U jeku velike ekonomske krize 2008. eurozona je pucala po šavovima. Tadašnja kriza, uzrokovana prevelikim javnim dugom zemalja članica i izloženosti američkom tržištu kapitala nakon što je kolabiralo, izgleda umjereno u usporedbi sa savršenom olujom koja se danas sprema: Eurozonu muče visoka inflacija koja doseže gotovo šest posto, slab gospodarski rast i kao faktor totalne neizvjesnosti rat u Ukrajini
Šefovi Europske centralne banke, na čelu s Christine Lagarde, danas zasjedaju kako bi odredili daljnji smjer monetarne politike koja se mora nositi s inflacijom, slabim oporavkom gospodarstva koje je srušila pandemija koronavirusa i ratom.
Analitičari očekuju da ECB, s obzirom na brzo promjenjive uvjete, neće zauzeti čvrst i nepromjenjiv stav svog djelovanja u nastavku godine. Od ruske invazije na Ukrajinu kratkoročni pritisci na inflaciju su eksplodirali, a očekivanja gospodarskog rasta su uvenula. Ta dva trenda signaliziraju da je pred nama period visoke inflacije i niskog rasta, poznat i kao stagflacija, a koji je Europu zadnji put pogodio 70-ih godina prošlog stoljeća.
vezane vijesti
Ekonomist britanske banke Barclays Christian Keller piše: 'Rastuće cijene roba i povećana averzija prema riziku zbog rata impliciraju da nas čeka stagflacijski šok.' Zbog toga će ECB morati oprezno planirati izlaz iz pandemijskih uvjeta.
U tome im ne pomažu kretanja na tržištu roba; cijene sirove nafte na londonskom tržištu (Brent Crude Oil) porasle su u proteklim tjednima 40 posto, cijene plina udvostručile su se prošli tjedan, nastavljaju rast i cijene hrane te ostalih ključnih industrijskih roba poput bakra. Nejasno je, piše Politico, koliko će cijene roba još dugo rasti i u kojim iznosima, hoće li Rusija prekinuti opskrbu energentima uslijed napetosti s EU-om, a potpuna je nepoznanica koliko će cijene roba dugo ostati na povišenim razinama.
Kao da to nije dovoljno, inflacija uvezena u eurozonu mogla bi postati gora zbog nedavnog slabljenja eura, a on je od početka rata u Ukrajini skliznuo s 1,13 na 1,09 dolara - najnižu razinu u dvije godine. Slab euro znači da će energija koja se plaća u dolarima biti sve skuplja za korisnike u eurozoni. Dolar, koji je postao traženija roba, mogao bi dodatno ojačati prema euru, pogotovo ako ECB nastavi odgađati stezanje monetarne politike i nastavi 'štampati novac'.
Što dulje provedemo u razdoblju povišene inflacije, veći će biti pritisci na tržištu rada za podizanjem plaća, što će pak prisiliti ECB da bude još agresivniji u podizanju kamatnih stopa, kad uopće krenu u taj posao. Kratkoročni inflacijski pritisak ukorijenit će se u dugoročna očekivanja, a oštrih reakcija ECB-a i vlada, koje bi trebale smanjiti trošenje javnog novca, nema i vjerojatno će to dogoditi kad bude prekasno, kao što je to proteklog mjeseca za tportal prognozirao ekonomist Željko Lovrinčević.
Europska komisija planirala je 2023. ponovno postaviti ograničenja na javnu potrošnju i proračunske deficite, no zbog rata je taj plan pao u vodu i Bruxelles bi mogao ostati liberalan po pitanju državnih proračuna zemalja članica eurozone i EU-a. Šefovi zemalja EU-a u četvrtak se sastaju u Versaillesu te će razgovarati o ekonomskim posljedicama rata, ali i novim mjerama državnih potpora i izdanju novih eurskih obveznica kojima će se sufinancirati građani koji trpe visoke cijene energenata. Neki ekonomisti pritom upozoravaju da će ubrzano financiranje 'zelene tranzicije' stvoriti dodatne dugove i podržati visoku inflaciju.
Sankcije Rusiji i ruske sankcije Europi poseban su problem. Njihov je cilj usporiti ruski gospodarski rast, ali će posljedično usporiti i europski te narušiti povjerenje potrošača i ulagača. Sankcije nisu mogle doći u gorem trenutku - svijet se počeo oporavljati od nestašica, globalne trgovinske rute su se otvorile te sada postoji opravdan rizik da će se ponovno zakrčiti.
Uza sve to, ECB mora pratiti što će biti s europskim bankama. Neki od najvećih europskih zajmodavaca, UniCredit, Societe Generale i Raiffeisen, pretrpjeli su velike gubitke na vrijednosti dionica od početka ruske invazije. Prema izvještaju njemačke investicijske banke Berenberg, od 11. veljače europski bankarski sektor izgubio je četvrtinu tržišne kapitalizacije.
Jedan od razloga za to što se ECB-ov današnji sastanak posebno promatra je i činjenica da je protekli odgođen jer je banka trebala svježe procjene inflacije i rasta. No i tu ima 'kvaka 22', piše Politico. Prognoze ECB-a pokazale su se kao manjkave jer nisu dovoljno ozbiljno shvatile inflatorni šok nastao tijekom pandemije, zbog čega sada nikakav prognostički model ne može pouzdano procijeniti šok pred nama.
'Nema više smisla raditi s tim standardnim procjenama', izjavio je ING-ov ekonomist Carsten Bzerski: 'Ako nas je pandemija nečemu naučila, to je da možemo zaboraviti tradicionalne makroekonomske modele.'
