Petnaest godina nakon zadnje velike reforme stanje u mirovinskom sustavu opet je alarmantno. Umjesto očekivanog porasta, prosječne mirovine osjetno su pale u odnosu na plaće, a stvorile su se i nove nepravde.

Analiza tportala otkriva zašto mirovinska reforma iz 2002. nije ostvarila postavljene ciljeve, što su donijele vatrogasne mjere uvedene u posljednjih desetak godina i kako ispraviti nepravdu prema budućim umirovljenicima.   

Zašto se krenulo u mirovinsku reformu 2002. godine?

U mirovinsku reformu krenulo se zbog nagomilanih slabosti koje su prijetile urušavanjem cijelog sustava. Ideja je bila uspostaviti dugoročno održiv sustav, koji će svima omogućiti primjerenije mirovine i na bolji način povezati uplaćene doprinose i visinu mirovina.

U prvom koraku provedena je tzv. mala reforma usmjerena na racionalizaciju i kontrolu tekućih mirovinskih troškova. Restriktivne mjere vezane uz izračun mirovine, podizanje dobi za umirovljenje i pooštrenje kriterija za prijevremenu mirovinu doveli su do usporavanja rasta broja novih umirovljenika i smanjenja troškova.  

Koje su ključne komponente reforme?

Za dugoročnu održivost mirovinskog sustava presudno je bilo uvođenje trodijelnog mirovinskog osiguranja. Uz prvi mirovinski stup, koji se temelji na generacijskoj solidarnosti, uvedena su još dva stupa bazirana na individualnoj kapitaliziranoj štednji. Drugi stup provodi se preko obveznih mirovinskih fondova u koje svi zaposleni uplaćuju pet posto bruto plaće. Treći stup je dobrovoljan, a provodi se individualnom štednjom u dobrovoljnim mirovinskim fondovima.  

Mirovinski fondovi ulažu prikupljena sredstva na tržištu kapitala s ciljem povećavanja vrijednosti imovine za članove fonda, kojima se po stjecanju zakonskih uvjeta iz te imovine isplaćuje mirovina.

Cilj reforme bio je da se postupnim jačanjem drugog i trećeg mirovinskog stupa u dogledno vrijeme stvore uvjeti za povećanje mirovina i omogući pravednija raspodjela mirovinske štednje uz zadržavanje osnovnog principa solidarnosti.    

Gdje je zapelo?

Nakon stupanja na snagu mirovinske reforme Vlada je u nekoliko navrata uvodila posebne mjere kako bi se popravio položaj postojećih umirovljenika koji primaju mirovinu samo iz prvog stupa. Te intervencije iziskivale su nepredviđene troškove što se mjere u milijardama kuna.

S druge strane zbog ekonomske krize i povećanih troškova mirovinskog sustava odustalo se od planiranog postupnog povećanja izdvajanja za drugi mirovinski stup s pet na 10 posto plaće.  

Zbog toga se stvorio raskorak između mirovina koje primaju umirovljenici iz prvog stupa u odnosu na one koje se formiraju iz prvog i drugog stupa.

Zašto je uveden dodatak na mirovine?

Glavni razlog zbog kojeg je uveden postojeći mirovinski dodatak bio je da se uklone razlike između mirovina koje su nastale zbog postupnog proširenja obračunskog razdoblja. Naime do 2000. mirovina se računala na temelju 10 najpovoljnijih godina radnog staža, a od tada se obračunsko razdoblje postupno proširuje da bi se od 2011. mirovina računala na osnovi cjelokupnog staža.

Ta promjena dovela je do neopravdanih razlika između mirovina ostvarenih primjenom istog zakona, na temelju istih plaća i mirovinskog staža, samo zbog toga što nisu ostvarene u istoj kalendarskoj godini.

Kada je uveden mirovinski dodatak i koliko on iznosi?

Dodatak na mirovinu uveden je 2007. godine korisnicima koji su ostvarili mirovinu od 1. siječnja 1999. godine na dalje. Određen je u iznosu od četiri do 27 posto od pripadajuće mirovine, ovisno o godini u kojoj je ostvareno pravo na mirovinu.

Dodatak od četiri posto određen je za umirovljenike koji su stekli uvjete za mirovinu u 2000. godini, a povećavao se za tri postotna boda po godini do 27 posto za umirovljenike koji su stekli uvjete za mirovinu u 2011. godini i dalje. Izmjenom zakona od 1. siječnja 2012. dodatak je postao sastavni dio mirovine.

Tko ima, a tko nema pravo na dodatak?

Pravo na dodatak imaju osobe koje su 2002. u trenutku uvođenja drugog mirovinskog stupa imale više od 40 godina, odnosno svi koji su rođeni 1962. i ranije. Uvjet za ostvarivanje dodatka to je da im se mirovina isplaćuje isključivo iz prvog stupa.

Svi oni koji su rođeni 1962. godine i kasnije nemaju pravo na mirovinski dodatak. Riječ je o osobama koje će primati kombiniranu mirovinu iz prvog i drugog stupa, a u značajnijem broju krenut će u mirovinu od 2019. godine.  

Zašto je omogućen povratak u prvi mirovinski stup?

Nakon uvođenja mirovinske reforme predviđeno je da u prvom stupu ostanu zatečeni umirovljenici i osiguranici stariji od 50 godina.

Međutim naknadno je i osobama koje su u trenutku uvođenja reforme (2002. godine) imale između 40 i 50 godina (godišta od 1952. do 1962.) omogućeno da primaju mirovinu samo iz prvog stupa. Pritom, ako se odluče na to, imaju pravo na dodatak od 27 posto.

Razlog za uvođenje ovog modela je to što se pokazalo da bi većini osoba kombinirana mirovina iz prvog i drugog stupa bez zaštitnog dodatka bila manja nego mirovina samo iz prvog stupa sa zaštitnim dodatkom.  

Naime zbog kratkog roka i niske stope izdvajanja u većini slučajeva u drugom stupu nije kapitaliziran dovoljan iznos da bi se kompenzirala razlika od 27 posto, koliko dobivaju umirovljenici iz prvog stupa.

Stoga se danas gotovo sve mirovine isplaćuju samo iz prvog stupa uz dodatak od 27 posto, a novac ušteđen na računu u drugom stupu prilikom umirovljenja prebacuje se u prvi stup.

Tko se ne može vratiti u prvi mirovinski stup?

Osobe koje nemaju pravo na mirovinski dodatak ne mogu se vratiti u prvi mirovinski stup. Dakle, prema sadašnjim propisima, svi oni koji su rođeni 1962. godine i kasnije nemaju pravo na dodatak, a mirovina će im se isplaćivati kombinirano iz prvog i drugog stupa. Prvi umirovljenici po novim uvjetima ostvarili su mirovinu tijekom ove godine, a u značajnijem broju krenut će u mirovinu od 2019. godine.

Kako dio mirovine iz drugog stupa u pravilu nije dovoljan za to da kompenzira izgubljeni dodatak, budući umirovljenici nalaze se u neravnopravnom položaju.

Okvirni izračuni pokazuju da bi osoba koja danas ima 60 godina, a uključila se u sustav drugog mirovinskog stupa i imala je prosječnu plaću, uz dodatak od 27 posto imala mirovinu od 3.267 kuna mjesečno. Bez dodatka dobila bi gotovo 18 posto nižu mirovinu. Točnije, dobila bi mirovinu od 2.690 kuna, odnosno 577 kuna manje.

Kako riješiti problem novih umirovljenika?

Kako bi ispravila nepravdu, aktualna Vlada morat će i budućim umirovljenicima u određenoj mjeri osigurati dodatak.

Predstavnici mirovinskih fondova predlažu da se novim umirovljenicima prizna jednak dodatak kao što ga dobivaju umirovljenici iz prvog stupa (27 posto) tako da im se taj dodatak prizna za dio mirovine koji su uplaćivali u prvi stup. Time bi se izjednačio položaj starih i novih umirovljenika i zadržala razlika u mirovinama ovisno o ušteđenom iznosu u drugom stupu.   

Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić izaći će s rješenjem nakon iscrpne analize, a prema dosadašnjim najavama, mjere će ići u smjeru ujednačavanja mirovina iz prvog stupa s onima iz oba stupa. To znači da ušteđeni iznos u drugom stupu, kao i dosad, ne bi imao utjecaj na visinu mirovine.

Kako bilo, u prvom planu opet je privremeno rješenje koje bi trebalo potrajati dok se ne stvore uvjeti za povećanje izdvajanja za drugi mirovinski stup.