'Do sada smo radili custom made namještaj, odnosno tako da nam kupci dostave nacrte i mi to proizvedemo. No da bismo bili interesantni, moramo biti drugačiji. Osjetili smo potrebu da vlastitim proizvodima iziđemo na tržište. Analizirao sam tržište u Hrvatskoj, na kojem nema prevelikog interesa, a potom zapadnoeuropsko i globalno, na kojima je ogromna niša s velikim potencijalom', otkriva za tportal Markica Stanušić, vlasnik đakovačke Ancona grupe, koji je s timom mlađih regionalnih dizajnera, okupljenih pod palicom art direktora i voditelja strateškog razvoja proizvoda Nikole Radeljkovića iz tvrtke Numen/ForUse, lansirao novi hrvatski brend Nunc, a debitirali su na nedavno održanom Svjetskom sajmu namještaja IMM u njemačkom Kölnu.

'To nam je bila potvrda da smo na ispravnom putu, osvježenje na tržištu za kupce, arhitekte, dizajnere. To nam je trebalo', zadovoljno će Stanušić, čija je tvrtka startala prije 19 godina u Đakovu, u kojem se i danas nalaze proizvodni pogoni. Kapacitete je do sada proširivao pet puta i popeo se na 225.000 elemenata godišnje.

Posao je ondje pronašlo mahom lokalno stanovništvo. Trenutno je 140 zaposlenih radnika iako bi ih bez problema zbog opsega posla mogli imati i dvostruko više, govori Stanušić, ali su ograničeni kadrom. Prema posljednjim službenim podacima, đakovačka Ancona grupa 2017. godine uprihodila je 54,2 milijuna kuna dok joj je bruto dobit iznosila 4,35 milijuna kuna.

'Baš nas hvatate u situaciji u kojoj se rade završne korekcije na prototipovima da bi se moglo krenuti u komercijalizaciju proizvoda. To je jako škakljiv period u kojem poduzetnik osjeća plodove svog rada i investicije, ali još nema numeričke pokazatelje da će se to isplatiti. Taj period traje dvije, tri, četiri godine, dok se ne realizira puna kapitalizacija kolekcije. Postoje narudžbe kao posljedica ovog sajma, a moj posao je da osiguram da ništa ne iziđe na tržište prije nego su svi problemi riješeni kako naknadno ne bismo morali popravljati stvari. Blizu smo, ali mislim da će nam za puno ostvarenje potencijala za veće količine trebati neke dvije godine', procjenjuje Nikola Radeljković dok s dizajnerima brusi detalje na proizvodima.

Ruvo, Taraba...

U Đakovo dolaze iz Zagreba, Splita, Sarajeva i makedonskog Skopja kako bi uglancali Tarabu, Ruvo, Sfumato, Cot, Kier, Eho, Alu, Duju i Boltu prije nego ovaj namještaj krene u osvajanje tržišta. Nazivi su to za stol, stolac, ogledalo, sobni razdjelnik, krevet, policu koji potječu iz leksika karakterističnog za Slavoniju. Ne skrivaju kako im je u tome puno pomogao rječnik 'Divanimo po slavonski'.

'U njemu su popisani svi stari termini. Taj amalgam jezika bio je fenomenalna preslika dizajnerskog amalgama koji imamo. Ovdje imate riječi koje su čisti turcizmi, hungarizmi, germanizmi, srbizmi, a sve je to prisutno na ovom području. I nametnulo se kao rješenje. Reakcije su odlične iako je puno posjetitelja na nedavnom sajmu komentiralo kako ne znaju što je to taraba, ali im super zvuči. Ima ritmično ime, ono kotrljajuće r. Dok je ruvo mekano, oblači se, a u Nuncu je to obučena fotelja', objašnjava porijeklo svakog komada posebno Radeljković.

Iza Tarabe, sobnog razdjelnika, stoji autorski dvojac iz makedonskog Skopja Katarina Trpkovska i Despina Zdravkov, koje za Đakovo do prije godinu dana nisu ni čule, a Duju potpisuju Tvrtko Bojić i Karla Paliska iz zagrebačkog studija RU:T.

'Ideja je bila riješiti kako jedan komad namještaja prilagodi za više interijera. Duja se može razvući i biti dvostruko šira. I to je neka dinamika, ovisno o potrebama. Ljudi vole mijenjati stvari u stanu, pa smo tražili najbolji način na koji doći do nekog elementa koji će biti modularan, a da se opet može sve napraviti bez vijaka, majstora, uz jednostavno pokrete te s malo akcije dobiti nešto novo. Od početne ideje do ovog prototipa radili smo nekih osam mjeseci. Postoje neke greškice, ali smo zadovoljni time da nam ideja funkcionira', govori za tportal Tvrtko Bojić te uz kolege dizajnere brusi detalje na projektu.

U timu je ukupno sedam grupa, a neke rade samostalno, neke u grupama, dok su se neke stvorile tijekom projekta Nunc, u koji je Ancona grupa do sada investirala oko dva milijuna kuna. Kada će se uloženo vratiti, teško je Stanušiću trenutno odgovoriti. Na tržište s 11 proizvoda iz projekta Nunc, koji u prijevodu s latinskog znači 'sada', kaže, planiraju izići iduće godine. Ove će krenuti probna proizvodnja i prodaja.

'Ambiciozno smo krenuli s brendom'

'Vrlo ambiciozno smo krenuli s brendom jer imamo deset, jedanaest proizvoda, što baš i nije uobičajeno. Kreće se obično s jednim, dva. Išli smo u širinu tako da imamo cijelu lepezu. Vjerujem da ćemo do kraja godine uključiti još dva, tri dizajnera pa ćemo dobiti još toliko dobrih proizvoda', iznosi planove Stanušić, kojemu će zbog Nunca u fokusu biti javni objekti poput hotela, restorana, ali i studentski te umirovljenički domovi.

Čim se izbruse detalji, namještaj s imenom i prezimenom, kako vole popularno reći, planira predstaviti u Hrvatskoj, susjednoj Srbiji, Francuskoj, Italiji, zapadnoeuropskim tržištima, ali i zakoračiti s njime i na drugi kontinent, u SAD. Đakovčanima to neće biti prvi susret s američkim tržištem. Na njega su izašli prije dvije godine, kada su ugovorili opremanje pet hotela u SAD-u i to odradili. Sada su u finišu pregovora za dodatnih osam za isti hotelski lanac, ali u različitim gradovima. Pred kraj prošle godine ugovorili su, otkriva Stanušić, i dvogodišnji megaprojekt u Saudijskoj Arabiji te se time, što se tiče posla, potpuno osigurali.

'Veseli me ogroman broj stranih dizajnera koji nam se nude za suradnju nakon sajma u Njemačkoj. Nismo to očekivali. Kada smo kasnije provjeravali tko su, vidjeli smo da je riječ o poznatim i etabliranim imenima. Vjerujem kako će sada biti obrnuto u odnosu na ono što smo do sada radili, odnosno na namještaj po mjeri te kupovanje nekih brendova kako bismo bili cjeloviti u isporuci i opremanju nekog hotela', odgovara tportalu Stanušić, dodajući da se u poslu vodi filozofijom kako svaki odrađeni projekt mora biti 'top' da bi im se kupci vraćali.

'To nam se sada i događa', zadovoljno konstatira ovaj đakovački poduzetnik koji je 2000. godine počeo s prodajom kuhinja talijanskih i slovenskih brendova. Nakon tri godine zaključio je kako bi vlastita proizvodnja mogla biti novi smjer kojim bi mogao krenuti. Kupio je dva, tri stroja i započeo s proizvodnjom prvih kuhinja.

Pozitivna kalkulacija

'Kalkulacija se pokazala pozitivnom i nakon još tri godine izgradili smo vlastitu tvornicu u kojoj smo i sada, s time da je od tada proširena barem pet puta', otkriva Stanušić za tportal.

Kriza nije zaobišla ni ovu đakovačku tvrtku pa su tada napravili zaokret - krenuli su u disperziju proizvoda i tržišta.

'Prije nekih devet godina krenuli smo u segment opremanja, najčešće hotela, studentskih i staračkih domova. I to nam je zapravo glavni biznis, a kuhinje u vrlo malom postotku. Ovo što radimo radimo za opremanje, ali smo prije tri godine opremili 500 kuhinja u Londonu. To su projekti koji nas zanimaju. Tako smo sada tehnološki i organizacijski složeni', kaže Stanušić, čija je želja, otkriva nam, povećati kapacitete ulaganja u tehnologiju zbog nedostatka kadrova, ali i zaposliti kooperantske tvrtke.

Na popisu ovih Đakovčana već je 20-ak firmi u radijusu do 250 kilometara iz Hrvatske, Srbije i Mađarske s kojima surađuju. Proizvodnju iz Đakova ne planiraju seliti. Odlučio je tako menadžment koji je predvidio migraciju stanovništva, ali u njihovoj tvrtki odljeva radnika je vrlo malo.

'Čisto je, uredno, plaća stiže na vrijeme i, ono što je najvažnije, toplo nam je', suglasne su radnice koje svakodnevno, govore nam, na posao dolaze iz okolice Đakova.