Među najpoznatijim glazbenicima vjerojatno ne postoji niti jedan koji barem u jednom dijelu karijere nije svirao ili barem isprobao gitaru imenom Gibson. Od Chucka Berryja i Elvisa Presleyja preko Erica Claptona i Keitha Richardsa, do Davea Grohla svi su popularni gitaristi, kao i milijuni njihovih sljedbenika, svoj talent prezentirali koristeći neki od modela Gibson gitara, no legendarna kompanija se usprkos popularnosti ovih dana našla pred bankrotom.

Američki mediji pišu da se glavni izvršni direktor kompanije Henry Juszkiewicz našao u sukobu s vlasnicima Gibsonovih obveznica koji se zalažu za restrukturiranje kompanije u kojem bi oni preuzeli većinsko vlasništvo što bi im omogućilo i postavljanje nove uprave.

U središtu priče nalazi se izdanje obveznica u vrijednosti 375 milijuna dolara koje dospijeva u kolovozu, a njihovi vlasnici smatraju da dobit koju ostvaruje kompanija neće biti dovoljna da se one isplate te da Gibsonu zbog toga prijeti propast. Nemogućnost otplate obveznica sa sobom bi povukla i automatsko dospijeće još jedne kreditne linije od 185 milijuna dolara.

Juszkiewicz je prije nekoliko dana u izjavi Bloombergu kazao da je kompanija "isplatila kamate, ispunila svoje obveze, i namjera nam je isplatiti sve vlasnike obveznica". On dodaje da se "obveznice često samo refinanciraju s istom grupom (dotadašnjih vlasnika obveznica, op.), no ovaj puta nismo s time presretni, pa razmatramo i druge opcije financiranja". Čelnik Gibsona je dodao i da je već u pregovorima s mnogo zainteresiranih no da još pokušava postići odgovarajuću cijenu zaduživanja.

Problemi u poslovanju Gibsona proizlaze iz serije preuzimanja raznih kompanija potrošačke elektronike u posljednjih desetak godina. Proizvođač gitara je 2011. preuzeo Stanton grupu koja se bavi proizvodnjom i prodajom profesionalne audio opreme, od zvučnika, preko pojačala do DJ opreme. Dvije godine nakon toga Gibson preuzima većinsko vlasništvo u poznatom japanskom proizvođaču elektronike TEAC, a godinu nakon toga od nizozemskog Philipsa preuzima i tvrtku koja se bavi audiovizuelnom tehnikom. Uz to, Gibson je potpisao i ugovor o suradnji s japanskom kompanijom Onkyo, još jednim proizvođačem audio elektronike.

Širenje poslovanja, izgleda, nije donijelo željene rezultate, a zvono na uzbunu zazvonilo je nedavno kad je nakon nepunih godinu dana na poslu tvrtku napustio glavni direktor za financije Bill Lawrence. Ovih je dana objavljeno da se na tu poziciju vraća Benson Woo koji je radio u Gibsonu do 2016. godine. Čelnik Juszkiewicz tvrdi da su oba poslovna segmenta, i proizvodnja gitara i potrošačka elektronika, profitabilni, ali dodaje da su ispod razine na kojoj su bili prije nekoliko godina.

Objasnio je i da je kompanija kao financijskog savjetnika angažirala investicijsku banku Jefferies te da je u procesu monetizacije dijela imovine poput vlasničkih udjela, nekretnina i pojedinih poslovnih segmenata. "Monetizacijom te imovine možemo smanjiti dugove i namaknuti sredstva kojima ćemo pomoći poslovnim segmentima koji su uspješni", stoji u izjavi koja je stigla iz kompanije. Analitičari su složni da je proizvodnja gitara u Gibsonu i dalje profitabilan i stabilan biznis, a iz kompanije koja godišnje ostvaruje ukupne prihode od oko milijardu dolara stižu uvjeravanja da će nakon restrukturiranja i refinanciranja biti u poziciji isplatiti svoje dugove u idućih sedam godina.

U dugoj povijesti poznatog gitarističkog brenda ovo nije prvi puta da se Gibson našao u nezavidnoj situaciji. Upravo u sličnoj krizi ga je sredinom osamdesetih godina zajedno s partnerom preuzeo i sadašnji većinski vlasnik i glavni izvršni direktor Henry Juszkiewicz. On ovih dana tvrdi da su se vlasnici obveznica urotili protiv njega i da nema namjeru prepuštati svoj vlasnički udio.

Sami korijeni kompanije sežu sve do prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Bez prethodnog iskustva u pravljenju instrumenata Orville Gibson se krajem 19. stoljeća počeo baviti izradom mandolina i sličnih glazbala, a uspio je patentirati i nekoliko inovacija. Njegovi su instrumenti bili glasniji i izdržljiviji od konkurencije i 1902. godine on je zajedno s nekoliko partnera osnovao Gibson Mandolin-Guitar Mfg. Company. Orville je unutar kompanije bio zadužen za dizajn instrumenata i proizvodnju, a nekoliko godina nakon osnivanja kompanije počeo je pobolijevati te je preminuo 1918. godine.

Tvrtka je u prvom dijelu prošlog stoljeća polako rasla, da bi pred kraj Drugog svjetskog rata promijenila vlasnike. Novi vlasnici doveli su i novog direktora pod čijim je upravljanjem 1952. godine predstavljen i danas najpoznatiji model gitare Gibson, a kojeg je dizajnirao tada popularni džez gitarist Les Paul.

Uslijedilo je još nekoliko promjena vlasnika, a krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina proizvodnja je premještena iz savezne države Michigan u državu Tennessee. Dio radnika nezadovoljan selidbom ostao je u Michiganu gdje su pokrenuli tvrtku Heritage Guitars, koja je i danas konkurent Gibsonu. Unatoč popularnosti tijekom šezdesetih i sedamdesetih, kompanija je do sredine osamdesetih bila na rubu bankrota, da bi preporod stigao s novim vlasnicima.

Ako je suditi prema izjavama koje stižu iz Gibsona sadašnja situacija, iako ozbiljna, nije kritična. Gibson gitare, iako im posljednjih godina konkurenti polako nagrizaju tržište, i dalje su vrlo popularan i tražen proizvod. Izlet u potrošačku elektroniku donio je disonantne tonove u poslovanje legendarnog proizvođača gitara, a šefu i većinskom vlasniku Juszkiewiczu sada preostaje da u tome pronađe novu melodiju.