Dilema današnjeg dana je povećati stopu poreza na dodanu vrijednost ili ne? U svjetlu konkretne ekonomske situacije dilema nije lako razrješiva, ali teorija javnih financija može olakšati donošenje odluke. A ona svakako ne ide u prilog povećanju poreznog opterećenja
Porast stope PDV-a dovodi do porasta cijena i opće stope inflacije. Štoviše, porast stope poreza na potrošnju može poslužiti kao dobar izgovor za povećanje cijena i povrh onoga koji bi bio opravdan višom poreznom stopom. Porast cijena može dovesti do pogoršanja životnog standarda, a ima i druge nepovoljne učinke. Primjerice, porast cijena turističkih usluga (osim usluga smještaja koje se trenutno oporezuju po sniženoj stopi od 10 posto) može dovesti do pogoršanja njihove konkurentnosti, pada potražnje i gubitka prihoda, a time i deviznog priljeva od turizma.
Smanjuje se motiviranost za racionalizaciju u državnoj upravi. Ako država povećavajući stopu najznačajnijeg poreza ostvari višu razinu poreznih prihoda, nestat će povod za odlučno i tako potrebno smanjenje troškova i racionalizaciju rada tijela državne uprave.
Povećanje poreza u uvjetima pada gospodarske aktivnosti produbljuje recesiju. Fiskalna bi politika trebala djelovati na gospodarsku aktivnost anticiklično, oživljavajući je u silaznim i 'hladeći' u uzlaznim fazama ciklusa. U recesijskim uvjetima smanjivanje poreza automatski djeluje stabilizirajuće ili anticiklično jer se porezni prihodi iznadproporcionalno smanjuju što povećava raspoloživi dohodak. Diskrecijsko povećanje poreznih prihoda dizanjem poreznih stopa ima upravo suprotni efekt te dodatno pojačava djelovanje recesije.
Porast porezne stope dovodi do brojnih poremećaja u naplati poreza. Porezi uzrokuju tzv. mrtvi teret oporezivanja. To znači da gospodarski subjekti pod utjecajem oporezivanja mogu promijeniti svoje ponašanje i donijeti odluke koje im smanjuju razinu zadovoljstva. Tako npr. veće stope poreza na dodanu vrijednost mogu dovesti do odustajanja od ranije planirane potrošnje, do porezne utaje, 'premještanja' potrošnje u inozemstvo itd. Povećanjem porezne stope mrtvi teret oporezivanja eksponencijalno raste.
Povećanje stope PDV-a može negativno utjecati na likvidnost. Kada su rokovi plaćanja poreza na dodanu vrijednost kraći od rokova naplate potraživanja, što je u Hrvatskoj gotovo pravilo, PDV ima nepovoljan učinak na likvidnost. S porastom stope PDV-a raste i značaj tog nepovoljnog učinka.
Nastanak dodatnih troškova plaćanja poreza. Svaki porez stvara troškove plaćanja za poreznog obveznika. S promjenom porezne stope nastaju dodatni troškovi kao što je npr. trošak izrade novih kalkulacija, trošak nabave novih računovodstvenih softvera ili prilagodbe postojećih i sl.
Nastaju dodatni troškovi plaćanja poreza. Svaki porez stvara troškove plaćanja za poreznog obveznika. S promjenom porezne stope nastaju dodatni troškovi kao što je npr. trošak izrade novih kalkulacija, trošak nabave novih računovodstvenih softvera ili prilagodbe postojećih i sl.
Gubi se solidarnost između javnog i privatnog sektora. Budući da privatni sektor nema mogućnosti zakonskim aktom povećati svoje prihode, povećanje poreza stvara snažan osjećaj nepravde time što državni sektor solidarno ne snosi teret pogoršanja životnog standarda i uvjeta poslovanja.
Nasuprot ovih sedam razloga za povećanje stope PDV-a stoji samo jedan razlog za, a to je ostvarivanje dodatnih prihoda i smanjenje očekivanog manjka u državnom proračunu. Logičan razlog, ali ipak, može li nadjačati sedam razumnih razloga protiv?
*Članak je autorskog karaktera i nužno ne odražava stav Ekonomskog instituta Zagreb
