Oko 20 pčelara iz Međimurja ostalo je gotovo bez 60 milijuna pčela. Dok nove zajednice stasaju i započnu s proizvodnjom meda proći će gotovo dvije godine. Kolike su štete pretrpjeli pčelari, a što takav pomor znači za okoliš, u razgovoru za tportal objašnjava Zlatko Puškadija s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, predsjednik Katedre za pčelarstvo, zoologiju i zaštitu prirode
Pčelari su na koljenima. Izgubili su gotovo 60 milijuna pčela. Štete se još zbrajaju nakon pomora 1100 pčelinjih zajednica u Međimurju. Odšteta pčelarima po košnici je okvirno 1500 kuna.
'Svake godine ima sličnih pomora. Šteta je ogromna jer je na malom području u Međimurju stradalo 1100 pčelinjih zajednica. To je velik broj za to područje. Gubitak je ogroman', govori za tportal prof.dr.sc. Zlatko Puškadija s osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti, predsjednik Katedre za pčelarstvo, zoologiju i zaštitu prirode.
Objašnjava kako u Hrvatskoj ne postoji model po kojem bi se trebalo raditi kada se dogode ovakve situacije u pčelarstvu.
'To je kao da vam je netko izbio kruh iz ruku', slikovito sažima situaciju koja je dotukla međimurske pčelare iz nekoliko naselja, u elipsi osam puta četiri kilometra - Gardinovec, Domašinec, Sivica, Podturen, Ferketinec i Dekanovec. Nekoliko pčelara u veliku je jamu pokopalo 50 kilograma pčela, piše Dobra hrana. U jednom kilogramu je oko 10.000 pčela. Oni smatraju da je netko 'gadno pogriješio'.
'Prva mi je pomisao bila otrov. Laička je pretpostavka, proizašla iz desetljeća života uz poljoprivredu na selu, špricanje neke kulture otrovnim sredstvom. Otrov je morao doći na medonosno bilje. Netko je špricao tko zna čime, vjetar je ovaj tjedan bio jak i raspršilo se', rekao je za Jutarnji list Željko Trupković, predsjednik Udruge pčelara Međimurske županije - Agacija.
Što je uzrokovalo pomor, još se ne zna, no pčelari nagađaju da bi to moglo biti tretiranje okolnih poljoprivrednih površina pesticidima, herbicidima ili fungicidima. U Hrvatskoj naime ne postoji laboratorij koji bi, kako je pisao RTL, napravio obdukciju pčela pa se zbog toga otvara opcija da se pronađe takav u Europi.
'Ako se trećina pčelara vrati proizvodnji, bit će to super. Kad naprave roj, ove godine već će biti kasno za proizvodnju meda. Tek u proljeće dobit će pčele koje moraju stasati, pa će 2022. godine početi proizvoditi med', objašnjava ovaj osječki profesor koji se i sam bavi pčelarstvom od 1997. godine, a posjeduje 50 košnica te na godišnjoj razini proizvodi između tone do dvije meda.
Govori kako je pčelarstvo vrlo zahtjevno. Uspoređuje situaciju s onom u bivšoj Jugoslaviji, kada pčele nisu bile toliko zahtjevne, pa se moglo pčelariti po dva puta mjesečno, a sada je ono intenzivno i zahtijeva pčelarenje do dva puta tjedno. Puškadija objašnjava i kako primjerice na farmama krava ili svinja postoje različite mjere prilikom ulaska dok pčele lete po tuđim poljima, a vlasnici tih polja ne brinu se o njima.
'Uloga pčele veća je što je ona udaljenija od svojeg prirodnog staništa jer nema drugih oprašivača. Na području Međimurja puno je voćnjaka koji su ove godine već ocvali, ali tko će ih oprašiti iduće godine? U ljeto cvjetaju različite trave, a njihov sastav bit će drugačiji. To je ekocid', objašnjava što pomor pčela znači za ekosustav određenog područja.