Iako se malo ekonomskih predviđanja pokaže točnim, početkom svake godine mediji su puni novih prognoza kretanja BDP-a, inflacije, cijena dionica i drugih ekonomskih pokazatelja. Zlobnici kažu da ekonomisti predviđaju budući tijek ekonomskih događaja kako bi pokazali da imaju smisla za humor
Prema dobitniku Nobelove nagrade za ekonomiju Miltonu Friedmanu, 'jedini relevantan test valjanosti hipoteze je usporedba predviđanja s iskustvom'. Drugim riječima, ako je tvrdnja istinita, mora dovesti do točnih predviđanja.
Kad bi sve mogli točno prognozirati, analitičari bi bili vrlo bogati, a u pravilu nisu. Nažalost, povijest je pokazala da stručnjaci često nisu mnogo bolji od prosječne osobe kada je riječ o predviđanju budućnosti. A ni ekonomisti nisu iznimka. Pa zašto u suštini nije moguće sa sigurnošću predvidjeti buduće ekonomske trendove?
Svijet je kompliciran i milijuni stvari događaju se odjednom. Primjerice, znamo da ako se ništa drugo ne promijeni, a vlada poveća ponudu novca, porast cijena bit će neizbježan. Ali nikada se ne možemo osloniti na pretpostavku da će to biti jedina promjena. Ljudi bi mogli smanjiti potrošnju, štedeći za crne dane. Ako se to dogodi, tendencija da cijene rastu jer više novca juri za istom količinom dobara i usluga donekle će se ublažiti. Za koliko? To ovisi o stopi pada potrošnje, a mi nemamo kristalnu kuglu za to.
Razmotrimo još jedan primjer. Ekonomski zakon govori nam da će povećanje razine na koju je određena minimalna plaća povećati nezaposlenost niskokvalificiranih radnika, pod uvjetom da se ništa drugo ne promijeni. Ali stvari se zauvijek mijenjaju. Primjerice, u Hrvatskoj je minimalna plaća osjetno porasla u proteklih nekoliko godina, ali nezaposlenost nije rasla, već obrnuto. Potražnja za radnom snagom veća je nego ikad prije.
Među najvećim promašajima obično se nađu prognoze o kretanju cijena pojedinih roba ili financijskih instrumenata. Tako su zbog aktualnog rasta inflacije mnogi analitičari predviđali skok cijena zlata jer je uvriježeno mišljenje da je ono sigurno utočište od inflacije. Analitičari Merrill Lyncha još sredinom 2020. prognozirali su da će cijena zlata narasti na 3000 dolara po unci do 2022. godine.
No unatoč teorijski 'savršenim uvjetima' za rast, cijena ovog plemenitog metala nije se puno mijenjala. U 2022. tek je nakratko u ožujku premašila razinu od 2000 dolara, a proteklu godinu završila je na 1822 dolara, uz godišnji rast cijene od svega jedan posto.
Iako u razdoblju najžešćeg divljanja inflacije ulagači nisu pobjegli u zlato, analitičari ne posustaju. 'Jednom kada tržišta shvate da se inflacija neće uskoro smanjivati, zlato će porasti na 3000 dolara za uncu', tvrde analitičari Saxo Banke u najnovijoj prognozi. Još optimističniji su stratezi iz Swiss Asia Capitala te očekuju udvostručenje cijene u 2023.
Nakon invazije na Ukrajinu i izbijanja energetske krize još odzvanjaju katastrofične prognoze o kretanju cijena nafte. Analitičari Bank of America u ožujku su predviđali da bi šira blokada ruske nafte mogla izazvati šok opskrbe i rezultirati rastom cijene nafte na više od 200 dolara po barelu. No unatoč sve oštrijim sankcijama protiv Rusije, nije rasla iznad 120 dolara, a kraj godine dočekala je s cijenom od 81 dolara.
Posebna je priča svijet kriptovaluta, u kojem nema granica za prognoze. Sredinom 2021. brojni kriptogurui baratali su cijenom bitcoina od 500.000 dolara u skoroj budućnosti. Uslijedio je hladan tuš - u narednih godinu dana cijena je sa 60.000 dolara potonula na 16.000 dolara. Danas prevladavaju prognoze da će vrijednost najpopularnije kriptovalute u 2023. pasti ispod 10.000 dolara.
Povijest ekonomije puna je lažnih proroka. U proteklih pola stoljeća nakupilo se bezbroj promašenih ekonomskih prognoza, a među lošim prognozerima često su se našle i velike face. Ovo su samo neki biseri izašli iz usta velikana ekonomske misli, a koji su se spotaknuli u proricanju budućnosti.
Fisher i dionice
Irving Fisher, jedan od najvećih američkih ekonomista ikada, rekao je u listopadu 1929., uoči Velike depresije, kako vjeruje da su dionice dosegle 'trajno visok plato'. Manje od dva tjedna kasnije pale su i nisu dosegnule vrhunce s kojih su padale u narednih 25 godina.
Uoči druge velike ekonomske krize, u prosincu 2007., glavna investicijska strateginja Goldman Sachsa Abby Joseph Cohen iznijela je predviđanje slično Fisherovom. Prognozirala je da će S&P 500 dosegnuti 1675 bodova do kraja 2008., što je porast od 14 posto, a u stvarnosti je završio na ispod 900 bodova.
Paul Samuelson, prvi Amerikanac koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, rekao je 1961. da je 'sovjetska ekonomija dokaz da, suprotno onome u što su mnogi skeptici ranije vjerovali, socijalistička komandna ekonomija može funkcionirati, pa čak i napredovati'.
Krugman i internet
Paul Krugman, još jedan dobitnik Nobelove nagrade, predvidio je 1998. da će se 'rast interneta drastično usporiti'.
Popularna knjiga Jamesa Glassmana i Kevina Hassetta iz 1999. 'Dow 36.000' predvidjela je da će se burzovni indeks Dow Jones više nego utrostručiti u narednih nekoliko godina. Do danas taj indeks nije dostigao predviđenu vrijednost.
Greenspan i kamatne stope
Bivši šef Feda Alan Greenspan upozorio je u svojoj knjizi 'Doba turbulencija' iz 2007. da bi Fed u bliskoj budućnosti mogao podići kamatne stope na dvoznamenkastu razinu kako bi kontrolirao inflaciju. Od tada su kamatne stope uglavnom padale, a uskoro je uslijedila dugogodišnja era nultih kamatnih stopa.
Joan Robinson, jedna od najistaknutijih kejnezijanskih ekonomistica 20. stoljeća, posjetila je dvije Koreje 1964. i mudro izjavila: 'Dok se Sjever nastavlja razvijati, a Jug degenerirati, prije ili kasnije zavjesa laži počet će se parati.'
Profesor Ravi Batra napisao je knjigu pod nazivom 'Velika depresija 1990.', predviđajući globalna previranja. No 1990. općenito se pamti kao jedna od prvih godina produljenog razdoblja globalnog procvata. Knjiga je bila bestseler broj jedan New York Timesa 1987., a Milton Friedman rekao je da ju 'ne bi dirao ni štapom'.
Soros i inflacija
George Soros izjavio je 2011. da je kineska inflacija 'donekle izvan kontrole', s opasnošću da još više raste. Ali ona je te godine dosegnula vrh i godinama nakon toga vladala je veća zabrinutost zbog deflacije nego inflacije u Kini.