Pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 natjerala je proteklih dana brojne svjetske vlade na najavu i uvođenje mjera i alociranje impresivnih iznosa kako bi se ublažile ekonomske posljedice širenja virusa te pomoglo kompanijama i poduzetnicima. Novac je namijenjen onima koji ne raspolažu dovoljnim rezervama, a trebaju isplatiti plaće ili dobavljače kako ekonomski ciklus ne bi stao u potpunosti. U trenucima u kojima se za državnu pomoć odvajaju deseci ili stotine milijardi eura i dolara, i kad poduzetnici jednoglasno zazivaju subvencije i olakšice, nije lako zamisliti i one kojima to jednostavno – ne treba. A ima ih.

Među najvećim svjetskim kompanijama postoji niz onih koje već godinama, pa tako i u ovim trenucima, najjednostavnije rečeno – ne znaju što bi s novcem. Radi se o korporacijama koje raspolažu velikim količinama gotovine, odnosno novca koji im je na raspolaganju u vrlo kratkom roku (depoziti na raznim računima, u bankama, ili sredstva u obliku financijskih instrumenata koji se vrlo lako mogu unovčiti).

Uobičajeno korporacije ne vole imati enormne iznose novca na računima jer takav novac često ne donosi nikakvu ili tek minimalnu zaradu. Isplativije je investirati sredstva u novi proizvodni pogon, prodajnu mrežu ili nešto treće. Ako ništa drugo, zarada se može isplaćivati i dioničarima, što je praksa koja se ovih dana zamjera brojnim američkim korporacijama. Nakon spašavanja državnim novcem u protekloj krizi, umjesto da čuvaju zaradu, one su u međuvremenu ostvarenu dobit isplaćivale dioničarima te se sada opet nalaze u poziciji da traže državnu pomoć.

No dio poznatih korporacija, a posebno je to karakteristično za sektor visoke tehnologije, posljednjih petnaestak godina jednostavno zarađuje puno brže i više nego što stižu odlučiti što s novcem. Enormni iznosi koje su neke kompanije prikupile velikim su dijelom i posljedica poreznih strategija. Dobar dio njih ima sjedište u Sjedinjenim Američkim Državama, a zarađuju na inozemnim tržištima. Kad bi tu svoju zaradu prebacile u SAD, na nju bi morale platiti porez, pa velike količine novca drže na računima u inozemstvu.

Takve kompanije, piše britanski tjednik The Economist, mogle bi u razdoblju nakon pandemije biti u posebno dobroj prilici da ojačaju svoje tržišne pozicije. Prema brojkama koje su prikupili u The Economistu, Microsoft, primjerice, raspolaže sa 134 milijarde dolara gotovine, Apple s više od 200 milijardi, Alphabet (krovna tvrtka Googlea) sa 120, a Facebook s više od 50 milijardi dolara.

Riječ je o kompanijama koje redovito posluju s prilično visokim maržama, a takvih osim u tehnološkom sektoru ima i u farmaceutskom, pa se među one koje imaju novca na raspolaganju uvrštavaju švicarski Roche, danski Novo Nordisk i američki Johnson & Johnson. Te bi kompanije u idućem razdoblju mogle iskoristiti nevolju drugih te pribjeći izravnim preuzimanjima ili osvajanju novih tržišnih udjela.

Za razliku od konkurenata, one se neće morati mučiti s pribavljanjem kapitala, dobavljači će ih preferirati kao kompanije koje sigurno plaćaju svoje obaveze, a u ovim trenucima ne moraju ni rezati rashode na istraživanje i razvoj te druge izdatke koji obično prvi stradaju u trenucima krize. Također, male kompanije, u ovom trenutku usmjerene isključivo na preživljavanje, neće im praviti probleme na tržištu, i ne pozabave li se vlasti u velikim ekonomijama potencijalnim problemom zloupotrebe položaja na tržištu, neki od ovih velikih igrača mogli bi lako postati još veći.

Ne ide, naravno, baš sve na ruku velikim igračima koji raspolažu zavidnim iznosima gotovine. Vlade i središnje banke najvećih ekonomija dosad su najavile jeftin i dostupan kapital u iznosu koji zajednički premašuje četiri bilijuna dolara. Među velikim igračima i konkurentima spomenutih kompanija postoje i oni koji će iskoristiti ove šanse i neće se tako lako dati izgurati s tržišta, no trenutak je svakako povoljniji za one koji su se proteklih godina suzdržali od bezglavih i nepromišljenih poteza i koji su imali sreće da ih zaobiđu neke druge nedaće.

Amazon.com je, primjerice, ovih dana najavio zapošljavanje čak 100 tisuća ljudi radi povećanih potreba za dostavom uslijed širokih mjera ograničavanja kretanja uvedenih kako bi se suzbila pandemija. Čak i usprkos kritikama zbog upitnih uvjeta u skladištima i zaštite koju pruža radnicima, ovaj gigant internetske trgovine nalazi se u boljoj poziciji od, primjerice, japanskog konglomerata Softbanka. Ta investicijska korporacija, poznata po ulaganjima u niz velikih imena tehnološke industrije, ali i velik broj malih tehnoloških kompanija s nadom da će neke od njih postati novi Facebook ili Google, prisiljena je bila prodati udjele u nekima od njih, vrijedne čak 41 milijardu dolara, kako bi izbjegla veće probleme u poslovanju.

Giganti naftne industrije koji su prikupili nešto gotovine mogli bi ovaj trenutak iskoristiti za preuzimanje manjih konkurenata, posebno ako se niske cijene crnog zlata zadrže dulje te zbog toga mnoge kompanije s višim troškovima proizvodnje zapadnu u probleme. Rascjep među onima koji u ovom trenutku imaju novca, i onih koji ga nemaju, vidljiv je i u proizvodnji aviona.

Europski Airbus nedavno je objavio kako ima više od 30 milijardi dolara na raspolaganju za prebrođivanje recesije u avioprometu, dok je američki Boeing u puno ozbiljnijoj situaciji i na rubu je traženja državne pomoći. Mada zbog specifičnosti tržišta civilnih aviona Airbus ne može lako iskoristiti nepovoljnu situaciju u kojoj se našao njegov najjači konkurent, Boeingu se neće biti lako oporaviti i morat će potrošiti mnogo energije u ponovnom zadobivanju povjerenja klijenata.

Pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 tako neće biti samo kratkoročna prijetnja stabilnosti ekonomija i gospodarskom rastu. Tržišta i vlasti morat će se obraniti od daljnjeg koncentriranja snage u rukama nekolicine najvećih korporacija. Iako su neki drugi problemi u ovom trenutku prioritetniji, rješavanje onih koji će uslijediti neće biti manje važno.