Među njima oko 16 tisuća osoba ima ugovor na nepuno radno vrijeme. Premda je ukupan broj zaposlenih na određeno i dalje velik, u Hrvatskoj se tijekom 2023. neznatno spustio udio kratkotrajno zaposlenih radnika na prosječnih 21 posto, a u listopadu na 20 posto, što je oko pet postotnih poena manje u odnosu na rekorde iz 2017. i 2018. godine, kada je na određeno radio svaki četvrti radnik.

Smanjenje broja zaposlenih na kratkotrajnim ugovorima dijelom je posljedica manjka radne snage, a dijelom nove regulative koja je stupila na snagu krajem pretprošle godine kada je Vlada izmijenjenim Zakonom o radu ograničila broj uzastopnih ugovora o radu na određeno na najviše tri, a na tri godine je limitiran i maksimum do kojega netko može raditi kod istog poslodavca bez stalnog ugovora. Nakon isteka roka od tri godine, nastupa zabrana zapošljavanja iste osobe sljedećih šest mjeseci, što bi trebalo motivirati tvrtke da ne kalkuliraju i radniku ponude ugovor na neodređeno.

Eurostat navodi da se udio zaposlenih s privremenim ugovorima u dobi do 29 godina kreće oko 27 posto. Strani radnici većinom dobivaju ugovore na određeno tako da oni trenutačno dominiraju unutar najnesigurnijeg kontingenta radne snage. U prvih 11 mjeseci prošle godine MUP je strancima izdao 160 tisuća dozvola za boravak i rad, od čega najviše u graditeljstvu – 63 tisuće te turizmu i ugostiteljstvu oko 44 tisuće. Najveći broj stranih radnika došao je iz Azije, njih oko 57 tisuća.

Dubrovačko-neretvanska županija sa svakim trećim radnikom zaposlenim na određeno prednjači po udjelu nesigurnog rada, dok je u Zagrebu u nesigurnom radnom odnosu svaki šesti radnik (16 posto), piše novinarka Večernjeg lista Ljubica Gatarić.