Izraz je to koji je skovao André Spicer, profesor organizacijskog ponašanja i dekan Bayes Business School u Londonu.

'Ako ste imali kolegu koji više vremena provodi pričajući o poslu nego što ga stvarno obavlja, onda ste iz prve ruke svjedočili glasnom radniku. To su zaposlenici koji svoju temeljnu zadaću vide u tome da svima kažu što su napravili. Za ove pojedince, stvarni posao je nije u prvom planu. Oni se muče se za tweetove i rade za lajkove na LinkedInu', napisao je Spicer za Guardian.

Vicki Salemi, stručnjakinja za karijeru na portalu za zapošljavanje Monster.com, pravi razliku između nekoga tko se samopouzdano ističe na poslu i glasnog radnika: 'Prvi bira kada će progovoriti kako bi ukazao na svoj stvarni trud. Drugi žudi za pažnjom i voli se isticati iako nije napravio ništa posebno.'

Postavlja se pitanje zašto postoje glasni radnici? Nicole Price izvršna direktorica Lively Paradoxa, tvrtke za profesionalnu obuku smatra kako se radi o ljudima koji su prije svega nesigurni.

'Neki ljudi previše pričaju o svojim postignućima jer nemaju samopoštovanja ili su nesigurni, pa to kompenziraju velikom pričom', objasnila je Price. 'Također, neke ljude motiviraju vanjske nagrade i priznanja, a ne inherentno zadovoljstvo samog posla', kaže Price.

Salemi ističe da takvi radnici mogu osjećati potrebu za stalnim samopromicanjem jer ne dobivaju priznanje ili pažnju od šefova ili kolega.

Glasni radnici nisu novost. Ako skupini ljudi date zadatak, uvijek će biti onih koji najglasnije uzdišu. Evolucijski psiholozi će vam reći da je stenjanje, gunđanje i uzdisanje način na koji signaliziramo svoj doprinos u nadi da ćemo dobiti veću nagradu.

'Kako je posao postajao sve kompliciraniji, tako je postala i taktika glasnog radnika. Uzdasi, stenjanje i gunđanje više nisu dovoljni. Usvojili su druge taktike samopromocije. Znaju se na timskim sastancima pohvaliti ogromnom energijom koju su uložili u projekt. Izvrsni su u razvijanju detaljnih planova, prijedloga i vizija za ono što će postići u budućnosti. Za glasnog radnika, zadatak o kojem se ne govori je zadatak koji nije obavljen', ukazuje André Spicer.

Tijekom prošlog desetljeća, kako su radna mjesta sve više zamjenjivana virtualnim prostorima, napori mnogih zaposlenika činili su se sve nevidljivijima.

'Mnogi se osjećaju podcijenjenima jer nema šefova ili kolega koji bi vidjeli njihov naporan rad. Radnici su postali sve očajniji za nekom vrstom priznanja. U svijetu virtualnog rada, brzo učimo da su često samo oni čiji se rad vidi i govori o njima bolje nagrađeni', navodi Spicer.

Previše glasnih radnika u kompaniji može imati negativan učinak. Niz eksperimenata je otkrilo da su samopromotori mislili da će dijeljenjem svojih uspjeha postati popularniji, ali obično ih to čini manje simpatičnima. 'Previše samopromocije može biti pogubno za radne timove i cijele organizacije. Nedavna studija otkrila je da postojanje velikog samopromotora u vašem timu smanjuje učinak cijele grupe', upozorio je Spicer.

Evo što stručnjaci predlažu kako da se tvrtke i menadžeri uhvate u koštac s glasnim radnicima:

• 1. Prepoznajte trud, a ne samo pokazivanje

Često je tih i neupadljiv rad ono što održava organizaciju. Lideri bi trebali gledati dalje od 'vike i galame' i prepoznati doprinose onih koji možda nisu toliko glasni. To potiče kulturu u kojoj se vrednuju stvarna produktivnost i rezultati, a ne samo vidljivost.

• 2. Razumjeti različite stilove rada

Neki su glasniji o svojim naporima, dok su drugi tiši i više usredotočeni na zadatke. Dobar vođa trebao bi cijeniti i priznavati oba pristupa, prepoznajući da različiti stilovi mogu pridonijeti raznolikom i učinkovitom timu.

• 3. Komunicirajte i dajte povratne informacije

Ako primijetite člana tima koji stalno ističe svoj rad više od stvarnih rezultata, porazgovarajte s njim o tome. Pružite konstruktivne povratne informacije koje potiču ravnotežu između samopromocije i produktivnog rada. To ne samo da će pomoći pojedincu, već i cijelom timu.