Direktor i vlasnik Prime porijeklom je iz Banje Luke, a njegova obitelj je 1992. zbog rata izbjegla u Bjelovar. Naredne tri godine nastavili su se baviti dotadašnjim obiteljskim biznisom, tovom goveda, da bi 1995. godine od Exportdrva kupili pogon u Bjelovaru. Novu tvrtku nazvali su Prima Commerce. Proizvedeni namještaj najprije su plasirali kroz veleprodaju, da bi 1996. pokrenuli maloprodaju.

Danas Prima grupu sačinjava nekoliko tvrtki koje posluju u Hrvatskoj, BiH i Makedoniji. Ima ukupno više od 1850 radnika, od kojih 1200 radi u osam tvornica.

S Radićem smo razgovarali prije desetak dana u njegovom moderno uređenom salonu u Bjelovaru, koji je taj dan otvorio vrata prvim kupcima. Nekoliko dana prije toga Primu je zadesila nesreća, odnosno požar koji je izbio u prodajnom centru u Sopnici Jelkovcu u Zagrebu.

Koliku ste štetu pretrpjeli u požaru i zna li se njegov uzrok?

Šteta je velika, ali još ne znam točan iznos. Došlo je do kvara na instalacijama i iskrenja. Taj požar ni na koji način neće ugroziti naše poslovanje. Isporuka namještaja kupcima redovno teče. Imali smo prije sedam godina u centralnom skladištu i veći požar, tako da imamo iskustva. Osim toga, sve je osigurano.

Pisalo se kako hidranti ispred trgovine nisu radili, što je otežalo posao vatrogascima. U čemu je bio problem?

Ispostavilo se kako su hidranti bili ispravni, ali dečki ih u tom trenutku nisu mogli otvoriti. Poslije su došli ljudi iz Vodovoda i sve je riješeno.

Iza vas je više od 20 godina kako se bavite namještajem. Kakve ste na početku imali ambicije? Dotada ste se bavili poljoprivredom.

U tim vremenima željeli smo samo raditi. Otvorila se prilika kada je Exportdrvo prodavalo pogon i mi smo je iskoristili. Tada idete korak po korak i dođete do ovoga danas. Na početku nismo imali neki veliki plan, ali sada imamo jasnu viziju toga što i kako želimo raditi te koji nam je cilj.

Jeste li još uvijek obiteljska tvrtka? Tko od vaših sve radi u Primi?

Gotovo svi. Moj otac, supruga, brat i njegova djeca. Ali još važnije je to što mi zaista razvijamo obiteljski duh unutar tvrtke. Nije bitno tko se kako preziva, već da se svi djelatnici ugodno osjećaju na svom radnom mjestu.

Složit ćete se da je najbolji način da učinite radnike sretnima visoka plaća. Kolika je prosječna plaća u Prima grupi?

Prosječna neto plaća je oko 5000 kuna. Jedan od naših poslovnih ciljeva je da svake godine podižemo plaće od osam do 10 posto. I to nam zasad uspijeva. Zato pozdravljam odluku države da podigne visinu minimalne plaće. Znam da je za neke tvrtke to problem, ali najveći potencijal svake firme su njezini ljudi. Taj potencijal nema granica. Nastojimo svakom našem radniku pomoći da ostvari taj potencijal, ali i osigurati mu solidnu plaću za život dostojan čovjeka.

Onda pozdravljate i odluku Vlade da podigne neoporezivi dio godišnjih nagrada (božićnica, regresi i slično) do 7500 kuna?

Apsolutno. Ove godine radnicima ćemo isplatiti preko 3000 kuna nagrade, a iduću godinu oko 7000 kuna. Maksimalno ćemo iskoristiti tu mogućnost.

Imate li problema s pronalaskom radne snage? To muči mnoge gospodarske grane.

Na sreću, mi nemamo tih problema i stalno zapošljavamo nove radnike. Ove godine preko 200 ljudi, a iduće godine će biti 100 do 150 novozaposlenih.

Na domaćem tržištu namještaja dominiraju strane kompanije. Kako se nosite s njima?

Na našem tržištu prisutna su najjača svjetska imena. Ali nas to ne obeshrabruje. Kupac je taj koji na kraju odlučuje. Najvažnije je znati osluškivati njegove potrebe. U tome smo vrlo dobri, što pokazuju i naši rezultati. Ako ste dobri prema kupcu i trudite se oko njega, uvijek ćete ga imati, bez obzira na konkurenciju.

Smeta li vam percepcija da se u Primi prodaje jeftini namještaj zastarjelog dizajna? Dok sada sjedim u vašem salonu, vidim da to nije točno, ali to su česte primjedbe kad nekome spomenete Primin namještaj.

Svjesni smo te percepcije i sve što zadnjih godina radimo je usmjereno tome da promijenimo tu sliku. Namještaj nije nešto što kupujete svaki dan. U svijetu je trend mijenjanja namještaja svake tri do pet godina. Kod nas je od sedam do 10 godina, s time da se to skraćuje jer nam raste standard. Ne možete tako brzo promijeniti percepciju, ali sustavno radimo na tome. Imamo jasnu viziju onoga što želimo. A želimo biti jedni od prvih koji će donositi najmodernije trendove sa svjetskih sajmova. Imamo tu mogućnost i fleksibilnost u proizvodnji te sjajan tim mladih dizajnera.

Kupujete li vi u Ikei?

Naravno da sam je posjetio. Osobno nisam ništa kupio. Ali moja supruga bi uvijek imala što kupiti (smijeh).

Koliko ulažete u maloprodajnu mrežu?

Dosta. Svaki naš dućan dižemo na viši nivo. Ostalo nam je preurediti još 15 do 20 dućana. Ove godine investirali smo oko pet milijuna eura, što u trgovine, što u proizvodnju i tehnologiju. To je neki naš investicijski ciklus koji imamo svake godine.

Razmišljate li o akvizicijama?

Za sada ne. Želimo organski rasti. Zagovornik sam prirodnog rasta koji ne stvara stresove i ne destabilizira tvrtku. Najbolje je kada rastete u skladu sa svojim mogućnostima.

Koliki će vam ove godine biti prihodi? Prije tri godine iznosili su oko 600 milijuna kuna.

Cijela grupa će imati preko 800 milijuna kuna prihoda, što je u skladu s planom, i tim rastom izuzetno sam zadovoljan.

Koliko u ukupnim prihodima sudjeluje izvoz?

Izvoz je negdje oko 25 posto. Najvažnija tržišta su nam Njemačka, Švicarska i Austrija. Prisutni smo i u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. U Makedoniji imamo osam salona. Nešto sitno prodamo namještaja i preko Amazona, a puno više preko OTTO-a, koji je globalni lider u internetskoj prodaji namještaja.

Planirate li se širiti?

U Hrvatskoj imamo pokrivene sve velike gradove, a možda još otvorimo pokoji novi salon. Razmatramo ulazak na tržište Slovenije. Njihova kupovna moć je jača, a konkurencija je slična onome što imamo u Hrvatskoj, s time da je njihova industrija namještaja uglavnom propala. Sada u Sloveniji radimo veleprodaju i naš namještaj je odlično prihvaćen. Do kraja iduće godine u planu je otvaranje samostalnog salona. Siguran sam kako s našim pristupom kupcu i proizvodima kojima smo digli kvalitetu možemo igrati važnu ulogu na slovenskom tržištu.

Kako ste zadovoljni suradnjom s Hrvatskim šumama? Imate li dovoljno sirovine za proizvodnju?

Pismo razumijevanja potpisano s Hrvatskim šumama najbolja je stvar koja je napravljena otkako sam uključen u rad Udruženja drvoprerađivača pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Više nema povlaštenih. Ima nekoliko tvrtki koje nisu zadovoljne, ali mislim da nisu u pravu. Imamo oko 1200 zaposlenih u proizvodnji, a osigurali smo si oko 12.000 kubika trupaca godišnje, od toga 3000 kubika hrasta, koji je najtraženiji. I time smo zadovoljni. S druge strane, imate tvrtke s 500-600 zaposlenih koje imaju 50.000 do 60.000 kubika, a one nisu zadovoljne. Radi se o firmama koje grade svoju poslovnu politiku na prodaji drvne sirovine i nikad im nije dosta trupaca. Drvna industrija se mora orijentirati na proizvode više dodatne vrijednosti. Tu su enormni potencijali! Promašeno je razmišljati samo o izvozu sirovine koju nam je dragi Bog dao.

Koliki je potencijal naše drvne industrije? Ona u ukupnom izvozu sada sudjeluje s nešto više od milijardu eura.

Potencijal izvoza je nemjerljiv. Dosta je da znate kako sada samo šest posto ukupne drvne sirovine ide u namještaj. Radimo na nacionalnom brendu hrvatskog namještaja, Vala, s kojim bismo izašli na svjetsko tržište. Želimo da hrvatski dizajn bude globalno prepoznatljiv. Takve stvari država treba podržavati jer stvaraju dodatnu vrijednost od prirodnog bogatstva. To su proizvodi koji sadrže našu inovaciju, pamet i tehnologiju.

Kako gledate na planove Darka Pervana iz Švedske, koji najavljuje velika ulaganja u proizvodnju parketa u Hrvatskoj?

Znam za tu priču. Preuzeo je tvrtku u Bjelovaru, koja ima poseban ugovor s Hrvatskim šumama i to joj dugoročno garantira najkvalitetniju sirovinu. Taj ugovor je jedan od faktora remećenja Pisma razumijevanja, a sklopljen je zbog specijalnih razloga u koje sad ne bih ulazio. S takvim ugovorom možete što hoćete... Ono što mene uvijek brine kod tako velikih priča je sirovina. Ne vjerujem u velike priče jer vam za to treba puno drvne sirovine, koje u Hrvatskoj jednostavno nema.