Kineske vlasti su početkom tjedna objavile prvu procjenu kretanja prošlogodišnjeg gospodarskog rasta, a objavljena brojka bila je u skladu s onim što se očekivalo već neko vrijeme. Druga svjetska ekonomija po veličini (ako se izuzme Europska unija) lani je zabilježila najniži ekonomski rast u posljednjih 28 godina. Informacija se brzo našla na naslovnicama medija pa niti američki predsjednik Donald Trump nije odolio tome da porukom na Twitteru likuje nad gorkom ekonomskom sudbinom Kine.

Trump se nada da će nove informacije natjerati Kinu da sa Sjedinjenim Američkim Državama postigne novi trgovinski sporazum koji bi trebao zamijeniti sadašnje odnose opterećene carinama. Uvođenje carina inicirao je sam Trump uvjeren da će na taj način izboriti bolju poziciju za SAD, koji je godinama bilježio enorman deficit u trgovini s Kinom. No rezultati trgovinskog rata vjerojatno mu i ne idu baš u prilog – Kina je prije dva tjedna objavila da je višak u robnoj razmjeni sa SAD-om lani dosegnuo rekordnih 323 milijarde dolara, 17 posto više nego 2017. Kineski izvoz u SAD je tijekom 2018. skočio za 11,3 posto, dok je uvoz porastao tek 0,7 posto.

Vijesti o ekonomskom usporavanju u Kini dolaze s redovitim procjenama o zabrinutosti tamošnjih vlasti o nastavku rasta kineskog gospodarstva. Mada u državi koja drži enormnu kontrolu nad industrijskim i drugim ekonomskim kapacitetima bilo kakva vijest o slabljenju rasta može izazivati nelagodu, na brojke treba gledati i s druge strane. Kineska ekonomija je lani ostvarila realni rast od 6,6 posto. Već i prva reakcija je dovoljna da se vidi da je i dalje riječ o impresivnom rezultatu, a lako se sjetiti i da relativno niži postotni rast i dalje znači visoki apsolutni iznos jer Kina ostvaruje sadašnje brojke iz znatno više početne pozicije nego što je to bilo prije deset ili dvadeset godina.

Nominalno, kineski bruto domaći proizvod (BDP) lani je skočio za osam bilijuna juana (oko 1,2 bilijuna dolara). Kad je 2007. godine Kina ostvarivala rast od čak 14,2 posto, apsolutni iznos tog rasta bio je 5,1 bilijun juana. Razloge za takve brojke treba tražiti u promjeni strukture kineske ekonomije. Gotovo četvrtinu stoljeća Kina je zahvaljujući niskoj cijeni radne snage provela u funkciji svjetske tvornice. Ekonomski se rast najvećim dijelom oslanjao na izvoz. No rast ekonomije doveo je i do jačanja potražnje na kineskom unutarnjem tržištu i domaća je potrošnja lani donijela čak tri četvrtine gospodarskog rasta. To joj je bio najviši udio još od 2000. godine. Uz to, kineske vlasti su u posljednje vrijeme pokušavale stabilizirati financijski sustav koji je bio prenatrpan dugovima nastalim kako bi se poticao ekonomski rast. U tome su djelomično uspjele jer je stopa rasta dugova prilično smanjena iako je udio duga u BDP-u nastavio rasti.

Naravno, ne može se reći da usporavanje nema nikakvog utjecaja. Dio kompanija je srezao planove rasta i zapošljavanje, usporen je rast dohodaka, a potrošači su nešto oprezniji. Prodaja automobila je lani pala prvi put u posljednja dva desetljeća, a i prodaja mobitela također ne ulijeva previše povjerenja. Vlasti su stoga donijele neke poticajne odluke, poput jače potrošnje na infrastrukturu, snižavanja poreza na prihod i ponešto su olabavili ograničenja na kredite. Mada se ne radi o velikim mjerama, smjer poteza je jasan.

U međuvremenu, pregovori sa SAD-om zasad ne pokazuju prevelik napredak. Kini bi svakako odgovaralo da se ukinu carine, ali tamošnja ekonomija ne ovisi jedino o robnoj razmjeni s Amerikom. Trgovina s ostalim partnerima, posebno Europskom unijom, solidna je mada je neizbježno to da se slabiji rast u Kini preslika i na dio ostatka svjetske ekonomije. Njemačka, čije gospodarstvo također ovisi o izvozu, već je najavila niža očekivanja za ovu godinu, a usporavanje njemačkog rasta moglo bi se odraziti i na ostatak Unije, posebno periferne zemlje u kojima se nalazi dio pogona njemačkih kompanija.

Tako bi usporavanje kineske ekonomije moglo imati ponešto utjecaja i na naše gospodarstvo. Hrvatski izravni godišnji izvoz u Kinu kreće se u razini od milijarde kuna, ali u Njemačku, koja nam je najveći trgovinski partner nakon Italije, izvozimo dodatnih 14 milijardi kuna. Brojke pokazuju da nije baš da moramo nužno biti zabrinuti, ali ne možemo biti ni bezbrižni.

Fokus kineske Komunističke partije na unutarnju politiku ne tiče se samo ekonomije, već i drugih pitanja kojima Kina nastoji održati čvrstu kontrolu. U petak je tako objavljeno da su dan prije američki vojni brodovi prošli kroz morski prolaz između Kine i Tajvana. Amerikanci su taj potez popratili izjavom da se radi o 'rutinskom prolazu kroz međunarodne vode', no ne može se pobjeći od zaključka da se radi o reakciji na nedavno zatezanje odnosa između centralne Kine i američkog saveznika Tajvana.

Kineski predsjednik Xi Jinping neposredno nakon početka nove godine izjavio je da Kina traži 'mirno ujedinjenje' s Tajvanom, iako neće isključiti ni prijetnju vojnom akcijom. Predsjednik Xi je stanovnicima Tajvana predložio model sličan onome koji je uspostavljen za Hong Kong. Kad je 1997. Velika Britanija taj grad vraćala pod kinesku vlast, Peking je obećao Britaniji da će Hong Kong nastaviti imati visoku razinu samostalnosti i model je postao poznat pod sintagmom 'jedna zemlja, dva sustava'.

No upravo je situacija s Hong Kongom adekvatan primjer onoga što bi Tajvan mogao očekivati. Središnje kineske vlasti su kroz godine polako jačale svoj utjecaj u 'nestašnoj' bivšoj britanskoj koloniji, što je izazvalo prosvjede i reakciju dijela hongkonškog stanovništva. Predsjednik Xi je u svojem obraćanju stanovnicima Tajvana kazao i da 'različiti sustavi vlasti nisu prepreka ujedinjenju', kao i da će 'privatno vlasništvo, religijski odabir te ostala prava i interesi tajvanskih sunarodnjaka biti potpuno poštovani'.

Dio te izjave je pak teško ne promatrati s aspekta činjenice da Kina već godinama dio svojeg muslimanskog stanovništva sa zapada zemlje odvodi u 'logore za preodgoj'. Stotine tisuća Ujgura bez ikakvih sudskih procesa završava u kampovima dok središnje vlasti istovremeno tvrde da se radi o dobrovoljcima koji prolaze 'zanatske škole' u kojima se uči o borbi protiv 'terorizma i religijskog ekstremizma'.

Ako se tome pridoda uvođenje vrlo kontroverznog sustava 'društvenih bodova', kojima središnja vlast ocjenjuje lojalnost svakog građanina Kine i prema tome mu omogućuje određene povlastice ili ga kažnjava, čvrsta ruka vlasti doseže puno šire od same ekonomije i gospodarskog razvoja. Kina se zahvaljujući ekonomiji u posljednja dva desetljeća ponovo etablirala kao globalna sila. Nažalost, poput nekih drugih takvih, pribjegava siledžijskom ponašanju.