom Fontana', autor serija 'Oz' i 'Obitelj Borgia'. Društvo će im praviti Peter Nadermann producent skandinavskog hita 'Milenijska trilogija'. Na NEM dolazi i američki TV glumac Tim Daly, jedan od glavnih likova CBS-ove serije 'Državna tajnica'
Božić Ljubičić osnivačica je i vlasnica triju kompanija koje čine malo zaokruženo medijsko carstvo.
Okosnicu čini Mediatranslations, najjača regionalna tvrtka za prijevode i titlovanje, na nju se naslanja Mediavision, specijalizirana tvrtka za zastupanje i promoviranje televizijskih kanala te Pickbox, regionalna streaming-platforma za serije i filmove.
S Sanjom Božić Ljubičić razgovarali smo u njezinom uredu u zagrebačkom centru GreenGold.
Kako uspijevate dovesti sva ta svjetska jaka televizijska imena u Hrvatsku? Što vas je uopće potaknulo na pokretanje NEM-a?
Dugo već živim i puno ljudi znam (smijeh). Jednostavno željela sam ih vidjeti u Hrvatskoj. Kad smo počeli, govorili su mi pa mi već imamo Weekend Media Festival. To je super festival, ali okrenut agencijama i oglašivačima. Znači, pokriva jedan marketinški aspekt medija. NEM pokriva i to, ali se bavi više jednom globalnom slikom medija u što je uključen i PR, distribucija kanala, legalne platforme i sve ostalo.
Na NEM dolazi puno inozemnih producenata. Shvaćaju li oni dolazak u Dubrovnik kao odmor ili kao priliku za neki novi poslovni poduhvat?
Kad jedan Peter Nadremann koji je radio hit-serije 'Ubojstvo' ili 'Most' dolazi na ovakvu konferenciju, to radi s namjerom da dobije neku novu ideju i eventualno krene s novim projektom. Naši, ali i regionalni producenti to bi trebali iskoristiti. Koprodukcije su jako bitne za tržište poput našeg gdje nema mnogo novca.
Jesu li domaći producenti prepoznali NEM?
Sve se više javljaju. To je i njima isto jedna nova situacija. U mogućnosti su upoznati ljude koji rade velike serije i projekte na svjetskoj razini. Malo im se teže približavaju. Mi ćemo i dalje dovoditi važna imena, a kako će Hrvatska i regija to iskoristiti, vidjet ćemo.
Prije dvije godine pokrenuli ste Pickbox, regionalni videoservis. Kakvi su vam planovi s tom platformom? Nadate li se da ćete dostići snagu jednog Netflixa koji sam producira serije?
Inače prezirem sve što je ilegalno na internetu i ne vjerujem da sve može biti besplatno. Veliki novci se ulažu u produkciju serija. Ideja da to netko uzme i plasira besplatno meni je strana. Izuzetno sam zadovoljna kako se odvija stvar s Pickboxom. Mislimo se širiti i dalje od regije. Ne znam kamo će nas Pickbox odvesti, kako ćemo se pozicionirati, ali sigurno bih voljela da možemo financirati neku seriju. Ionako smatram da bismo trebali imati više i bolje domaće produkcije. To je prva zadaća HRT-a.
Na HRT-u ste izučili prevodilački zanat i zatim se bacili u poduzetničke vode. Kako danas gledate na HRT, koliko on uopće prati svjetske medijske trendove?
Velika stvar za HRT je organizacija 'The Voicea'. Uzeli su jedan mladenački format i fantastično ga prezentirali. Odjednom je HRT kao nekakva dosad uvriježena starinska kategorija krenuo na sve društvene mreže. Meni je bio zanimljiv Pulse Wall koji se koristio u 'The Voiceu', preko kojeg su se pratile reakcije ljudi s društvenih mreža, i koji je svoju premijeru u Hrvatskoj upravo imao na prvom NEM-u. Integracija je svih medija budućnost.
Prije 15 godina osnovali ste Mediatranslations. Kako je do toga došlo?
Nije bilo plana, Mediatranslations se naprosto dogodio. Krenulo je vrlo altruistički. Naime prevoditelji su svi freelenceri i uvijek je bio doživljaj da ne pripadaju nikome. Nova TV me zvala 2000. i nudili su posao. Uspjela sam sve brzo organizirati s kolegom Tomislavom Piskom i tako je sve počelo. Imali smo sreće, ali i super ljude. Danas u tri firme imamo oko 50 zaposlenih. Napravili smo mikrosvijet u kojem vlada pozitiva. Vjerujemo da sve možemo. Nije to onaj korporativni 'We can do it!' koji viče šef u skupom odijelu i s luksuznim autom da bi se nakon toga pokupio u London. Često upravo ja najdulje ostajem na poslu.
Priča se da ste strogi kod odabira novih zaposlenika. Je li to istina?
To je za mnoge sigurno najčudniji razgovor za posao koji su imali (smijeh). Ne ispitujem ih zapravo ništa. Uobičajeno je da se na takvim razgovorima sve svede na tri pitanja: kolika mi je plaća, radi li se subotom i kakvo je radno vrijeme. E, kod nas ne rade ljudi koji pitaju ta tri pitanja, već oni koje prvenstveno zanima što će raditi, tko će im pomoći i hoće li to oni moći savladati.
Ali zar pitanje o visini plaće nije najnormalnija stvar?
Možda je krivo kako selektiram ljude, ali dosad se pokazalo uspješnim. Ovo sada možda zvuči kao da smo neka alternativna firma. Međutim, kod nas se vrlo dobro zna tko što radi, kako i koliko.
Koliko vremena provodite na poslu?
Imam tu sreću da je meni moj hobi postao posao. Kad je to tako, onda je zadovoljena i poslovna, ali i zabavna strana. Ako moram kao dio posla gledati serije za Pickbox, nitko sretniji od mene (smijeh). Inače jako malo spavam, sad sam dogurala do pet sati, tako da serije obično gledam do kasnih noćnih sati.
Kakvi su vam dugoročni planovi? Razmišljate li možda da vodstvo prepustite mlađim snagama?
Sa mnom rade i kći Ivana i sin Ivan. Nisam ih na to tjerala, već su sami izrazili želju. Ivana je na našem portalu serijskiubojica.hr, a Ivan se bavi digitalijom. Ne razmišljam o povlačenju. Još me nije minula želja za nečim novim. Kad to nestane, onda ću planirati mirovinu.
Što se tiče dugoročnih planova, sada o njima jednostavno ne stignemo razmišljati. Imamo strašno puno posla oko Pickboxa. Tako je uvijek sa startupovima. Treba proći tri do pet godina kako bi oni zaživjeli punim plućima. Dok smo podizali Mediatranslation, nisam disala šest godina, Mediavision je krenuo prije pet godina i još ne dišem, a Pickbox ima tek nešto više od godinu dana.
Mnogi se poduzetnici žale na lošu poslovnu klimu u Hrvatskoj. Kako se vi nosite s tim?
Ne obaziremo se na to. Svaki posao u ovoj regiji morate početi s puno entuzijazma, hrabro bez zadrške. Užasno je mnogo ljudi s dobrim idejama, ali možda se samo njih pet na kraju realizira. Kad sam odlučila pokrenuti NEM, od mnogih je automatski stav bio 'to ti ne bu uspjelo', nitko ti neće doći, ali ustrajala sam.
