Globalna utrka između Sjedinjenih Američkih Država i Kine prebacuje se na Bliski istok i tamošnje arapske države, u kojima utjecaj SAD-a dramatično pada dok komunistički gigant sve očitije širi svoj ekonomski, pa i politički utjecaj - upozorava New York Times u opsežnoj analizi objavljenoj ovog tjedna. Kina, tvrdi se, zapravo uskače u prostor koji SAD sve očitije napušta, a ondje nailazi na znatno manje prepreka nego u ostatku svijeta: trgovinska pravila manje su kruta, dogovorna ekonomija cvjeta, a nitko nikoga ne pita za tričarije poput ljudskih i manjinskih prava ili demokracije. Dapače
Na prostoru Bliskog istoka tako se ubrzano razvija kineski globalni projekt 'Jedan pojas', zapravo infrastrukturni koridor za širenje ekonomskog i trgovinskog utjecaja: suradnja s Arapima - ali i Izraelom - cvate na području infrastrukture i novih tehnologija, Kina ondje zadovoljava više od 50 posto svojih potreba za naftom, a paralelno traje i sve očitije političko zbližavanje.
Ne postoji čak ni problem kineskog ugnjetavanja milijuna muslimanskih Ujgura, naroda nad kojim se po općeprihvaćenom tumačenju posljednjih godina u Kini odvija pravi pravcati genocid. S izuzetkom slabašnog prosvjeda Turske, u arapskim državama ne samo da se na to ne osvrću - nego, po nekim izvještajima, posljednjih mjeseci čak izručuju ujgurske disidente kineskim vlastima.
'Saudijska Arabija dobar je partner, to je naša bratska nacija', izjavio je ovog mjeseca ministar vanjskih poslova Kine na susretu s kolegom iz ove države, u svijetu prepoznate kao najvećeg američkog saveznika u tom dijelu svijeta i svojevrsne zaštitnice te ovlaštenog tumača islama. Od početka ove godine Kinu su posjetili visoki dužnosnici iz pet bliskoistočnih država, pa se rezultat vidi na terenu: Turci upozoravaju svoje medije da ne gaze previše po Kinezima, a Iranci nastoje ubrzati dogovorenu realizaciju kineskih investicija vrijednih čak 400 milijardi dolara.
'Previranja u Afganistanu i Kazahstanu potaknula su Kinu da izgradi i učvrsti stabilne veze s ovim dijelom svijeta, pogotovo nakon što se SAD povukao iz Afganistana i službeno okončao misiju u Iraku. Mnoge partnerske države vjeruju da popušta pozornost i interes Amerikanaca, pa se sada okreću drugim opcijama', tumači New York Times. Kinezi su, tvrdi se, dočekali ovaj potez raširenih ruku.
vezane vijesti
Radi se o klasičnom braku iz interesa: većini arapskih režima odgovara kineska politika nemiješanja u tuđe unutarnje odnose, pa čak ni ako se radi o otvoreno diktatorskim režimima, kao i praksa da ne šalju svoju vojsku u druge krajeve svijeta. Naravno, ni Kina ne voli kada joj se popuje o ljudskim pravima, a na to ondje neće naići.
Doduše, treba primijetiti da se ni SAD nije ponašao znatno drugačije kada je riječ o, recimo, režimu u Saudijskoj Arabiji. Demokracija je demokracija, a interes često ipak malo važniji.
Kineski interes na Bliskom istoku, jasno, trenutno je nafta kojom opskrbljuje svoje brzorastuće gospodarstvo, još uvijek drugo najveće na svijetu. No ima tu još koječega: njene državne kompanije upravo namjeravaju preuzeti luku u iranskom gradu Čabaharu, financirale su veliku gospodarsku zonu u omanskom gradu Dukmu, veliki kontejnerski terminal u Abu Dhabiju i dvije sasvim nove velike luke u - Izraelu. Pri tome se na terenu zasad nisu izravno konfrontirale s SAD-om, ali se sustavno predstavljaju kao alternativna američkoj ekonomskoj hegemoniji te praksi političkih i vojnih intervencija u sustave tamošnjih država.
‘SAD ima svoje uspone i padove i u vanjskoj i u unutarnjoj politici, a Kina je prepoznata ne samo kao najstabilniji, nego i kao najpouzdaniji partner', objasnio je za New York Times Li Guofu s kineskog Instituta za međunarodne odnose, organizacije koju kontrolira samo ministarstvo vanjskih poslova. Kolokvijalno rečeno, radi se o režimskom institutu.
Zauzvrat, objašnjava se, arapske države još uvijek nisu ni zucnule o kineskom gušenju političkih sloboda na odmetnutom Tajvanu, a još problematičnije je ignoriranje genocida nad milijunima Ujgura, većinski muslimanskog naroda koji trpi teror kineskih vlasti. Ujgurski disident i aktivist u Norveškoj Abduveli Ajup upozorio je na slučaj dvojice Ujgura uhićenih u Saudijskoj Arabiji, kojima se potom gubi svaki trag upravo u državi koja se smatra zaštitnicom islamskog svijeta, a na slične primjere naišao je i u Egiptu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugim arapskim državama.
'Oni nisu sluge svetih mjesta islama, nego Komunističke partije Kine', kazao je Ajup.
Rat za svjetsku dominaciju između Kine i SAD-a - već zahuktan na Pacifiku oko Tajvana, na polju trgovine državnim intervencionizmom s jedne i carinama s druge strane, kao i u tehnološkoj sferi, zabranama poslovanja velikih konkurentskih kompanija - tako se sve očitije odvija na novom bojištu Bliskog istoka. Kinezi bez problema posluju i s državama koje SAD drži pod sankcijama, poput Sirije, koja se pridružila projektu 'Jedan pojas', ili Irana, koji postaje sve ovisniji o svom novom komunističkom partneru. Na Bliskom istoku već sada su najveći kupac nafte, a Bahrein i Emirati prve su države koje su odobrile njihova cjepiva protiv covida-19. Dapače, ondje se sada i proizvode. A ni Arapi, čini se, ne mare previše za američka upozorenja: kad je SAD nedavno stavio na crnu listu kompaniju SenseTime, koja je kineski režim navodno opskrbljivala tehnologijom za kontroliranje potlačenih muslimanskih Ujgura, utočište joj je pruženo u također muslimanskim Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Vjera je vjera, a interes je interes.
