Znanstvenik Ivan Đikić u nedjelju je tijekom gostovanja na Hrvatskoj televiziji, u razgovoru o aktualnoj pandemiji koronavirusa SARS-CoV-2, u jednom trenutku podsjetio na primjer Južne Koreje koja se već mjesecima, gotovo od samog početka širenja virusa, prilično uspješno bori sa zarazom. Na površini nešto manjoj od dvije Hrvatske živi više od pedeset milijuna ljudi i tolika gustoća stanovništva idealni je rasadnik za nekontrolirano i brzo širenje bolesti što su Koreanci iskusili u nekoliko navrata u posljednjih dvadesetak godina.

No, ta su im iskustva, a posebno ono otprije pet godina kad je došlo do širenja MERS-a, bolesti sa sličnim simptomima, no puno smrtonosnije, od aktualnog covida-19, pomogla da se adekvatno pripreme za novu prijetnju. Novi soj koronavirusa u Koreju je stigao vrlo rano. Iz podataka Svjetske zdravstvene organizacije vidi se da je Južna Koreja nakon Japana i Tajlanda bila treća država izvan Kine u koju je stigla zaraza i to već 20. siječnja ove godine.

Od tada je, prema statistici koju vodi američko sveučilište Johns Hopkins, u Južnoj Koreji zabilježeno manje od 13,5 tisuća slučajeva zaraze te manje od 300 preminulih. Za usporedbu, u europskim državama poput Velike Britanije, Francuske, Italije ili Španjolske, koje su brojem stanovnika u rangu Južne Koreje i kamo je zaraza stigla kasnije što znači da su se imale više vremena pripremiti, broj zaraženih se kreće između 200 i 300 tisuća u svakoj državi, a broj preminulih je i stotinu puta viši.

Dobar dio država istočne i jugoistočne Azije, poučene ranijim iskustvima s epidemijama SARS-a i MERS-a, prilično je brzo reagirao na širenje zaraze. Neke od njih, poput Singapura, su na početku uspjele suzbiti inicijalno širenje, da bi kasnije ipak došlo do epidemije. Druge, poput Japana, Tajvana ili Južne Koreje već mjesecima uspješno odolijevaju jačem širenju virusa i bolesti. Južna Koreja, koju je kao primjer spomenuo Đikić, u samom je početku na trenutak posustala.

Nakon relativno kontroliranog širenja tijekom siječnja i u prvom dijelu veljače, u drugoj polovici veljače došlo je do snažnog skoka broja slučajeva zaraze. Za taj skok najveća se krivica pripisuje crkvenom okupljanju jedne korejske religijske sekte. Krajem drugog mjeseca Južna Koreja je zbog toga imala najveći broj zaraženih u svijetu iza Kine. Sporna crkva je u početku odbijala surađivati s vlastima, no nakon snažne reakcije korejske javnosti i oštrog odgovora vladajućih, stvari su ipak stavljene pod kontrolu.

No, sadašnji korejski sustav za praćenje i suzbijanje širenja zaraznih bolesti ima svoju nešto dulju prošlost i izrastao je na nizu grešaka i neuspjeha, ali i na volji tamošnjih vlasti da iz tih grešaka izvuku pouke i te pouke pretvore u konkretne poteze. Korijene treba tražiti u prvom dijelu 2003. godine kad je na predsjedničku poziciju stigao Roh Moo-hyun. U tom je razdoblju Koreju zadesilo nekoliko kriznih situacija: tajfun Rusa, najjači tajfun u posljednjih 40 godina, pogodio je državu prethodne jeseni i odnio više od 200 života, u veljači 2003. sličan je broj ljudi smrtno stradao u podmetnutom požaru u podzemnoj željeznici u gradu Daegu, a državu su pogodile i epidemije ptičje gripe te SARS-a.

Potaknuta tim nepogodama vlada predsjednika Roha je provela prvu veliku reformu mjera za upravljanje i borbu s velikim nesrećama te se maknula od tradicionalnog fokusa isključivo na nacionalnu sigurnost. Vlast je tada prihvatila višestrani pristup koji se bavi i prirodnim i društvenim nepogodama, a uključuje i prijetnju zaraznih bolesti. Iduće vlade nastavile su graditi na tim temeljima. Primjerice, korejski zakon o sprečavanju i kontroli zaraznih bolesti iz 2010. nastao je na lekcijama naučenim tijekom epidemije gripe iz 2009.

No, čak niti prilagodbe nisu bile dovoljne što je postalo jasno 2015. godine tijekom epidemije MERS-a. Zbog kombinacije grešaka, lošeg upravljanja i nedostatka protokola za borbu protiv zaraznih bolesti Koreja je postala najveće žarište MERS-a izvan Bliskog Istoka (MERS je skraćenica za Middle East Respiratory Sindrome, odn. Bliskoistočni respiratorni sindrom). Bolest koju je u Koreju donijela jedna osoba tada se proširila na 186 slučajeva koji su rezultirali s 38 smrtnih ishoda i više od 16 tisuća ljudi u karanteni.

Tada počinjene greške dovele su do niza pravnih, administrativnih i institucionalnih promjena s fokusom na to kako se nositi sa zaraznim bolestima, a te su promjene postale stupovi korejskog uspjeha u suzbijanju novog koronavirusa. Za početak, regulatorne zapreke spriječile su 2015. brzi razvoj i proizvodnju testova kojima se može otkriti zaraza. Proces odobravanja novih testova, prilagođenih novim sojevima virusa, tada je trajao nekoliko mjeseci. Tijekom tog razdoblja, broj zaraženih se povećavao i šansa za ranu i brzu reakciju je propuštena.

Regulatornim promjenama uvedenim 2016. omogućilo se brzo odobravanje novih testova koji jednako tako brzo mogu ići i u proizvodnju i distribuciju. Ove godine, čim su prijavljeni prvi slučajevi zaraze, novi regulatorni okvir omogućio je vlastima da brzo kontaktiraju medicinske kompanije za masovnu proizvodnju novih testova. Brzo testiranje potencijalno zaraženih, a tijekom epidemije MERS-a testiranje je bilo ograničeno samo na rizične pacijente i za rezultate je trebalo čekati nekoliko dana, jedan je od ključnih faktora uspjeha Koreje u borbi s epidemijom. Koreja sada može testirati 20 tisuća ljudi dnevno i rezultati su poznati za pet do šest sati, a zaražene se može brzo identificirati i izolirati.

Velike promjene napravljene su i u praćenju i objavljivanju informacija. Zakoni sada omogućavaju vlastima pristup velikom broju podataka, poput lokacijskim GPS informacijama, popisu transakcija platnim karticama, i video snimkama s javnih kamera kako bi se brzo dobio uvid u kretanje zaraženih pojedinaca. Nakon anonimizacije takve se informacije javno objavljuju kroz aplikacije za mobitele ili na internetskim stranicama lokalnih vlasti. Takav način objava izazvao je i brojne kritike zbog smanjene privatnosti građana, odnosno pacijenata, ali i on pridonosi naporima za suzbijanje zaraze.

Regulatorne promjene su ove godine, između ostalog, omogućile korejskim vlastima da crkvu, čije je okupljanje identificirano kao jedno od najvećih žarišta, natjeraju da preda potpunu listu članova. Nakon toga korejsko je ministarstvo zdravlja naredilo tisućama vjernika da se samoizoliraju. Uz to, u samo nekoliko dana u gradu Daegu, gdje je došlo do najjačeg širenja zaraze, testirano je nekoliko tisuća građana.

Na slučaju epidemije MERS-a 2015., kad je izvor zaraze za gotovo polovicu zaraženih bila samo jedna bolnica, korejske su vlasti izvukle pouku i o nužnosti brze reakcije u pružanju informacija javnosti. Tada je korejskim vlastima bilo potrebno više od dva tjedna da otkriju i objave ime bolnice, a ta je odgoda kasnije proglašena dodatnim uzrokom pojačanog širenja bolesti. Korejske vlasti tada su strahovale od toga da će objava imena bolnice prouzročiti manjak povjerenja u zdravstveni sustav i da će pogoršati imidž bolnice, kao i da će druge bolnice dvojiti oko tretmana pacijenata čime bi se dodatno pogoršali državni zdravstveni kapaciteti za borbu protiv zaraze. No, vlada je u konačnici ipak popustila i objavila nužne podatke, posebno kako bi se druge bolesnike zaštitilo od odlaska u žarište zaraze.

U proteklih pet godina promijenjeno je i krizno komuniciranje koje je podbacilo tijekom epidemije MERS-a. Ove godine korejska se vlast svjesno potrudila da stekne povjerenje građana kroz detaljnu i transparentnu kampanju po svim pitanjima vezanim uz evoluciju koronavirusa i bolesti koju izaziva, a posebno po pitanju rizičnih faktora i mjera suzbijanja.

Nakon MERS-a se promijenio i tretman zaraznih bolesti u zdravstvenom sustavu. Izrađeni su novi protokoli kako bi se u bolnicama minimizirao prijenos s osobe na osobu. Povećane su zalihe zaštitne opreme i povećani su bolnički kapaciteti s adekvatnim krevetima i izoliranim sobama. Zbog presporog odgovora na MERS u međuvremenu je pojačan i institucionalni kapacitet – više ljudi u lokalnim i nacionalnim centrima za javno zdravlje odlazi na veći broj seminara vezanih uz pripremu za borbu protiv zaraznih bolesti, a definirani su i posebni timovi za brzu reakciju.

Na kraju, korejska je vlada u posljednjih pet godina povećala javnu potrošnju na poboljšanje kapaciteta za odgovor na rizike zaraze, uključujući nove informacijske sustave i zalihe. Sve u svemu, uspješna borba protiv epidemije koronavirusa u Južnoj Koreji, iako leži na nizu prijašnjih neuspjeha, u konačnici je posljedica odgovornog odnosa vlasti prema građanima. Za razliku od nekih drugih država gdje vlasti, u pokušajima da politički profitiraju na krizi, usred epidemije sazivaju i parlamentarne izbore.