Dugogodišnji bolivijski predsjednik Evo Morales napustio je u ponedjeljak navečer svoju zemlju u avionu meksičke vojske nakon što mu je Meksiko odobrio azil, objavili su svjetski mediji. Moralesov odlazak samo je posljednji čin koji je uslijedio poslije nekoliko tjedana prosvjeda i rasta napetosti izazvanih sumnjom u regularnost predsjedničkih izbora održanih 20. listopada.

Morales je u nedjelju navečer podnio ostavku na poziciju predsjednika koju je držao gotovo 14 godina. Dojučerašnji predsjednik poručio je da će se vratiti 'snažniji i s više energije', no pitanje je kakva će biti njegova sudbina. Prvi predsjednički mandat osvojio je na izborima 2005. i postao je prvi bolivijski predsjednik iz redova nekog od starosjedilačkih naroda te države.

Tijekom godina Morales je dobivao pohvale za borbu sa siromaštvom i za oporavak bolivijske ekonomije. No nezadovoljstvo dijela stanovništva njegovim ljevičarskim politikama, a posebno nepriznavanjem ustavnih pravila o ograničenju broja uzastopnih predsjedničkih mandata kad se u listopadu kandidirao i četvrti put, rezultiralo je otvorenim protivljenjem, prosvjedima građana te sukobima između pristaša, protivnika i snaga reda.

Bolivijski ustav iz 2009. diktira da predsjednik smije vršiti samo dva uzastopna mandata. Na referendumu održanom 2016. godine Morales nije uspio izboriti poništenje tog ograničenja, no bolivijski ustavni sud je nakon toga u spornoj odluci presudio da rezultati referenduma krše njegova ljudska prava i da se on može ponovo kandidirati.

Pritisak na Moralesa pojačao se u nedjelju, kad je regionalna Organizacija američkih država (OAS, Organization of American States) objavila da je revizijom rezultata utvrdila 'jasnu manipulaciju' na izborima na kojima je Morales odnio tijesnu pobjedu te je pozvala da se oni ponište. Morales je pristao na održavanje novih izbora, no njegov protukandidat Carlos Mesa izjavio je da se on ne bi smio kandidirati na njima.

Trenutak koji je prevagnuo vjerojatno je bila reakcija generala Williamsa Kalimana Romera, prvog čovjeka bolivijske vojske, koji je pozvao Moralesa da odstupi u ime mira i stabilnosti. Zbog miješanja vojske u politiku Morales, a i vlasti nekoliko latinoameričkih država, s kojima je bolivijski predsjednik tijekom godina uspostavio dobre odnose, a uključuju Kubu i Meksiko, tvrde da se radi o vojnom puču. Predsjedničke dužnosti preuzela je zamjenica predsjednika bolivijskog senata Jeanine Áñez Chávez, nakon što su ostavke podnijeli i potpredsjednik države i predsjednici obaju domova parlamenta, a prema ustavu ona ima 90 dana za raspisivanje novih izbora.

Moralesovo političko djelovanje čvrsto je vezano uz njegovo odrastanje u siromaštvu. Rođen u poljoprivrednoj obitelji, od malih je nogu bio vezan uz uzgoj životinja i bilja. Nakon odsluženja vojnog roka Morales krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina pomaže obitelji u uzgoju naranči, banana i papaje, a nakon nekog vremena prelaze na sadnju koke, poznate sirovine za proizvodnju kokaina. Uzgoj koke bit će ključan za početak političke karijere Eva Moralesa.

U prvom dijelu osamdesetih godina bolivijske vlasti dobile su snažnu potporu Sjedinjenih Američkih Država kako bi se obračunale s proizvodnjom koke, tradicionalne biljke bolivijske poljoprivrede - relativno sigurnim izvorom zarade. Uz to, vlasti su provodile neoliberalni ekonomski program koji je rezultirao privatizacijom mnogih prirodnih bogatstava. Inflacija je tada stavljena pod kontrolu, no došlo je do snažnog rasta nezaposlenosti i jačanja polarizacije između siromašnijih poljoprivrednika i bogatijih građana.

U borbi s uzgajivačima koke vlasti su se koristile svim sredstvima i, prema nekim informacijama, ključni događaj koji je Moralesa potaknuo na politički angažman bio je slučaj iz 1981., kad je jednog uzgajivača koke vojska optužila za trgovinu kokainom te su ga nakon toga premlatili i spalili. Morales se osamdesetih i devedesetih godina istaknuo kao sindikalni predstavnik uzgajivača koke. Predstavljao ih je kao žrtve bogate gradske društvene elite koja se povinula pritisku SAD-a uvođenjem neoliberalnih ekonomskih reformi.

Morales je tvrdio da se reforme provode na štetu većine stanovnika, što znači da demokratski sustav nije pravilno predstavljao volju većine. Sredinom devedesetih predsjednikom Bolivije postaje Gonzalo Sánchez de Lozada usvajajući politiku 'šok terapije', kojom su ekonomska liberalizacija i privatizacija državne imovine dodatno ubrzani, a u suradnji sa SAD-om započeo je i program uništavanja uzgoja koke koji je nastavio i Lozadin nasljednik Hugo Banzer.

Politizaciju sindikalnog djelovanja uzgajivača koke Morales je počeo zagovarati još krajem osamdesetih, no tek sredinom devedesetih preuzima postojeću stranku Pokret za socijalizam (MAS, Movimiento al socialismo). Kroz godine Boliviju su obilježili brojni nasilni sukobi izazvani raznim uzrocima, ali uglavnom vezanim uz rastuće protivljenje liberalizaciji, za koju se procjenjivalo da koristi samo manjini stanovnika.

Morales na vlast dospijeva nakon predsjedničkih izbora 2005. te počinje provoditi reforme koje su uključivale nacionalizaciju u važnim ekonomskim sektorima. Nakon godina nemira prvi indijanski predsjednik donosi stabilnost tijekom koje je i prepolovljeno siromaštvo, a država bilježi stalan gospodarski rast.

Podaci Svjetske banke pokazuju da je od 2004. pa do lani, s tek jednom jedinom iznimkom, Bolivija svake godine ostvarila godišnji ekonomski rast od četiri posto i više, a 2013. on je dosegnuo gotovo sedam posto. Posljednje prognoze Međunarodnog monetarnog fonda pokazuju da se i ove godine očekuje rast u otprilike tom rangu – od 3,9 posto.

Bolivija je država s 11 milijuna stanovnika koji žive na području dvostruko većem od Francuske. Oko dvije trećine stanovništva su starosjedilački narodi, a glavni dio izvoza čini prirodni plin. Bolivija ima druge po veličini rezerve tog energenta u Južnoj Americi i iskorištavanje tih rezervi visoko je na listi važnih pitanja tamošnje politike i ekonomije.

Andska država obiluje i drugim sirovinama, među kojima se ističu vrlo bogate rezerve litija, posljednjih godina vrlo traženog metala zbog njegovog korištenja u izradi modernih baterija i akumulatora. No u Boliviji su neodlučni oko proizvodnje litija jer bi njegovo kopanje uključivalo narušavanje slanih pustinja, prirodnog fenomena i turističkog mamca.

Predviđanje mogućih posljedica aktualnog političkog previranja na ekonomsku budućnost Bolivije je, naravno, teško, a u tome ne pomažu ni lekcije iz latinoameričke povijesti u posljednjih nekoliko desetljeća. Naprotiv, ako je suditi po njima, onda je jedino sigurno da ništa nije sigurno.