Jeftino gorivo na benzinskim crpkama, koliko god da ga u sadašnjim uvjetima ograničenog kretanja baš i nema potrebe točiti, za potrošače je jedna od rijetkih dobrih vijesti u ovim neizvjesnim trenucima. No, kao što to obično biva u svijetu energetike, iznos koji plaćamo za gorivo zbroj je koliko nezasitnog apetita države i naftnih kompanija toliko i geopolitičkih natezanja koja se odvijaju daleko od naših džepova i rezervoara.

Cijena barela sirove nafte na svjetskom tržištu srušila se prije desetak dana na razinu od dvadesetak dolara. Po tim cijenama nafta se posljednji puta prodavala početkom 2002. godine, a toliko jeftina nije bila čak niti nakon financijskog kraha krajem 2008. kad je bilo jasno da se sprema globalna ekonomska recesija.

Širenje pandemije koronavirusa 2019-nCoV u posljednja dva tjedna natjeralo je veliki broj zemalja na mjere koje su uvelike zakočile gospodarske procese. Time je postalo jasno da će se globalna ekonomija teško izvući bez znatnog usporavanja što znači i pad potražnje za naftom. Niz država već je uveo niz mjera kojima se nadaju potaknuti gospodarski rast, no ostaje tek vidjeti hoće li one imati, i kakve, efekte.

Ipak, pad potražnje nije jedini razlog za njenu sadašnju nisku cijenu. Zloglasni koronavirus samo je jedan od faktora u konačnoj formuli u koju još ulaze Rusija, Saudijska Arabija i Sjedinjene Američke Države. Saudijska Arabija je dugo bila najveći svjetski proizvođač nafte, a ono što je još važnije, i daje je najjeftiniji. Bliskoistočna monarhija je tako imala veliki utjecaj na kretanje cijena na svjetskom tržištu jer su one uglavnom slijedile želje Saudijaca, ovisno o tome koliko bi oni povećali ili smanjili proizvodnju.

Kad su se prije šest ili sedam godina na tržištu počele pojavljivati veće količine nafte iz SAD-a, Saudijska Arabija je pokušala opet povećati vlastitu proizvodnju i sniziti cijene kako bi time oslabila konkurenciju i zadržala vodeću poziciju na tržištu. Cijene su tada pale s preko 100 na oko 30 dolara po barelu, no saudijski plan nije uspio i niske cijene naštetile su i njima.

Slična priča odigrava se i ovih dana samo se ovog puta umjesto SAD-a na nišanu Saudijaca našla Rusija. Ta je država posljednjih nekoliko godina uglavnom surađivala s Organizacijom zemalja izvoznica nafte (OPEC, Organisation of Petroleum Exporting Countries) prilikom odluka o smanjenju ili povećanju proizvodnje. No, na posljednjem sastanku Rusija je odbila dalje smanjivati proizvodnju zbog čega je Saudijska Arabija odlučila kazniti Ruse i srušiti cijenu nafte svojom prekomjernom proizvodnjom.

Mada su mnogi požurili optužiti Saudijsku Arabiju za iniciranje cjenovnog rata, ponešto ispod radara prošla je informacija da Rusija ne samo da je odbila dalje rezati proizvodnju nego je tamošnji ministar energetike Aleksandar Novak najavio da namjeravaju čak i povećavati proizvodnju. Dio analitičara sada tvrdi da je Rusija time željela naštetiti američkim proizvođačima.

Američka proizvodnja sirove nafte posljednjih je godina donijela veliku promjenu u ravnoteži na svjetskom tržištu. Zahvaljujući crpljenju nafte iz škriljevca, procesu koji je u posljednjih desetljeće i pol zadobio popularnost, SAD su postale najveći svjetski proizvođač crnog zlata. Proizvodnja nafte iz škriljevca je skuplja od klasičnih metoda, no napredak tehnologije i općenito viša cijena nafte posljednjih godina, uspjeli su taj način učiniti isplativim.

Unatoč skoku proizvodnje SAD i dalje uvoze dio količina za svoje potrebe, no sada i Amerika utječe na kretanje cijena na svjetskom tržištu. To je postalo očito posljednjih godina kad cijena barela nije previše reagirala usprkos tome što su Rusija i Saudijska Arabija smanjivale proizvodnju. Američki proizvođači uspješno su nadomjestili taj manjak nadajući se da će se globalna potražnja oporaviti, no zbog pandemije koronavirusa sada su suočeni sa sasvim novim problemom.

Saudijska Arabija na ionako zasićeno tržište plasira nove količine, a dugovima opterećene američke kompanije neće se dugo moći nositi s takvom konkurencijom. Ozbiljnost prijetnje pandemije može se vidjeti iz promjene prognoza o kretanju cijena nafte. Početkom godine analitičari su predviđali prosječnu cijenu od pedesetak dolara po barelu. Posljednjih dana dio njih misli da bi, ako se sadašnja situacija nastavi, barel nafte mogao pojeftiniti i na desetak dolara. Takve prognoze temelje se na činjenicama da se u ovom trenutku u svijetu stvaraju zalihe, bilo u kopnenim spremnicima ili na tankerima, no i taj kapacitet će se jednom ispuniti.

Velike naftne kompanije već su reagirale rezanjem planiranih investicija. Britansko-nizozemski Royal Dutch Shell početkom tjedna je najavio smanjenje rashoda za dvadesetak posto, a slične poteze najavili su i francuski Total i norveški Equinor. Američki giganti ExxonMobil i Chevron također su najavili smanjivanje troškova s time da je u tome Exxon pod posebnim pritiskom. Prema procjenama analitičara iz investicijske banke Goldman Sachs Chevronu za normalno poslovanje odgovara cijena od pedesetak dolara po barelu, dok ExxonMobilu treba čak sedamdeset.

Veliki naftaši su nekad, zahvaljujući tome što uz proizvodnju i preradu kontroliraju i prodajne lance, u razdobljima niske cijene još mogli i profitirati od zarade radi povećane potražnje, no sada to nije slučaj. Vijest o rekordnom broju američkih građana koji su se ovih dana javili na zavode za zapošljavanje pokazuje da se potražnja neće baš tako brzo pojaviti. To što je gorivo jeftino nema veze ako građani nikud ne idu i troše samo na najosnovnije stvari.

Mnogi sada očekuju znatan pad američke proizvodnje sve dok se tržište ne stabilizira, iako je nemoguće predvidjeti kad bi se to moglo desiti. Prema nekim proračunima američke kompanije koje proizvode naftu iz škriljevca trebaju cijenu od barem pedesetak dolara po barelu da bi održavale proizvodnju, a višu ako žele nešto i zaraditi. Kad su cijene prije nekoliko godina također krenule prema dolje mnoge kompanije su se uspjele izvući zaduživanjem, no pitanje je koliko će to ovog puta biti moguće.

U svemu tome ne treba iz računice izbaciti niti Rusiju ni Saudijsku Arabiju. Iako mogu naftu proizvoditi i prodavati po nižim cijenama od dijela američkih kompanija, njihovi državni proračuni se oslanjaju na prihode od nafte. S nižom cijenom na tržištu i ti su prihodi niži, a rezanje proračunskih rashoda dovodi do potencijalnih nemira u stanovništvu. Stoga je i njima u interesu da sadašnja situacija ne potraje.

Niska cijena nafte trebala bi biti povoljan faktor koji će pomoći u oporavku globalnog gospodarstva jednom kad prođe rizik pandemije. Nepoznanica je, naravno, koliko će taj rizik trajati i koliko naftne kompanije mogu izdržati. Zahvaljujući izdašnim količinama u zalihama i proizvodnji nafta će gotovo sigurno biti jeftina još neko vrijeme i stoga bismo, ako se smanje zabrane kretanja, možda mogli i iskoristiti šansu koju daje jeftinije gorivo. Možda uspijemo zbrisati od virusa.