Koliko je građanima dostupan kvadratni metar stana u pojedinoj hrvatskoj općini ili gradu, pokazuje indeks priuštivosti mjereći odnos srednje vrijednosti cijene kvadrata stana i prosječnog godišnjeg dohotka po zaposlenom.

Visoka vrijednost indeksa ukazuje na nisku priuštivost kupnje i obrnuto. Primjerice, ako je vrijednost indeksa 25, to znači da je kupcu u prosjeku bilo potrebno izdvojiti 25 posto godišnjeg neto dohotka za kupnju kvadratnog metra stambenog prostora.

Velika analiza hrvatskog tržišta nekretnina Ekonomskog instituta Zagreb pokazuje da su žiteljima gradova smještenih na jadranskoj obali nekretnine znatno nedostupnije nego u gradovima kontinentalne Hrvatske.

Vrijednost 'indeksa priuštivosti' veća od 30 posto, koja ukazuje na to da je za kvadratni metar stana ili apartmana potrebno izdvojiti više od 30 posto godišnjeg dohotka, bilježe četiri grada - Dubrovnik, Baška Voda, Hvar i Rovinj.

Najteže do stana Dubrovčani, a najlakše Vukovarci

U najskupljem Dubrovniku zaposleni s prosječnim godišnjim dohotkom mogu kupiti manje od tri stambena kvadrata. S druge pak strane, najviše priuštivi stanovi su u Vukovaru, u kojem se za prosječni godišnji dohodak može kupiti stan od 48 kvadratnih metara (indeks priuštivosti 2,1).

Među 20 najvećih gradova, uz stanove u Dubrovniku, najnepristupačniji su oni u Splitu, Zadru i Kaštelima, čiji si građani mogu priuštiti manje od pet kvadratnih metara stambenog prostora za prosječnu godišnju plaću.

Zanimljivo je da Zagreb s najrazvijenijim tržištem nekretnina ima relativno visoku priuštivost stambenog prostora u odnosu na ostale veće gradove, dobrim dijelom zahvaljujući osjetno višim prosječnim plaćama. Unatoč visokoj cijeni nekretnina, Zagrepčani za prosječni godišnji dohodak mogu kupiti 6,4 kvadrata stana.

Najdostupnije nekretnine u većim gradskim centrima imaju građani Siska, Vinkovaca i Karlovca te za prosječnu godišnju plaću mogu kupiti više od 10 stambenih kvadrata.

Cijene nekretnina rastu brže od plaća

Kretanje indeksa priuštivosti u posljednjih nekoliko godina pokazuje njegov pad do 2019. i promjenu trenda u 2020. godini, zadnjoj za koju postoje obrađeni podaci. Samo je u Osijeku u 2020. došlo do pada indeksa priuštivosti dok je u ostalim gradovima kvadratni metar stana postao manje priuštiv.

Najveći rast indeksa zabilježen je u Splitu (s 23,9 na 26,2) i Kaštelima (s 18,5 na 20,6), gdje su cijene nekretnina natprosječno rasle zbog povećane turističke potražnje za privatnim smještajem.

U prošloj i ovoj godini izgledno je da je u većini gradskih središta došlo do osjetnijeg pogoršanja indeksa priuštivosti s obzirom na to da je rast cijena nekretnina bio znatno brži od rasta plaća.

O tome svjedoče podaci Eurostata, prema kojima su cijene stambenih nekretnina u prvom tromjesečju 2022. na godišnjoj razini porasle 13,5 posto dok su u istom razdoblju prosječne neto plaće porasle samo 5,6 posto.