Na Superligu su oštro reagirali navijači navodeći da ona nema smisla jer 'otuđuje nogomet od široke publike' i da 'nogomet pripada navijačima'. Navijačka masa u engleskim gradovima izišla je i na ulice tražeći njeno ukidanje i prosvjedujući protiv vlasnika klubova koji 'samo žele zaraditi'.

Ubrzo se uključila i visoka politika. Superligu su osudili i dužnosnici Europske komisije, francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Boris Johnson, pa su vlasnici klubova ipak popustili. Poznavatelji nogometa i ugledni sportski mediji diljem svijeta i dalje misle da će Superliga u budućnosti ipak zaživjeti, pogotovo ako se nogomet nastavi igrati pred praznim tribinama. Vlasnici, koji su uložili milijuna eura u klubove, žele povrat i što širu moguću publiku kako bi se namaknulo što više novca.

Pet najboljih europskih liga, španjolska, talijanska, njemačka, engleska i francuska, poznate i kao lige petice, godišnje vrte oko 25 milijardi eura i nitko neće mirno sjediti i gledati kako im padaju prihodi jer to ne odgovara ni vlasnicima ni državama u kojima igraju ti klubovi, što god navijači mislili o tome. Podaci konzultantske kuće Deloitte, koja svake godine objavi izvještaj pod nazivom Footbal Money League, otkrivaju da je samo lani 20 najbogatijih europskih klubova izgubilo dvije milijarde eura, pri čemu je 12 osnivača Superlige izgubilo prihode od 863 milijuna eura.

'Procjenjujemo da je 20 najbogatijih klubova od sezone '19./'20. do sezone '20./'21. izgubilo preko dvije milijarde eura prihoda. Taj velik minus nastao je zbog pada prihoda od prodaje ulaznica, navijača koji ne mogu biti na stadionima, ali i zbog drugih promjena u komercijalnim pravima koja su izgubila potencijal zarađivanja', pišu analitičari Deloittea u ovogodišnjoj publikaciji.

Prema podacima koja je Deloitte prikupio i obradio, vidljivo je da je po kriteriju prometa najveći klub, Barcelona, lani najviše izgubio - prihodi su mu tresnuli 125 milijuna eura i stali na 715 milijuna eura. Madridski Real poslovao je s manjkom prihoda od 66 milijuna eura i lani imao promet od 691 milijun eura.

Od Superlige ne odustaje ni Juventus, čiji su prihodi spali s 459 na 397 milijuna eura, milanski Inter spao je s 364 na 291 milijuna eura dok je od svih osnivača Superlige najgore prošao Manchester United, čiji su prihodi pali čak 131 milijun eura te je zaključio lanjsku godinu s prihodom od 580 milijuna eura, a godinu ranije puhao je za vrat moćnoj Barceloni s prihodima od 711 milijuna eura.

Uz podatke u gornjoj tablici, potrebno je pogledati podatke o ukupnoj vrijednosti pojedinih liga. Posljednji dostupni podaci su za rekordnu sezonu '18./'19., a koja je u klupskom nogometu zapisana kao jedna od najuspješnijih u povijesti, barem po komercijalnim standardima.

Iz ovih podataka jasno se vidi da se najviše novca vrti u Engleskoj i Španjolskoj - najvećim zagovornicima novog natjecanja. U sezoni '18./'19. Englezi i vlasnici njihovih klubova natukli su promet od gotovo šest milijardi eura, tek nešto manje nego Španjolci i Nijemci zajedno. Talijanska prva liga imala je godišnji prihod manji od 2,5 milijuna eura, a najslabija u društvu, francuska liga, manje od dva milijuna eura prometa po sezoni.

Kada se govori o novom natjecanju koje će vratiti nogomet na stare staze slave i zarađivanja, treba spomenuti da je Superligu snažno podržala američka investicijska banka JP Morgan Chase te zasigurno drži i dobar dio dugova najbogatijih klubova, pa ih pad prihoda dodatno brine.

Što se pobjede navijača tiče, ona bi mogla biti kratkog vijeka jer će vlasnici klubova, ruski oligarsi, arapski tajkuni ili američke obitelji i banke, i dalje tražiti kako da zarade novac, pa makar morali amerikanizirati nogomet, promijeniti mu pravila i okrenuti se novim kanalima prodaje te, jasno, mlađoj publici. Da to za sport uopće ne mora biti loše, ilustrira primjer Formule 1, koja se doduše još uvijek bori s padom gledanosti, ali iz godine u godinu, zahvaljujući otvaranju mlađoj publici, internetu i novim sponzorima, privlači najviše interesa novih fanova od svih ostalih sportova.