Trgovina i izvoz i dandanas vrlo su važni za Češku, no Prag proteklih desetak godina živi na turističkom bumu. Iako je on ljudima iz naših krajeva oduvijek bio glavna destinacija za maturalna putovanja, turisti hrle u Prag iz cijelog svijeta - samo lani taj je grad posjetilo osam milijuna ljudi, a cijelu Hrvatsku primjerice posjetilo je 18 milijuna ljudi.

Za razliku od Hrvatske, u Pragu se ne ostaje uživati sedam ili deset dana, već se u dva ili tri dana obiđu sva viđenija mjesta. Iako se ljetnoj turističkoj sezoni pomalo bliži kraj, ulice Praga sredinom rujna i dalje su prepune turista, što Europljana koji su u potrazi za suvenirima i odličnim, a jeftinim pivom, što Kineza i Korejaca koji pobožno oko vrata nose glomazne fotoaparate i slikaju sve što se slikati da.

Na cesti, ako poslušate prolaznike, vrlo lako mogli biste pomisliti da ste negdje na Balkanu jer su u masi turista tisuće Hrvata, Srba, Bošnjaka i Slovenaca, uglavnom mlađih generacija. Iako govorimo o gradu od oko dva milijuna stanovnika, većina turističkih atrakcija nalazi se u Starom gradu, na tek nekoliko četvornih kilometara.

Na tih nekoliko tisuća kvadrata nalazi se vjerojatno najveća koncentracija mjenjačnica na svijetu. Češka nikada nije prihvatila euro, već se diči svojom češkom krunom, što je i dobra prilika za sve koji drže mjenjačnice. Dvije su glavne vrste istih - one koje se reklamiraju motom 'NULA POSTO PROVIZIJE' i koje će vas oderati nepovoljnim tečajem te druge, u kojima je tečaj nešto povoljniji, ali se zaračunava mjenjačka provizija. Grad je proteklo desetljeće došao na loš glas upravo zbog nepoštenih praksi trgovaca prema turistima, o čemu je dokumentarni film snimio i National Geographic.

Zbog previše turista gradske vlasti već su krenule u obračun i sa servisima poput Airbnba i Booking.coma jer je Prag prestao biti destinacija za jeftini odmor - prevelika turistička potražnja u nebo je gurnula cijene najma stanova. Oni koji ne pronađu smještaj u gradu uvijek se mogu okrenuti botelima, tj. hotelima na vodi - putničkim brodovima koji su usidreni na rijeci Vltavi.

Turistima koje ne zanima šoping najzanimljiviji će biti Stari grad, čija je dominantna građevina katedrala svetog Vida, najvažnija i najveća crkva u Češkoj, u kojoj se nalaze grobnice brojnih čeških i kraljeva iz doba Svetog Rimskog Carstva. U njoj je i velebna grobnica svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika grada i Češke, te posljednje počivalište svetog Vjenceslava, češkog kneza. Obojica su završila tragično: Nepomuka je zapalio, zavezao za kotač i bacio u Vltavu kralj Vaclav IV dok je svetog Vjenceslava ubio brat.

A nasilja se nagledao i famozni Karlov most, dovršen početkom 15. stoljeća. Na mostu je početkom 16. stoljeća smaknuto 27 vođa pobune protiv Austro-Ugarske Monarhije, a njihove su glave nabijene na kolac i ostavljene ondje kako bi odvratile Čehe od novih pobuna. Most koji danas krasi 30 svetačkih kipova uvijek je pun turista i malih obrtnika, trgovaca koji prodaju sitnice te umjetnika koji crtaju portrete i karikature turista za svega nekoliko eura. Iako je grad prepun crkava, Česi ne mare za religiju - oko trideset posto njih proglasilo se ateistima dok još 40 posto Čeha ne zna koje je religije i time se uopće ne zamaraju.

Više ih zanimaju ugostiteljstvo i zarada - Prag je prepun restorana, štandova i trgovina, pa i oni najzahtjevniji mogu pronaći sve što ih zanima u njemu. Oni željni dobrog češkog piva sigurno će se ohladiti kriglom Staropramena, čija je 150 godina stara tvornica smještena vrlo blizu centru grada, kao što je i Zagrebačka pivovara ostala u srcu Zagreba. U srcu Praga je i Zlatna ulica, koju su u srednjem vijeku zauzimali alkemičari trudeći se pretvoriti bezvrijedne metale u zlato. U toj je ulici kratko boravio i najpoznatiji češki pisac Franz Kafka.

Za razliku od Hrvatske, u kojoj se i dandanas nešto zahvaljuje Beču i Austriji, u Češkoj nećete čuti lijepe riječi za naše nekadašnje zajedničke vladare. Austrijanci su pokušali pokatoličiti tada protestantsku Češku te nametnuti njemački jezik, čemu su se Česi uvijek žestoko odupirali. Vlastitu državu tražili su već krajem 18. stoljeća, a dobili su je tek krajem Prvog svjetskog rata, kada je propala Austro-Ugarska Monarhija.

Na njihovu žalost, Češku je vrlo brzo pripojio Treći Reich Adolfa Hitlera, a nekoliko mirnih godina nakon Drugog svjetskog rata naglo je prekinuto slomom Praškog proljeća, tj. sovjetskom invazijom 1968. godine. Zbog svojeg položaja, niti na jugu, niti na sjeveru, niti na istoku, niti na zapadu, Prag i Češka bili su od presudne važnosti za SSSR te su Rusi u toj zemlji tijekom Hladnog rata imali tisuće tenkova koji su trebali u svakom trenu biti spremni jurnuti u Zapadnu Njemačku i 'presjeći je na pola'.

Tužan podsjetnik na propalo Praško proljeće je i spomenik Janu Palachu, studentu koji se spalio u znak prosvjeda protiv sovjetske invazije kod zgrade Narodnog muzeja na Vaclavskom trgu. Nasilna i tragična češka povijest danas je u knjigama, a njeni građani uživaju u jednom od boljih životnih standarda u Europi zahvaljujući skromnom načinu života i sjevernjačkoj radnoj etici.