Štoviše, ne samo nekretnine nego ne kupuje ni automobile. Razlog leži u osobinama generacije koja vrednuje iskustvo i doživljaj više od stvari i posjedovanja. To je generacija ljudi koja će radije platiti večeru u nekom posebnom restoranu, nego dizati kredit za stan.

No, je li riječ samo o tome da se oni jednostavno ne žele upustiti u dizanje kredita i zaduživanje ili postoje i drugi razlozi zbog kojih ne žele kupiti nekretninu? Sagledajmo za početak karakteristike njihove generacije kako bismo ih mogli usporediti s onim financijskim.

Radi se o ljudima između 24 i 38 godina starosti koji su visoko obrazovani i od kojih većina još uvijek živi s roditeljima u obiteljskom domu. Odrastali su u vrijeme prije boom-a interneta te su se borili za posao u jeku svjetske gospodarske krize koja je započela 2007. godine. Zbog toga su skloniji freelance poslovima, ne zadovoljavaju se rutinama i ne miruju na jednom radnom mjestu. Cijene stečeno obrazovanje i stalno su u potrazi za dodatnim iskustvom. To sve se odrazilo na njihovu svakodnevnicu koja je postala štedljivija, skromnija i zbog koje odgađaju stupanje u brak te radije ostaju živjeti u obiteljskom domu.

Situacija počinje dočim zanimljivija ukoliko se ipak odluče preseliti iz obiteljskog doma. Naime, milenijalci više naginju životu u iznajmljenom stanu nego kupnji vlastite nekretnine. Brojni su razlozi zašto, a najčešće su to: manja cijena (lakše im je mjesečno izdvajati određenu, manju svotu novaca), sami biraju željenu lokaciju, ne moraju zauvijek živjeti u istom stanu (što značajno pridonosi mobilnosti) te ukoliko dođe do određenih problema sa stanom, najmodavac je taj koji ih rješava (poput puknuća cijevi). Te tvrdnje dodatno potkrjepljuje istraživanje iz 2016. godine u kojem se uspoređuju pripadnici različitih generacija koji su investirali u kupnju nekretnine te oni koji žive u najmu.

U situaciji kada i bi kupili nekretninu, milenijalci imaju tendenciju kupiti onu koja im trenutačno odgovara bez da promisle o budućnosti. Zbog toga se kasnije suočavaju s gubitkom vrijednosti nekretnine i težom prodajom. Zbog impulzivnosti, veoma često ne donose razborite odluke, najčešće investiraju u garsonijere ne promišljajući o budućnosti i potrebi za većim životnim prostorom koja se nameće u trenutku zasnivanja obitelji.

Dakako, svemu tome doprinosi i trenutačno stanje na tržištu koje nije laskavo. Cijena kvadrata nerijetko premašuje i 2000 eura, što znači da bi stan od 30 kvadrata mogli platiti i više od 60 tisuća eura. Ukoliko se tome pridoda trošak potpunog opremanja stana ili preuređenja, konačna cijena može biti i veća od 70 tisuća eura što je pravo malo bogatstvo.

Zaključno, osim dinamičnog stila života koji vode i mobilnosti kojoj teže, jednog dana će se sigurno odlučiti skrasiti. Vrlo je vjerojatno da će se vratiti u roditeljski dom koji će željeti učiniti stalnim prebivalištem. Na pitanje kada će to biti, odgovor je sigurno ne uskoro, ali dok ne naslijede svoj dio imetka, jedino što može potaknuti kupnju nekretnina i ukupnu potrošnju su realnije cijene nekretnina na tržištu i bolja ekonomska situacija u državi.