Produljenje radnog vijeka jedna je od glavnih mjera u predstojećoj mirovinskoj reformi. Prema najavama, od 2033. godine i muškarci i žene ići će u punu starosnu mirovinu s navršenih 67 godina, a svi koji žele u prijevremenu mirovinu bit će obeshrabreni drastičnim smanjenjem mirovinskih prava
Prema sadašnjim pravilima, muškarci u Hrvatskoj idu u punu starosnu mirovinu sa 65 godina, dok se ženama ove godine radni vijek produljio na 62 godine života.
Važeći zakon predviđa postupno ujednačavanje radnog vijeka za žene i muškarce i njegovo produljenje na 67 godina od 2038. godine. Prema najavljenoj mirovinskoj reformi, ta bi se granica pomaknula na 2033. godinu, što znači da bi dulji radni vijek zahvatio sve rođene nakon 1966. godine.
Ako uistinu za 15 godina dođe do podizanja granice za odlazak u punu starosnu mirovinu, hrvatski građani će u njoj uživati znatno kraće nego građani drugih europskih zemalja s obzirom na relativno nisku očekivanu životnu dob.
vezane vijesti
Nedavno objavljeni podaci Eurostata za 2015. godinu pokazuju da su hrvatski građani u krugu nekoliko istočnoeuropskih zemalja s najkraćim očekivanim trajanjem života.
Hrvatskim muškarcima predviđa se prosječno 74,4 godine života, što je tri i pol godine kraće od prosjeka Europske unije. Za žene je pak prosjek očekivanog trajanja života 80,5 godina, dok je prosjek EU-a 83,3 godine.
Produljenjem radnog vijeka Hrvatska će se pridružiti razvijenim zemljama poput Danske, Nizozemske i Njemačke koje u skorije vrijeme namjeravaju podići granicu umirovljenja na 67 godina. Međutim životni vijek njihovih stanovnika viši je nego naših. Primjerice, prosječni Danac živi 4,4 godine dulje od prosječnog Hrvata, a prosječna Dankinja 2,2 godine dulje od Hrvatice.
Problem koji će još više potencirati najavljena mirovinska reforma je neravnopravnost između različitih kategorija umirovljenika. U Hrvatskoj su i dosad najgore prolazili oni koji su radili puni radni vijek i doživjeli starosnu mirovinu.
O tome najbolje svjedoči omjer uplata u mirovinski fond i isplata mirovina na primjeru umirovljenika s punim mirovinskim stažem. Naime, muškarac s prosječnom hrvatskom plaćom (6000 kuna) u 40 godina staža uplati oko 740.000 kuna mirovinskog doprinosa, a nakon što po sadašnjim pravilima ode sa 65 godina u mirovinu te doživi prosječnih 74,4 godine života s mirovinom od 50 posto plaće (3000 kuna), ukupno dobije oko 340.000 kuna. Dakle manje od 50 posto uplaćenih sredstava, ne računajući prinos na kapitaliziranu štednju.
Produljenjem radnog vijeka država će ovu skupinu umirovljenika, koja čini tek 19 posto korisnika mirovina, dodatno kazniti jer će im razdoblje korištenja mirovine smanjiti za prosječno dvije godine.
Pod uvjetom da ne dođe do produljenja životnog vijeka, kasniji odlazak u mirovinu za prosječnog muškaraca iz gornjeg primjera značit će još gori omjer uplata i isplata. Za predviđenih 7,4 godine uživanja mirovinskih prava umirovljenik s punim radnim stažem dobit će tek 266.000 kuna, a uplatit će još više nego do sada zbog produljenja radnog vijeka.
Kao i dosad, razliku između uplaćenog novca i zaslužene mirovine umirovljenik s punim stažem poklonit će različitim kategorijama povlaštenih umirovljenika, čije mirovine ne ovise o uplatama u mirovinski fond. I to neće biti dovoljno, nego će i država iz proračuna morati dodati petnaestak milijardi kuna godišnje kako bi pokrila manjak u mirovinskom fondu.
