U novom broju Osvrta Instituta za javne financije (IJF) Ivica Urban analizirao je porezno opterećenje dohotka od rada za mlade osobe.

Kako je napomenuo, o poreznom opterećenju često se raspravlja, a posljednjih dvadesetak godina sindikati, poslodavci i brojni ekonomisti isticali su kako je udio doprinosa i poreza na dohodak u ukupnom trošku rada previsok. Pritom, "porezni klin" predstavlja najpopularniju mjeru poreznog opterećenja dohotka od rada. Naime, isplata plaće zaposleniku podrazumijeva plaćanje niza obveznih davanja koja istovremeno smanjuju neto plaću zaposlenika i povećavaju ukupni trošak za poslodavca.

Analiza je pokazala da je prosječni "porezni klin" za cijelu populaciju zaposlenih osoba pao s 34 posto u 2014. na 29,8 posto u 2021., odnosno za 4,2 postotna boda, nakon što je država od 2015. pokrenula sustavno smanjenje relativnog poreznog opterećenja na dohodak od nesamostalnog rada.

Najveći pad "poreznog klina" ostvaren je u skupinama od 18 do 25 godina, za sedam postotnih bodova, te između 26 i 30 godina, za 7,7 postotnih bodova. Te dvije skupine tijekom cijelog promatranog razdoblja bilježe najniži prosječni "porezni klin", a razlika u odnosu na ostale dobne skupine značajno se povećala, ističe Urban.

U 2014. vrlo visok "klin", iznad 42,5 posto, imalo je devet posto zaposlenih, a vrlo nizak, ispod 22,5 posto, samo 2,8 posto. Za većinu zaposlenih, odnosno 82 posto njih, "porezni klin" se kretao između 27,5 i 42,5 posto, pokazala je analiza. 

No, slika je bitno drukčija u 2021., kada vrlo visok "klin", iznad 42,5 posto, ima tek 1,7 posto zaposlenih, a postotak onih s vrlo niskim "klinom", ispod 22,5 posto, porastao je na 12,2 posto. Tako u 2021. gotovo polovica zaposlenih od 18 do 25 godina ima vrlo nizak "porezni klin", ispod 22,5 posto, a takvih je i više od jedne trećine u dobi od 26 do 30 godina.

Doprinosi iz plaće imaju najveći udio u poreznom opterećenju

Za odgovor na pitanje što uzrokuje razlike u "poreznom klinu" prema dobnim skupinama, Urban je analizirao strukturu prosječnog "poreznog klina" prema tri vrste obveznih davanja - doprinosima na plaću, doprinosima iz plaće, te porezu na dohodak i prirez, kao i za tri dobne skupine, od 41 do 50 godina, 26 do 30 godina i 18 do 25 godina.

Najveći udio u poreznom opterećenju u cijelom analiziranom razdoblju imaju doprinosi iz plaće, odnosno doprinosi za mirovinsko osiguranje.

Nasuprot tome, udio doprinosa na plaću postupno se smanjuje tijekom analiziranog razdoblja te ukupno pada za dva postotna boda, pri čemu Urban objašnjava kako su razlozi tomu smanjenje ukupne stope doprinosa na plaću sa 17,2 posto na 16,5 posto i uvođenje olakšice za mlade osobe. 

U usporedbi s doprinosima, udio poreza na dohodak i prirez djeluje skromno, a u razdoblju od 2014. do 2021. taj se udio smanjio s 4,0 na 2,6 postotnih bodova, pokazala je analiza.

Urban se osvrnuo i na podatke Državnog zavoda za statistiku (DZS) koji pokazuju da se stopa nezaposlenosti mladih osoba, to jest onih od 15 do 29 godina, smanjila s 32 posto u 2014. na 17 posto u 2021., dok je stopa zaposlenosti u istom razdoblju porasla s 35 na 42 posto.

Migracijski pokazatelji za tu dobnu skupinu također su se poboljšali. Na vrhuncu trenda iseljavanja, u 2017., broj mladih osoba koje su odselile u inozemstvo bio je za oko 8.700 veći od broja doseljenih iz inozemstva. Nasuprot tome, u 2021. je broj doseljenih za oko 300 nadmašio broj odseljenih.

"No, bilo bi ishitreno donositi zaključke samo temeljem tih podataka. Za odgovor na pitanje koliko su olakšice doista uspješne i učinkovite, potrebno je još vrednovati utjecaj ostalih čimbenika koji su mogli imati učinak na nezaposlenost i migracije; usporediti učinke za mlade dobne skupine s učincima za ostale dobne skupine; procijeniti troškove olakšica u obliku izgubljenih proračunskih prihoda; i evaluirati učinke alternativnih scenarija porezne reforme na zaposlenost, plaće i proračun, itd.", pojasnio je Urban.

Napomenuo je i kako analiza predstavljena u Osvrtu, i podaci na kojima je zasnovana, mogu poslužiti kao temelj za opsežniju studiju. 

"Ono što se može sa sigurnošću utvrditi jest da su olakšice za mlade zaposlenike u sustavima obveznih doprinosa i poreza na dohodak bile učinkovite u smanjenju prosječnog poreznog opterećenja. Naime, u razdoblju od 2014. do 2021. prosječni porezni klin se za dobnu skupinu od 18 do 25 godina smanjio za 7,0 postotnih bodova, odnosno 7,7 postotnih bodova za skupinu od 26 do 30 godina. Ova smanjenja gotovo su dvostruko veća od smanjenja za cijelu populaciju zaposlenih, koje je iznosilo 4,2 postotna boda", navodi u zaključku Urban.

Glavne promjene u obveznim doprinosima i porezu na dohodak od 2014. do 2021.

U radu se podsjeća i na glavne promjene u obveznim doprinosima i porezu na dohodak od 2014. do 2021.

Tako je, kada je riječ o obveznim doprinosima, 2015. uvedena olakšica kojom su poslodavci oslobođeni izdvajanja doprinosa na plaću za "mlade osobe", odnosno osobe zaposlene na neodređeno vrijeme koje u trenutku zaposlenja imaju manje od 30 godina, a odobrava se u trajanju od pet godina. 

U segmentu obveznih doprinosa, 2019. ukinuti su doprinos za zaštitu zdravlja na radu i doprinos za zapošljavanje, a povećana je stopa doprinosa za zdravstveno osiguranje, čime je ukupna stopa doprinosa na plaću smanjena sa 17,2 na 16,5 posto.

U segmentu poreza na dohodak, 2015. povećan je prag za oporezivanje s najvišom graničnom stopom s 8.800 na 13.200 kuna mjesečno, a umjereno su povećani i iznosi osobnih odbitaka.

Nadalje, podsjetio je Urban, 2017. značajnije su povećani iznosi osobnih odbitaka, smanjen je broj poreznih stopa s tri (12, 25 i 40 posto) na dvije (24 i 36 posto), a prag za gornju stopu povećan je na 17.500 kuna mjesečno, a dodatno na 30.000 kuna u 2019. godini.

Također, u 2020. uvedena je olakšica za mlade osobe kojom se za osobe od 26 do 30 godina obveza poreza na dohodak koja proizlazi iz plaće smanjuje za 50 posto, a za osobe od 18 do 25 godina za 100 posto. 

Zaključno, 2021. stope poreza na dohodak od 24 i 36 posto snižene su na 20 i 30 posto.