Istraživanje, po 11. put u 17 europskih zemalja, a po šesti put među 200 hrvatskih tvrtki, provela je EOS grupa, a u organizaciji predstavljanja sudjelovao je i poslovni tjednik Lider.

Istraživanje je pokazalo da je u Europi i u Hrvatskoj ostvaren blagi pozitivan trend u navikama plaćanja. Ustanovljeno je da se smanjuju rokovi plaćanja, kao i da je manji broj računa plaćen nakon dospijeća.

U Hrvatskoj i Europi udio kasno naplativih potraživanja pada, a bilježi se trend rasta pravovremeno naplativih potraživanja. No dok udio računa koji se uopće ne naplate u Europi iznosi tri posto, u Hrvatskoj je ostvaren rast u odnosu na prošlu godinu od 25 posto, odnosno s četiri na pet posto nenaplativih računa.

Pritom gotovo svaki četvrti građanin RH kasni s plaćanjem obveza ili ih uopće ne podmiruje.

Istraživanje pokazuje da se u Europi kasni s plaćanjem svakog petog računa, ili se on uopće ne plati, što izravno ugrožava poslovanje svake sedme tvrtke.

U Hrvatskoj se dugovi prosječno podmiruju 21 dan nakon isteka roka za plaćanje, a građani obveze podmiruju brže no što to čine poslovni korisnici. Naime, u Hrvatskoj uz odobrenih 38 dana za plaćanje između poslovnih korisnika, oni koriste još dodatna 22 dana za podmirivanje svojih obaveza, ukupno 60 dana.

Građani pak, nakon isteka roka plaćanja, prosječno 27 dana, s plaćanjem obveza prosječno kasne 18 dana, odnosno ukupno 45 dana.

Istraživanje među hrvatskim tvrtkama pokazalo je da ih gotovo trećina uslijed izravne posljedice nemogućnosti naplate svojih potraživanja, kani povisiti cijene proizvoda i usluga.

Direktorica EOS Matrixa Barbara Cerinski kaže da će se taj teret prenijeti na građane i kompanije.

"Istraživanje pokazuje da problemi u naplati direktno utječu na stvaranje gubitaka kod poslovnih subjekata, otežavaju im likvidnost te stvaraju dodatne troškove", kaže Cerinski.

Nadalje, ističe da će čak 25 posto hrvatskih kompanija zbog nemogućnosti naplate potraživanja na neko vrijeme zaustaviti procese ulaganja, a što će opet za posljedicu imati smanjenje broja radnih mjesta, odnosno zaustavljanje trendova zapošljavanja.

"Izuzetno je važno nastaviti s promicanjem poruke građanima i poslovnim subjektima da se jednostavno ne smiju zaduživati iznad svojih mogućnosti. S druge strane, ne treba poticati razmišljanje kod dužnika kako njihov problem zaduženosti nije njihov, već vjerovnika ili društva", poručila je Cerinski.

Kako je poručeno s predstavljanja istraživanja, nove zakonske mjere i one koje su u saborskoj proceduri, mogle bi domaćim tvrtkama dodatno otežati naplatu potraživanja.

Naime, radi se o zakonu o stečaju potrošača i zakonu o otpisu dugova fizičkim osobama, kao i o novom ovršnom zakonu.

Iz EOS-a poručuju da kašnjenje plaćanja ili neplaćanje posljedično ugrožavaju uspješno poslovanje mnogih domaćih tvrtki.

Kažu i da otpis dugovanja dugoročno utječe i na stvaranje nepovoljnije poduzetničke klime, jer obeshrabruje potencijalne nove ulagače.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković poručio je da mjera otpisa dugovanja nije svakodnevna, a s obzirom da je država bila suočena s više od 300 tisuća blokiranih građana, jedna od mjera je bila i otpis dugovanja do 10 tisuća kuna.

Riječ je o potraživanjima države, konkretno onima koja nisu naplaćena dulje od tri godine. Kako je napomenuo, tu se krenulo od pretpostavke i analize da ako nešto nije naplaćeno nakon tri godine, tek je 1,19 posto šanse da će se to dogoditi.

Kaže da iako otpis možda ne šalje dobru poruku, vjeruje u dobre mjere Vlade koje su dovele do bolje makroekonomske situacije. S daljnjim rastom zapošljavanja i plaća, smatra Bošnjaković, građani i poslovni subjekti će moći bolje i na vrijeme ispunjavati svoje obaveze.

Direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zdenko Adrović ocijenio je da je cijelo društvo "skrenulo" u fazu u kojoj svi vjerovnici, a ne samo banke, imaju probleme u naplati potraživanja.

"Statistika nije dobra, Hrvatska ide u lošem smjeru. Dok u Europi ukupna nenaplaćena potraživanja ostaju na razini oko tri posto, u Hrvatskoj se povećavaju i idu negdje na pet posto u ovoj godini", kaže Adrović.

Kaže da se dijelom može govoriti i o odgovornosti vjerovnika, a smatra da se u cijelom društvu treba raditi na edukaciji i financijskom opismenjavanju.