Odluka splitske gradske vlasti da od početka 2023. pet puta poveća (s 40 na 199 eura) paušalni porez iznajmljivačima u užoj gradskoj jezgri izazvala je veliku buru u javnosti i još jednom potaknula raspravu o oporezivanju obiteljskog smještaja.

Dok stručnjaci već dugo upozoravaju na prenisko porezno opterećenje apartmana u odnosu na druge, poželjnije oblike turističkog smještaja, iznajmljivači se protive višem porezu ističući kratku sezonu i visoke troškove poslovanja. Upozoravaju i na raširen problem ilegalnog iznajmljivanja, s čime bi se vlasti trebale obračunati prije nego što podignu namete.

S druge strane hotelijeri smatraju da su privatni iznajmljivači povlašteni zbog nižeg poreznog opterećenja.

Iako je država poreznim promjenama iz 2019. omogućila širok raspon godišnjeg paušalnog poreza od 19,91 eura (150 kn) do 199,08 eura (1500 kn) po krevetu ili smještajnoj jedinici u kampu, većina lokalnih jedinica drži paušalni porez još uvijek bliže donjoj granici.

Među top 10 iznajmljivačkih destinacija gornje porezno opterećenje (199 eura po krevetu) zasad su uveli samo Dubrovnik i Split, i to isključivo za apartmane u staroj gradskoj jezgri. Na trećem mjestu po poreznom opterećenju nalazi se Crikvenica s paušalom od 46 eura po krevetu. U ostalim iznajmljivačkim mekama (Zadar, Medulin, Makarska, Pula, Poreč i Rab) za apartmane u najatraktivnijim turističkim zonama naplaćuje se samo 40 eura paušalnog poreza po krevetu.

U kontinentalnim destinacijama i manjim mjestima na Jadranu paušal se u pravilu nalazi na minimalnoj razini od 20 eura po krevetu.

No to bi se uskoro moglo promijeniti s obzirom na najave Ministarstva financija o izmjenama Zakona o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave, kojima bi se lokalne vlasti natjerale na podizanje paušala iznajmljivačima.

Naime turističkim destinacijama koje blago oporezuju iznajmljivače, a zbog svoje financijske slabosti povlače sredstva iz državnog Fonda fiskalnog izravnanja, država će srezati pomoć jer će u izračunu prihoda od poreza na dohodak u obzir uzimati najveći iznos koji grad ili općina mogu naplatiti od paušalnog poreza, bez obzira koliki iznos naplaćuju u stvarnosti.

Procjenjuje se da gradovi i općine od paušalnog poreza na turistički najam godišnje uberu oko 140 milijuna kuna. To je tek oko jedan posto ukupno naplaćenog poreza na dohodak i prireza.