Presuda zagrebačkog Trgovačkog suda u slučaju kredita vezanih uz švicarski franak pokazala je čin pravednosti, a budućnost će pokazati što to znači s aspekta prava i sukladnosti propisima koji su važili u trenutku kada su krediti ugovoreni, a oni su najbitniji, ističe redovna profesorica sa Katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Marijana Ivanov upitana za komentar te nepravomoćne presude
Pritom napominje kako je situacija komplicirana jer su dužnici suočeni sa stihijom tržišta koju nisu razumjeli niti u trenutku zaduživanja, niti je vjerojatno ne razumiju danas, ali su osjetili razorne učinke dužničkog tereta.
U svakom slučaju, rekla je profesorica Ivanov za Hinu, valutna klauzula u švicarskim francima korištena je kao špekulativni instrument - praktično financijska izvedenica, a ne kao instrument zaštite potraživanja banaka od pada realne vrijednosti njihovih kreditnih potraživanja u uvjetima inflacije.
Dodaje kako je situacija djelomično različita kod klauzule u eurima jer HNB neformalno koristi sidro tečaja u paru kuna-euro kao posredni cilj za očuvanje stabilnosti cijena. Međutim, i tu postoji značajan valutni rizik koji dužnik snosi te na isti način istovremeno postoji izloženost dužnika riziku kamatnih stopa.
Današnjom odlukom, primjećuje Ivanov, praktično se na drugačiji način tretiraju dužnici u švicarskim francima, a drugačije u eurima, što vjerojatno nije pravno održivo. Napominje kako je pitanje mogu li se financijske izvedenice koristiti u kreditnim potraživanjima banaka prema građanima. U svijetu su one često korišteni instrument, ali prije svega kod pravnih osoba, ali ih mogu koristiti i građani.
Na takvu tržišnu ekonomiju mi se tek navikavamo, a ona nosi i niz drugih faktora nestabilnosti kojih dužnici najčešće nisu svjesni, a pitanje da li njihovi propusti pažnje i neinformiranosti umanjuju relevantnost onoga što su potpisali. Dužnici su u ugovorima potpisali da prihvaćaju valutnu klauzulu u CHF, kao i da prihvaćaju promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja u skladu s internim odlukama banke, upozorava i pita što bi se dogodilo sa svim ugovorima i dužničko-vjerovničkim odnosima kada ugovorne stranke ne bi izvršava obveze na koje su ugovorom pristale?
Postavljući pitanje jesu li današnjom odlukom sklopljeni ugovori postali ništavni ili samo mijenjamo dio koji nam trenutno ne odgovara, profesorica Ivanov ističe kako je daleko ranije trebalo definirati maksimalni iznos tečaja kuna-švircarski franak po kojem se krediti otplaćuju, a koji bi valutni rizik podjednako podijelio na dužnike i vjerovnike.
Umjesto toga dopustilo se da stihija tržišta uništi živote dužnika, a sada se dopušta da još veća bujica i stihija uništi bankovni sustav, upozorava Ivanov dodajući kako danas pričamo o valjanosti primjene valutne klauzule u švicarskim francima, a sutra ćemo načeti temu eura, s kojim posljedice mogu biti daleko kobnije.
Banke će biti još manje zainteresirane za poslovanje i kreditiranje, a potencijalni drugi investitori još više će se uplašiti pravne nesigurnosti. Svi znamo kuda nas to vodi, a ekonomska situacija u zemlji je već dovoljno loša, smatra Ivanov.
Napominje i kako je većina kredita ugovorena prije donošenja Zakona o zaštiti potrošača i svih njegovih izmjena koje su išle u pravcu povećanja zaštite korisnika kredita-potrošača. To posebno vrijedi s aspekta promjenjivih kamatnih stopa koje su se po jednim uvjetima određivale 2005. i kasnije, a po drugima danas.
"Ako se glavnica smanji na kunski iznos, pitanje je koje će se kamatne stope obračunati, je li 8 posto na kunski kredit ili 4,5 posto na kredit u eurima. Hoće li se onda sutra požaliti dužnici s klauzulom u eurima koji su se zadužili po kamatnoj stopi 5,5 posto jer bi u tom slučaju ispalo da su oni preplatili kredit", pita Ivanov.
Postavlja i pitanje morala dužnika - ako će i brojni drugi dužnici tražiti razloge kako da tuže banke, još više će se povećati udio loših plasmana.
Činjenica je, ističe profesorica Ivanov, da banke kao profesionalci nikako nisu smjele građanima ponuditi usluge kredita vezane uz švicarski franak s promjenljivom kamatnom stopom i promjenljivom glavnicom (ako se švicarci preračunaju u kune), ali to je sve dokaz nepravovremene reakcije brojnih institucija, uključujući i HNB, kao i drugih institucija koje godinama nisu vodile računa o zaštiti potrošača i informiranosti građana o svim potencijalnim rizicima.
Međutim, kredite uz švicarski franak nisu uzimali samo neinformirani građani nego i oni koji dobro razumiju vrste rizika i razumiju razliku između kreditnog i valutnog rizika. Pri tome je dodatno važno napomenti da valutnim i kamatnim rizikom banke moraju upravljati zasebno, a od 2005. do danas okolnosti su se bitno promjenile na strani kamatnih stopa na primljene depozite banaka od domaće javnosti što djeluje na kamatne stope na kredite, zaključuje Marijana Ivanov.
