Dugogodišnja borba između televizija i novijih internetskih servisa koji emitiraju videosadržaje za pažnju gledatelja dodatno se zaoštrila ovih dana, nakon što su dvije britanske televizijske kuće najavile pokretanje zajedničkog servisa koji bi trebao konkurirati internetskim kompanijama. BBC i ITV najavili su da će do kraja godine na britanskom tržištu pokrenuti novu uslugu, pod imenom Britbox, preko koje će korisnici uz mjesečnu pretplatu moći gledati brojne stare i nove britanske serije i programe kad god to požele. Britbox, čija verzija već postoji na američkom tržištu, tako će biti izravna konkurencija sličnim uslugama koje pružaju poznati internetski servisi Netflix i Amazon Prime.

Ideja o takvom internetskom servisu nije nova. Još 2007. godine BBC, ITV i treća tamošnja televizija Channel 4 poželjeli su pokrenuti sličnu uslugu, no tada nisu dobili dozvolu regulatora zbog straha da će na taj način biti narušena konkurencija. Danas takvog straha nema jer Netflix ima 10 milijuna pretplatnika u Britaniji, a Amazon Prime još pet milijuna. Mada još nije objavljena cijena uz koju će se moći pristupiti Britboxu, u medijima se nagađa da će to biti u razini sadašnjih mjesečnih pretplata za slične servise, odnosno u rasponu od šest do osam funti mjesečno (cca 50 do 70 kuna).

Činjenicu da bi uz mjesečnu pretplatu za javnu televiziju, koja je slična našoj, gledatelji morali dodatno plaćati da bi gledali sadržaje koje su već jednom platili, u nekim su medijima proglasili jednim od razloga zašto bi nova usluga mogla imati probleme s probijanjem na tržište. No drugi ističu da je i prije postojao sličan koncept. Najpopularnije serije i programi bili su nakon njihova emitiranja na javnoj televiziji većinom dostupni na DVD medijima, koje su gledatelji ionako kupovali zasebno. Nova ideja je samo suvremenija izvedba istog koncepta.

Novi projekt britanskih televizija samo je odraz puno veće borbe za tržište, odnosno za pažnju gledatelja koja se posebno zaoštrila u posljednja dva desetljeća, otkad se klasičnoj, kablovskoj i satelitskoj televiziji u toj borbi priključio internet. Iznimna popularnost inovativnog Netflixa, koji je svoje korisnike zaveo mogućnošću da sadržaje biraju i gledaju kad žele, da ih gledaju bez reklama i da u tome mogu birati čak i neke kvalitetne sadržaje, rezultirala je pojavom sličnih konkurentskih servisa poput Amazon Primea ili Hulua.

Iz najava poput ove o Britboxu može se činiti da je način emitiranja videosadržaja glavno oružje u borbi za gledatelje, no jednako tako važna, ako ne i važnija bitka odvija se iza kulisa. Tamo se isprepliću interesi televizija, producentskih kuća, internetskih kompanija i svih drugih igrača željnih zarade kroz iznimno kompleksnu borbu za prava na emitiranje i originalne, nove i kvalitetne sadržaje. Neki u tome vide i prijetnju Britboxu s komentarima da je pitanje koliko stvarno BBC i ITV mogu osigurati prava na emitiranje nekih svojih popularnijih novih programa jer su oni uglavnom ostvareni uz pomoć vanjskih producentskih kuća i tek uvjeti u pojedinačnim ugovorima određuju tko će imati zadnju riječ u tome gdje će se emitirati i hoće li to biti Britbox, Netflix, Amazon ili netko četvrti.

Snaga internetskih servisa vidi se i iz činjenice da su u Sjedinjenim Američkim Državama lani prvi put u povijesti oni producirali više novih serija nego klasične ili kablovske televizije. Čak je i tamošnji bivši predsjednički par Obama ugovor o produciranju serije sklopio s Netflixom.

I u trenutku kad se čini da će novoj generaciji serije, filmove i druge sadržaje pružati isključivo internetski servisi, klasične televizijske kuće uvjerene su da one i dalje imaju vrlo dobre karte u toj partiji. Kao prvo, šefovi televizija tvrde da njihova snaga leži u veličini publike koju nude kreatorima novih sadržaja. Klasične televizijske kuće, poput američkih NBC, CBS, ABC i brojnih drugih, koje se financiraju reklamama, i dalje su jedini način distribucije videosadržaja koji dolazi gotovo do svakog kućanstva.

Nadalje, čelnici televizija tvrde da iako su producenti, glumci i režiseri možda skloniji internetskim servisima koji im daju više stvaralačke slobode, konačni proizvod, bio to film ili serija, lako se može zagubiti u enormnoj količini sadržaja koje pružaju Netflix i slični. Prema nekim procjenama koje navodi Associated Press, internetski servisi su lani ponudili više od 500 novih serija. Klasične televizije i dalje nude puno bolju mogućnost sustavne promocije pojedinih serija ili programa, što je vrlo važan alat u borbi za gledanost.

U televizijama tvrde da internetski servisi ne mogu stvoriti i emitirati serije i programe koji imaju presudan utjecaj na suvremenu kulturu kao što to mogu televizije. Konstantne reprize legendarnih serija poput 'M*A*S*H', 'Prijatelji', 'Seinfeld' i niza drugih te neke koje se emitiraju i tri desetljeća, poput 'Simpsonovih', vrlo su dobri primjeri za takve tvrdnje. Isto tako, za razliku od internetskih servisa, neki režiseri i producenti vole ritam u kojem se serije emitiraju jednom tjedno jer im daje mogućnost da osjete kako publika reagira na sam sadržaj i šansu da ga prilagode.

Uz sve to, televizije smatraju da im njihova kombinacija sadržaja, gdje se isprepliću jutarnje emisije s poznatim voditeljima, informativni sadržaji i popularne serije i drugi programi, što je koncept koji je stvaran desetljećima, daje i onu prednost koja dolazi s nečim na što su ljudi navikli i čemu su se prilagodili.

Naravno, televizijski šefovi priznaju da ih je konkurencija natjerala na prilagodbu te na razne načine eksperimentiraju trudeći se istovremeno zadržati provjerena rješenja, ali i ponuditi nova kako bi privukli gledatelje. Dijelu svojih popularnih programa nude razne inovacije kojima pokušavaju proširiti ponudu. Dodatna fleksibilnost se može vidjeti i kroz njihov sve češći pristanak na ponešto drukčije formate od klasičnih 22 do 24 polusatne epizode po sezoni.

Direktor BBC-ja Tony Hall je prilikom objave suradnje koja bi trebala rezultirati uvođenjem Britboxa na britansko tržište rekao da se radi o 'uzbudljivom vremenu za gledatelje' - i tu ne griješi. Višedesetljetna inovacijska tradicija televizije koja nas na sve načine nastoji zadržati ispred ekrana, kombinirana s enormnim profitima koji se ostvaruju u tom segmentu medijske industrije, znači da ćemo sigurno imati što gledati i u budućnosti. Bez obzira na način na koji ti videosadržaji u konačnici došli do nas.