O produbljivanju zaostajanja u razvoju Hrvatske u odnosu na skupinu zemalja EU10 tijekom posljednjeg desetljeća najbolje svjedoče podaci da je 2005. godine bila razvijenija od prosjeka EU-a 10, 2008. godine njena razvijenost bila je dva posto niža od prosjeka EU-a 10, a 2015. godine niža za čak 17 posto

Rast koji ostvaruje Hrvatska u posljednje dvije godine (1,6 posto u 2015. i oko 2,5 posto ove godine prema procjenama HGK) očito je prespor i rezultira daljnjim odmakom od prosječne razvijenosti EU-a 10 i od EU-a 28 te Hrvatska ove godine gotovo sigurno postaje druga najmanje razvijena članica EU-a 28 (poslije Bugarske), ističe se u analizi.

Odgovor na pitanje zašto Hrvatska zaostaje za zemljama EU-a 10 daju pokazatelji kretanja hrvatske konkurentnosti te lakoće poslovanja u usporedbi s ostalim zemljama.

Konkurentnost – zaostajemo u svemu osim u infrastrukturi

Ocjenjivanje konkurentnosti godišnje provodi Svjetski gospodarski forum za mnoge zemlje u cijelom svijetu. Rezultati se temelje na anketi gospodarstvenika i statističkim podacima iz dviju prethodnih godina.

U posljednjem izvješću za 2016./17. rangirano je 138 svjetskih zemalja, među kojima je Hrvatska smještena na 74. mjesto. U skupini bolje rangiranih bile su sve zemlje EU-a 10, a prema čak 11 stupova konkurentnosti Hrvatska je zaostajala za njihovim prosjekom. Jedino područje u kojem je Hrvatska bolje rangirana od prosjeka je područje infrastrukture.

Relativna nekonkurentnost Hrvatske sama po sebi ne bi bila problem da je vidljivo poboljšanje u odnosu na prosjek država središnje i istočne Europe.

Međutim, ako se promatraju kretanja ukupnog indeksa konkurentnosti i svih 12 pojedinačnih stupova konkurentnosti, zamjetno je to da hrvatsko gospodarstvo tijekom vremena ne pokazuje pozitivne trendove ni prema jednom pokazatelju globalne konkurentnosti. Naime, prema većini pokazatelja, Hrvatska se od 2009. godine nije mnogo pomaknula na globalnoj ljestvici konkurentnosti.

Prema pokazateljima konkurentnosti institucija, infrastrukture, višeg obrazovanja, učinkovitosti tržišta rada, tehnološke spremnosti, veličine tržišta te poslovnoj sofisticiranosti, Hrvatska od 2009. godine uglavnom stagnira, a prema pokazateljima makroekonomskog okruženja, zdravstva i osnovnog obrazovanja te inovativnosti, od 2009. godine bilježi trend pogoršanja.

Među negativnim pokazateljima ističe se odnos vrijednosti robnog izvoza Hrvatske i BDP-a koji iznosi svega 27 posto i uvjerljivo je najmanji među svim zemljama EU-a 10.

Nisku konkurentnost i njenu statičnost pokazuju i pomaci u produktivnosti, a ona je u Hrvatskoj i dalje ispod razine 2008. godine, čime se izdvaja od zemalja EU-a 10, s izuzetkom Mađarske.

Kada je riječ o pokazateljima lakoće poslovanja, promjene položaja u odnosu na EU10 malo su dinamičniji, ali to nije bilo dovoljno za napredak u konkurentnosti.

Ocjenjivanje i rangiranje zemalja prema lakoći poslovanja godišnje provodi Svjetska banka za mnoge zemlje u cijelom svijetu. Istražuju se promjene propisa koji olakšavaju ili otežavaju poslovanje odnosno aktivnost u provođenju reformi. Konačno, predstavlja kvantitativne indikatore regulacije poslovanja (broj procedura te njihovu vremensku i troškovnu zahtjevnost), a u biti mjeri i ocjenjuje učinkovitost ekonomskih politika.

Iako se ne može uspoređivati kretanje rangova Hrvatske po godinama prije 2016. zbog metodoloških promjena, mogu se usporediti odnosi rangova Hrvatske i prosjeka zemalja EU-a 10. Vidljivo je, naime, da je Hrvatska cijelim promatranim razdobljem najlošije rangirana zemlja, a jedina iznimka je u izvješću za 2016. godinu, kada je Mađarska bila za jedno mjesto lošije rangirana.

Pozitivna naznaka je to da je tijekom zadnje dvije godine poboljšana pozicija Hrvatske. No trend konvergencije s EU-om 10 nije ostao postojan te je u izvještaju za 2017. godinu razlika povećana u odnosu na prethodnu godinu i to zbog pogoršanja ranga Hrvatske, naime povratka na poziciju najlošije rangirane zemlje.

U okviru ovog indeksa ističu se pokretanje poslovanja i izdavanje građevinskih dozvola kao područja koja su stalno među najlošijima i najviše udaljenima od prosjeka EU-a 10.

Analitičari HGK zaključuju da je za preokret negativnog trenda Hrvatskoj potrebna sustavna reforma koja će je od zemlje sa statičnim gospodarstvom postupno pretvoriti u zemlju s pozitivnim pomacima na ljestvicama konkurentnosti i lakoće poslovanja.

Reforme koje zagovara HGK usmjerene su na stvaranje povoljne investicijske i poslovne klime odnosno osiguranje pravne predvidljivosti, učinkovite administracije, transparentnosti na nacionalnoj i lokalnoj razini, na poticanje inovacija, istraživanje i razvoj te ulaganje u ljudski kapital.

Provedbom reformi, kaže se dalje u analizi, stvorili bi se uvjeti za zaustavljanje pada relativne razvijenosti Hrvatske u odnosu na države EU-a 28 i njen povratak barem prema relativnoj razvojnoj poziciji koju je držala u pretkriznoj 2008. godini, kada je bila na razini od 63 posto razvijenosti današnjeg EU-a 28.

Stvaranjem povoljne investicijske klime stvaraju se potencijali rasta kvalitetnih stranih ulaganja, osobito onih u sektoru međunarodno razmjenjivih dobara koji podižu razinu rasta izvoza, njegova udjela u BDP-u, a time i samog BDP-a. Pritom se ukazuje na studije koje pokazuju da povećanje izravnih stranih ulaganja od jedan posto povećava ukupnu investiciju od 0,5 do 1,3 postotna boda, a rast BDP-a na od 0,5 do jednog postotnog boda.

Uz reforme koje će olakšati poslovanje i podići konkurentnost, potrebno je intenzivnije korištenje fondova EU-a, smatraju u HGK-u.

Samo iz sredstava regionalne (kohezijske) politike EU-a Hrvatskoj je za razdoblje od 2014. do 2020. godine na raspolaganju oko 8,6 milijardi eura iz proračuna EU-a za sufinanciranje razvojnih projekata, navodi se u analizi.

Ujedno se podsjeća na procjene HGK iznesene u analizi 'Fondovi EU-a i Junckerov plan - potencijali koje je nužno iskoristiti' iz 2015. godine, prema kojoj bi korištenje punog potencijala sredstava fondova kohezijske politike EU-a Hrvatskoj moglo uvećati rast BDP-a za dva do tri postotna boda.