Lik i djelo Marice Vidaković dobro su poznati svima onima koji ozbiljnije prate domaću poslovnu scenu. Za širu javnost ona je možda bila manje uočljiva sve do izbijanja krize u Agrokoru.

Kraš, kao i mnoge druge velike prehrambene tvrtke (Podravka, Franck, Vindija i dr.), našao se u opasnosti da ga raspadajući koncern Ivice Todorića povuče u propast. Kako bi to izbjegli, Agrokorovi dobavljači uz podršku Vladinog lex Agrokora zdušno su se bacili na njegovo spašavanje. Na njihovo čelo tad nije stao, primjerice, vlasnik Vindije Dragutin Drk ili netko od Artukovića, vlasnika Francka, već Vidaković.

U fokusu javnosti ponovno se našla nakon što je predstavljen nacrt nagodbe s vjerovnicima Kraša, a na pregovorima je, prema ocjenama brojnih stručnjaka, upravo ona izborila jednu od najvećih pobjeda od svih strana uključenih u taj proces.

'Što se tiče graničnog duga, postigli smo sporazum da će on biti plaćen u iduće četiri godine, ovisno o rezultatima poslovanja Konzuma. Kako smo visinu stope EBIDTA postavili dosta nisko, vjerujem da ćemo se naplatiti i prije tog roka. Važno je naglasiti i da se dogovor oko petogodišnje prisutnosti dobavljača na policama ne odnosi samo na ovu tvrtku, nego na sve police u regiji - uključujući Mercator u Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji', kazala je ovoga tjedna Vidaković za tportal.

Neven Vranković, član Uprave Atlantic grupe, rekao nam je kako je Vidaković u krizi Agrokora okupila dobavljače na širokoj platformi i kako misli da to nitko drugi ne bi uspio:

'Drži nas okupljene već godinu dana. Ishodu pregovora u Agrokoru pridonio je i njen osebujan stil. Izuzetno je uporna i nikad nije popuštala pod velikim pritiscima, što od politike, što od drugih kolega dobavljača koji su htjeli da se nagodba postigne što prije. Vladala je velika nervoza, a ona se izuzetno borila, borila se da svi dobavljači budu fer tretirani i djelovala tako da se namiri stari i granični dug', kaže Vranković.

Na naše pitanje kako se u pregovorima nosila s educiranim menadžerima, Vranković je pojasnio: 'Ako nešto nije znala, nikad se nije dvoumila to reći ili tražiti stručan savjet. Fascinantno mi je to da je za stolom gdje je 40 ljudi pregovaralo na engleskom ukazala na činjenicu da ona taj jezik ne govori najbolje, zbog čega je dovela i prevoditelja.'

Samo ta činjenica zorno govori o tome koliko poštovanja prema njoj ima naša, većinski muška, poduzetnička elita. Otkud Vidaković ta moć te toliki utjecaj?

Kraš je jedna od rijetkih tvrtki koja je uspješno privatizirana po modelu radničkog dioničarstva. Zaposlenici i menadžeri i danas su najveći pojedinačni dioničari, iako tome ozbiljno prijeti Mesna industrija braće Pivac jer pomalo povećava svoj udio.

Kako je bila i još uvijek je šefica sindikata u Krašu, Vidaković je prvo zastupala radnike u Nadzornom odboru, a zatim je imenovana prokuristicom.

Važno je napomenuti kako je Vidaković dopredsjednica Sindikata prehrane, poljoprivrede, duhanske industrije i vodoprivrede (PPDIV), najvećeg granskog sindikata u zemlji, vrlo utjecajnog u prehrambenoj industriji. Primjerice, Ksenija Horvat, druga dopredsjednica PPDIV-a, sjedi u Nadzornom odboru Podravke.

Kao prokuristica, Vidaković jedina može zastupati Kraš, kako piše u sudskom registru, 'pojedinačno i samostalno'. Svi ostali članovi Uprave, predsjednik Damir Bulić te članovi Dinko Klepo i Alen Varenina, zastupaju tvrtku 's jednim članom Uprave ili s prokuristom'.

Zvjezdana Blažić, koja je iz Kraša otišla 2005., kaže kako je Vidaković vrlo radišna i inteligentna osoba, no i kako tijekom njena mandata u najvećoj domaćoj konditorskoj kompaniji nije stekla dojam da Vidaković 'drma' Krašem.

'Ona naporno radi i zaista je kroz sve ove godine jako napredovala jer brzo uči. Ima karakteristike koje ju izdvajaju od prosjeka', rekla je tportalu Blažić i dodala:

'Dok sam bila u Krašu, nisam imala dojam da ona donosi sve odluke, ali s obzirom na njenu ulogu u vlasničkoj strukturi, ogroman broj radnika koje zastupa kroz radničko dioničarstvo i ostale udruge, sigurno je da ima velik utjecaj. Ja stvarno jako dugo nisam u Krašu i možda su se okolnosti promijenile tijekom godina', zaključuje naša sugovornica.

Kako je Kraš jedna od deset najvećih prehrambenih kompanija u zemlji i time izuzetno važan za gospodarstvo, kad Vidaković govori - pozorno je slušaju ne samo poduzetnici, već i političari. Uz to, njezini pobornici, ali i protivnici, ističu da se radi o inteligentnoj, energičnoj i izravnoj osobi koja zna nametnuti svoju volju. Sjetimo se samo njezinog, pomalo teatralnog, trganja plana nagodbe bivšeg Agrokorova povjerenika Ante Ramljaka pred novinarima.

'Ona vam sve strastveno proživljava, što je rijetko za menadžere. A u pregovorima zna biti vrlo, vrlo tvrda', opisao je za tportal Vidaković bivši ministar financija Slavko Linić.

Iako se za njih dvoje govori da su jako dobri prijatelji, Linić to opovrgava.

'S Vidaković se ne družim privatno. Samo smo jako dobro surađivali dok sam bio ministar, a za vrijeme mandata održavao sam dobre odnose s čitavom prehrambenom industrijom. Vidaković cijenim jer je jedna od rijetkih osoba koja je uspjela održati radničko dioničarstvo. Kad su radnici većinski dioničari, uvijek je pitanje može li tvrtka dobro poslovati jer su njima na prvom mjestu dobre plaće i kvalitetan kolektivni ugovor. Kraš je primjer da je to moguće i za to je najzaslužnija Vidaković', uvjeren je Linić.

Međutim kad se gledaju poslovni rezultati Kraša, vidljivo je da mu se prihodi zadnjih nekoliko godina vrte oko 850 milijuna kuna, s time da su prije deset godina bili iznad milijardu kuna. Nekima je to zoran dokaz mrtvila i stagnacije, za što okrivljuju Vidaković.

'To govore oni koji žele preuzeti Kraš! Jedan koji je širio tu priču je vlasnik Atlantic grupe (op.a. Emil Tedeschi). Bilo je dosta interesa za preuzimanje Kraša kako od domaćih tako i stranih kompanija. Neki članovi menadžmenta Kraša su navijali za to, ali je Vidaković sve to zaustavila. U Krašu ne vidim stagnaciju, već ulaganje i probijanje na inozemna tržišta', mišljenja je Linić.

Iz izjava bivšeg ministra financija jasno je da je Vidaković apsolutna vladarica u kompaniji u kojoj radi više od 40 godina.

O njenu poslovnom i životnom putu zapravo se vrlo malo toga zna. Pokušali smo je nagovoriti da za tportal više otkrije o sebi, ali nas je odbila uz opasku kako 'ona ne daje intervjue'.

Vidaković je rođena 20. siječnja 1959. godine. Rodom je iz sela Lepura pored Benkovca. Nakon završetka srednje škole, kao osamnaestogodišnjakinja se 1977. zaposlila u Krašu na proizvodnoj traci, navodno na proizvodnji griotta.

Živi u naselju Paruževina pored Sesveta. Suprug joj je preminuo prije nekoliko godina, ima dvojicu sinova.

Kad je točno postala šefica sindikata u Krašu, nismo uspjeli doznati, ali je s tom titulom vrlo brzo postala najutjecajnija osoba u kompaniji. U poslovnim kuloarima govori se kako je Vidaković smijenila i postavila sve predsjednike Uprave Kraša od 2000. godine. U tom razdoblju na čelu tvrtke bili su Boris Marčac, Zvjezdana Blažić i Nadan Vidošević.

Aktualni direktor Damir Bulić zamijenio je Vidoševića u studenom 2011. Dvije godine nakon toga Vidošević je kao predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK) završio iza rešetaka zbog afere Remorker.

Prije preuzimanja aktivne uloge u spašavanju Agrokora Vidaković se u dva slučaja našla više izložena medijskim svjetlima.

Njeno ime se u studenom 2007. pojavilo u novinskim člancima o policijskoj istrazi zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegovih suradnika. Tad je isplivalo kako je prokuristica Kraša prijavila USKOK-u Slobodana Ljubičića Kikaša, šefa Zagrebačkog holdinga, tvrdeći da on ucjenjuje Kraš uvjetujući prenamjenu zemljišta na kojem je kompanija mislila izgraditi zabavni park Krašograd kupnjom druge parcele koja je bila u suvlasništvu Ljubičića.

Prije četiri godine Vidaković je bila jedna od aktera nikad u potpunosti razjašnjene priče vezane za njena nećaka Tomislava Ljutića.

Ljutić je od 2010. do 2012. bio član Uprave Kraša da bi nakon odlaska iz tvrtke pokušao pokrenuti vlastiti konditorski biznis Mali biskviti, uz pomoć kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR). Sve se činilo kao uobičajena poslovna priča dok se Mali biskviti i njihov vlasnik nisu našli u središtu žestokog sukoba između tadašnjeg premijera Zorana Milanovića i njegova ministra financija Linića.

U napadu na Milanovića Linić je ustvrdio kako je nečuveno da tvrtka s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna dobije kredit od 20 milijuna kuna. Optužio je Milanovića da je u 'interesu velikih igrača' radio pritisak na HBOR da odobri kredit Ljutiću, sve u cilju da se razvije biznis koji bi 'uništio brend domaće tvrtke Kraš'. Pod tim 'velikim igračima' Linić je ciljao na Atlantic i Emila Tedeschija.

Zatim se oglasio i sam Kraš, optužujući Ljutića da je još kao član njihove uprave krenuo razvijati privatni biznis koristeći se resursima i poslovnim informacijama Kraša.

Mali biskviti na kraju nisu zaživjeli, a Ljutić i njegova tetka Vidaković otad su, doznajemo iz dobro upućenih izvora, prekinuli sve odnose.