Mnoge je iznenadila obveza provođenja obveznog godišnjeg pregleda zgrade, koja će nekima oduzeti i po nekoliko stotina eura iz pričuve. No, tim se pregledom određuje plan održavanja zajedničkih dijelova zgrade na temelju kojeg se određuje iznos pričuve. Ovo je i ranije bila obveza, koju sad više nije moguće izbjeći, s obzirom na propisane kazne
Suživot u brojnim zgradama ovisi ponajprije o susjedima, ali i o predstavnicima stanara. Brojne stambene zgrade, naročito u većim gradovima su u različitom stanju. Tako se pored modernih i uređenih objekata mogu naći i starije zgrade, potpuno uređene, s novim krovovima i fasadama, ali i oronule zgrade s kojih svaki dio prijeti stanarima, ali i prolaznicima.
Stoga je država početkom godine uvela Zakon o održavanju i upravljanju zgrada, kojim nastoji uvesti reda u međuvlasničke odnose, ali i potaknuti suvlasnike da se brinu za vlastitu imovinu. No, mnogim predstavnicima stanara i upraviteljima zgrada je to palo teško, jer smatraju da su brojne zakonom propisane obveze zapravo nametnute.
No, to nije sasvim točno. Naime, i ranije je bilo određeno da suvlasnici stanara moraju provesti obvezni pregled zgrade najmanje jednom godišnje, ali ta se odredba izbjegavala u širokom luku. Sad ju je teško zaobići, jer su za nepridržavanje odredbi zakona, pa tako i neprovođenje obveznog pregleda propisane kazne.
Suvlasnici jedne zgrade su se javili Jutarnjem, potuživši se kako im ponuda za obavljanje godišnjeg pregleda uzme trećinu godišnje pričuve. Naime, dobili su predračun u visini od 730 eura, a godišnje im se u pričuvu slije 2200 eura. Smatraju kako je to još jedan nepotreban namet države.
vezane vijesti
Pričuva nije namet
No, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada Grada Zagreba, Zdravko Vladanović osuđuje razmišljanje koje bi pričuvu i troškove održavanja objekata svelo u red nameta.
'To što ljudi kažu da će im se povećati pričuva ne uzimam kao relevantnu činjenicu, zato što osuđujemo paradigmu da se pričuva smatra nametom. Pričuva je zajednička blagajna u koju svi vlasnici stanova uplaćuju onoliko novca koliko im je potrebno za upravljanje i održavanje zgrade. To što su cijene usluga i radova išle gore nema veze s pričuvom. Ne možemo na to utjecati. Protiv sam zastarjele i primitivne paradigme da je pričuva namet', rekao nam je Vladanović.
On ističe da pričuva može biti jednaka, štoviše i niža, ako se obveznim godišnjim pregledom zgrade utvrdi da nema potrebe za značajnijim radovima ili ako zgrada nema financijsko opterećenje. Dapače, poziva upravitelje da tako postupaju u tim slučajevima.
Godišnji plan održavanja
Inače, obvezni godišnji pregled zgrade uključuje ispitivanje i pregledavanje stanja svih zajedničkih dijelova objekta, što uključuje ulaze, stubišta, dizala, hodnike, instalacije, krovove, fasade...
'Ako upravitelj kaže da krov prokišnjava da je potrebno raditi novu hidroizolaciju, napuknutu fasadu ili slično, u zapisniku će konstatirati činjenicu onoga što je našao na zgradi kao nedostatak i što treba ukloniti. Dostavit će to predstavnicima suvlasnika, koji su dužni izraditi godišnji plan održavanja, uvažavajući ono što su upravitelji iskazali kao nužno potrebne radove. Onda će suvlasnici donijeti odluku o potrebnim radovima u ovoj godini i ustvrditi imaju li ili nemaju dovoljno novca i odrediti za koliko će povisiti pričuvu', objasnio je Vladanović kako to izgleda u praksi, ali i što već spomenuti zakon određuje.
Kako mu i naziv kaže, godišnji pregled zgrade potrebno je provoditi najmanje jednom godišnje. Ovdje Vladanović povlači analogiju s tehničkim pregledom automobila.
'Kad odete na tehnički pregled i kažu vam da curi ulje i da to zamijenite, ne bunite se, a to je godišnji pregled auta. Kad je u pitanju auto nema problema; osiguranje, tehnički pregled i zamjena ulja su normalni, iako je to također trošak. Ali, kad je u pitanju zgrada, to je nešto zajedničko i to je onda problem', ustvrdio je Vladanović.
Cijene, zapravo, još nisu poznate
Iako postoji konkretan primjer troškova, koje će suvlasnici jedne zgrade morati platiti, Vladanović ističe da cijene usluga određene ugovorima o upravljanju još nisu određene. Istaknuo je da svi predstavnici suvlasnika i upravitelja moraju u skorijem vremenu potpisati nove ugovore o održavanju, u kojima će biti definirane i više cijene usluga, pa tako i pregleda objekata.
'Čujem u kuloarima da su upravitelji nagovijestili korekciju cijena. Sve zgrade moraju sklopiti nove ugovore o upravljanju. Svi ugovori sad vrijede, ali će svaki upravitelj u novim ugovorima morati iskazati cijene. Svi se manje-više dogovaraju koliko će to otprilike iznositi', rekao je Vladanović i opisao što to znači na konkretnom primjeru pregleda zgrade.
'Neće se moći ugovoriti takvi radovi, ako nema dovoljno novca na računu. Nije to nikakav strašan novac. To obavlja jedan čovjek iz upravitelja ili neke tvrtke. Ako zgrada nema 100 eura za obaviti to, onda sve skupa nema smisla', ustvrdio je.
Uostalom, predstavnici suvlasnika mogu s upraviteljima raskinuti ugovor i potražiti drugoga. Ako ga ne pronađu u roku od 60 dana, upravitelja će im odrediti jedinica lokalne samouprave, što je dvosjekli mač, jer na taj način usluge održavanja objekta mogu biti jeftinije, ali i skuplje. Ovisno o tome, kretat će se i cijena pričuve.
U protivnome, upravitelji zgrada će za neobavljeni pregled i izostanak izvješća, ali i nedostatak prijedloga godišnjeg i višegodišnjeg plana održavanja zajedničkih dijelova zgrade te neutvrđivanje iznosa pričuve, prema Zakonu platiti kaznu od 700 do 5500 eura. To je, čini se, dovoljan razlog da se pričuva ipak korigira - na više ili na niže, ovisi o tome koliko je novca dosad uloženo.
