Novi dan, novi štrajk, najkraći je opis britanske stvarnosti u posljednjih nekoliko mjeseci. Samo u listopadu ukupno je 417.000 radnih dana zbog štrajkova otišlo u vjetar. Tržišta u induciranoj komi nakon pandemije te onda kao sol na svježu ranu energetska kriza uzrokovana ratom u Ukrajini bacili su veći dio svijeta u modus preživljavanja.

K tome je Britanija samo od rujna promijenila tri premijera. Inflaciju veću od deset posto nije pratio rast plaća, a središnja banka visokim kamatnim stopama pokušava ohladiti potražnju. S inflatornim pritiscima raste nezadovoljstvo građana, posebice onih kojima država isplaćuje plaću.

Javnozdravstveni sustav u Velikoj Britaniji nalazi se u neviđenoj krizi. Kako piše CNN, Britanci u prosjeku moraju čekati sat vremena na hitnu pomoć kad sumnjaju na srčani ili moždani udar. Rekordno čekanje mogu očekivati i u bolnici. Osoblje je fizički, psihički i financijski iscrpljeno.

U 106 godina dugoj povijesti britanskog sindikata medicinskih sestara još nije organiziran štrajk kakvom je britanska javnost svjedočila prije tjedan dana. Oko 100.000 medicinskih sestara pokazalo je zube vladi Rishija Sunaka. A kako pokazuju ankete, njih i ostale radnike u štrajku javnost uglavnom podržava.

Samo nekoliko dana kasnije uslijedio je još jedan štrajk, a dan poslije odlučili su mu se pridružiti i radnici hitne pomoći. No u državnoj kasi navodno nema novca za njih, barem ne onoliko koliko traže.

Blokada zdravstva pitanje je života i smrti te su ovi štrajkovi stvorili dodatni pritisak na vladu. Ona je pak kao privremeno rješenje pripremila vojsku za preuzimanje vožnje ambulantnih vozila, a građani su pozvani da zovu hitnu pomoć samo ako je to prijeko potrebno.

Radnike hitne pomoći dodatno je razljutila izjava britanskog ministra zdravstva Stevea Barcleyja da su svjesno odlučili nanijeti štetu pacijentima. Štrajkovi u britanskom zdravstvu iznimno su rijetki. Dok su radnici hitne pomoći posljednji put štrajkali 1990., medicinske sestre na taj su se korak odlučile prvi put u povijesti. Medicinsko je osoblje posljednjih godina izgurano u kut, s nedostatkom radne snage, niskim plaćama i ogromnim listama čekanja.

Ovaj val štrajkova javnih službi iznimno podsjeća na tzv. zimu nezadovoljstva 1978. godine, kada su se vodili žestoki pregovori između vlade te javnog i privatnog sektora. Godinu kasnije Margaret Thatcher uspjela je britanskim sindikatima zavezati ruke, smanjujući njihovu moć.

Nije vrijeme za državne injekcije

Plaće u Ujedinjenom Kraljevstvu pale su po jednoj od najoštrijih stopa otkad se vodi evidencija (2001.). Radnici u britanskom javnom sektoru u ovoj su krizi izvukli najdeblji kraj, pri čemu je jaz u stopi rasta između privatnog i javnog sektora jedan od najvećih u povijesti. Dok je prosječni rast plaća u privatnom sektoru sredinom ove godine iznosio 6,9 posto, u javnom su sektoru plaće rasle samo 2,7 posto.

No nezadovoljstvo sustavom nije krenulo zbog trenutačne ekonomske krize, nego se počelo nazirati već kad je bivši britanski premijer David Cameron 2010. uveo program štednje, smanjivši proračun za javne službe. Javnu kesu još jače je stegnuo Brexit, a u stopu ga je pratila pandemija. Usto je Britanija u posljednjih šest godina promijenila pet premijera, samo od rujna njih troje. Kontroverzni financijski program bivše premijerke Liz Truss bio je potvrda britanskoj javnosti da od skorih injekcija u javni sektor neće biti ništa. S tekućim poremećajima na tržištu i u javnom sektoru sada na kraj treba izaći novi premijer Sunak te je najavio nešto suzdržaniji i osjetljiviji pristup rješavanju ekonomske krize.

Podrazumijeva to, očigledno, izbjegavanje dodatnih injekcija u javni sektor, stoga su sindikati na svoje zahtjeve dosad dobivali samo odlučno 'ne'. Zbog toga je Sunak izazvao bijes jer je društvo uvijek kolateralna žrtva u sukobu sindikata i vladajućih, a ako novi britanski premijer uskoro ne nađe rješenje donekle prihvatljivo za obje strane, nezadovoljstvo građana moglo bi samo rasti.

I Brexit učinio svoje

Politička neizvjesnost, posebice vidljiva od Brexita, odvratila je mnoge investitore od ulaganja. Kako piše BBC, prema podacima Centra za europske reforme, Brexit je potencijalno smanjio trgovinu Ujedinjenog Kraljevstva za oko sedam posto, a potencijalno još gori utjecaj, kako kažu stručnjaci, imao je na investicije. U siječnju će biti dvije godine otkako je Britanija službeno izašla iz Europske unije.

Sporazum o trgovini i suradnji, sklopljen krajem 2020. godine, trebao je osigurati nastavak neometane razmjene roba i usluga između Velike Britanije i EU-a nakon Brexita. Tvrtkama koje posluju izvan državnih granica još jedan, i to skup, problem predstavljaju dodatne provjere i dokumentacija, zbog čega neke odustaju od izvoza.

Prema pisanju BBC-ja, zbog negativnog učinka Brexita na gospodarstvo britanska vlada morala je nekako pronaći još 40 milijardi funti za financiranje javnih usluga. Dodatne državne injekcije u vremenima krize samo bi povećale inflaciju, što država sada želi spriječiti pošto-poto.