U početku svog izlaganja rekao je kako voditi tvrtku znači brinuti se za nju, zaposlenike i dobavljače. 'Najbolji primjer je Agrokor. To što se tamo dogodilo najveća je šteta nakon Domovinskog rata. Nije bilo odgovornosti, iza njih su ostali devastirani dobavljači i zajednica', rekao je Tedeschi. 

Recept uspjeha Atlantic grupe, rekao je, nalazi se u tome da su bili otvoreni za razgovore. 'Kad smo kupili Cedevitu za 50 milijuna maraka, financirali smo to i equity kapitalom i mezzanine financiranjem, znači hibridnim instrumentom koji se u jednoj situaciji ponaša kao kredit, a u drugoj kao vlasnička glavnica', rekao je.  

'To je prvi put na području bivše Jugoslavije da je nematerijalna imovina, brend, korištena kao kolateral pri akviziciji', osvrnuo se. 

U današnje vrijeme, kada niču startupi, brend je često jedina stavka u bilanci i njega treba koristiti kao polugu za financiranje rasta. 'Ljudi me i danas pitaju kako je izgledao taj ugovor jer isti princip žele koristiti danas, 16 godina nakon transakcije', rekao je šef Atlantica. 

'Atlantic ima preko 5000 zaposlenih i 5,5 milijardi kuna prihoda. Na burzu je izišao 2010. i drugi put se našao u situaciji da kupuje kompaniju veću od sebe - Drogu Kolinsku. Što smo napravili? Išlo smo u sekundarno emitiranje dionica, pozvali smo deset najvećih dioničara da ponovno sudjeluju u dokapitalizaciji grupe. Osobno sam upisao 30 milijuna eura kapitala', rekao je. 

Dodao je da je novac 'iz čarape', koji je zaradio kroz dividendu, vratio u kompaniju zato što vjeruje u projekt. 'Odnos duga i EBITDA-e je bio preko pet. Godine 2001., kada smo kupovali Cedevitu, bio je preko osam. Ali tada su bila neka druga vremena i to je bilo prihvatljivo. Nakon sedam godina zaduženost je pala ispod omjera od 2,5 i stekao sam uvjete da oslobodim svoje dionice iz zaloga komercijalnih banaka i EBRD-a', kaže Tedeschi. 

'Ispada da se hvalim, ali transfer znanja je dar koji treba povući. Neki dan me jedan poduzetnik pitao kakva su mi iskustva jer je čuo da su banke jako zločeste i žele oteti firmu. Ne postoji situacija u kojoj netko daje novac i ne pita što se radi. Prirodno je da svatko želi ostati vlasnik, ali je i pitanje koliko je to pametno', dodao je. 

'Treba nam svijest da nećemo dobiti novac, a da onaj tko ih daje neće tražiti nadzor nad njima. Stvarno nije kraj svijeta ako u kompaniju dođe dodatan nadzor. To je blagodat za menadžere. To nije higijena zbog higijene, već diže rejting kompanije i smanjuje cijenu kapitala', objasnio je vlasnik Atlantica. 

Zaključio je kako danas kapitala ima na lopate, ali nema želje da se kompanije transformiraju iz one man showa. 'Svako jutro se brijem i podsjećam se da 26 godina vodim kompaniju, ali nisam najpametniji ni u toj kupaonici u kojoj se brijem', kazao je i poručio da je za kompaniju najbolje dovesti ljude koji znaju više od vas. 

'Mogao bih govoriti kao Fidel Castro, možda sam preopširan, ali imam iskustva s burzom, kapitalom, razvojnim bankama, mirovinskim fondovima, hedge fondovima, osiguranjima i tu sam', zaključio je. 

'Moja je maksima, koju govorim sinu, minimalno sedam godina ideš van i kad imaš iskustva iz drugih kompanija i podneblja, možeš raditi u Atlantic grupi. Nikad doma nisam vodio razgovor o nasljeđivanju i upravljanju. Djeca mogu naslijediti dionice, ali upravljanje je nešto drugo, za to se treba kvalificirati i najveći sam kritičar onih s kojima sam emocionalno najbliži', odgovorio je na pitanje o transferu upravljanja u kompaniji.