U još jednoj od mnoštva priča vezanih uz britansko napuštanje Europske unije (EU), u medijima se ovih dana ponovo pojavilo ime najbogatijeg Britanca Jima Ratcliffea nakon što su objavljene procjene koliko bi taj biznismen mogao uštedjeti na porezima selidbom u Monako. Britanski mediji još su prošlog ljeta objavili vijest da Ratcliffe razmatra selidbu u Monako, a prije nekoliko dana objavljeno je da bi s dvojicom najbližih suradnika zahvaljujući tom potezu mogao uštedjeti minimalno 440 milijuna, a možda i do četiri milijarde funti na porezima (između 0,5 i 4,6 milijardi eura, odnosno 3,7 i čak 34 milijarde kuna prema sadašnjem tečaju).

Ratcliffe je vlasnik 60 posto udjela u petrokemijskoj kompaniji Ineos, a njegovi najbliži suradnici u kompaniji, Andy Currie i John Reece, drže svaki još po 20 posto. Vijest o enormnoj uštedi na porezima posebno je odjeknula u Britaniji jer je Ratcliffe poznat po tome što je davao podršku opciji britanskog napuštanja EU-a. Prije referenduma o tzv. Brexitu 2016. godine Ratcliffe je zagovarao raskidanje veze između Unije i Velike Britanije tvrdeći da u tom razlazu i Britanija 'ima pristojne karte'. Informacije o selidbi i iznosima koje će Ratcliffe uštedjeti na taj način dočekane su kritikama u Britaniji te se moglo čuti da je njegov potez 'ciničan' i 'razočaravajući'.

Za razliku od nekih prominentnijih britanskih bogataša, poput Richarda Bransona, osnivača Virgin grupe, ili Bernieja Ecclestonea, hrvatskog zeta koji je dugo upravljao popularnim automobilističkim cirkusom Formule 1, Ratcliffe je usprkos svojem bogatstvu do prošle godine bio nešto manje poznat širokoj javnosti. Nakon što je britanski list Sunday Times lani u svibnju objavio svoju listu najbogatijih Britanaca, Ratcliffe se požalio urednicima da su znatno podcijenili njegovo bogatstvo.

Tada je omogućio pristup dotad neobjavljenim podacima tvrtke Ineos te je procjena njegova bogatstva povećana s 15,3 na 21 milijardu funti pa se sa 18. mjesta popeo na sam vrh ljestvice britanskih milijardera. Sunday Times je naviše procijenio i vrijednost njegove palače na jugu Engleske, kao i njegovih jahti Hampshire i Hampshire II.

Svoje bogatstvo Ratcliffe duguje nafti i petrokemijskim proizvodima. Studirao je kemijsko inženjerstvo i diplomirao sredinom sedamdesetih, a karijeru je započeo u naftnoj kompaniji Esso, podružnici naftnog giganta ExxonMobila. Krajem devedesetih osnovao je Ineos i tijekom godina otkupljivao petrokemijske pogone kojih su se rješavale druge velike naftne kompanije. U dvadesetak godina tvrtka je izrasla u giganta s 19 tisuća zaposlenih i godišnjim prometom većim od 60 milijardi dolara.

Ratcliffe je još otprije poznat po selidbama u povoljne porezne lokacije. Početkom desetljeća sjedište Ineosa na šest godina premjestio je u Švicarsku, da bi se vratio 2016., nakon što je vlast u Britaniji srezala stopu poreza na dobit. Uz zagovaranje izlaska Britanije iz EU-a, Ratcliffe je poznat po zalaganju za dokidanje regulative za zaštitu okoliša i smanjivanje ograničenja na kontroverzni proces frakturiranja kojim se crpi nafta. Frakturiranje je postalo prilično popularno u posljednjih petnaestak godina kao način dobivanja nafte, no mnoge ga države strogo reguliraju zbog izdašnog korištenja kemikalija i izazivanja potresa.

Poznata Forbesova lista svjetskih milijardera koja se kontinuirano ažurira u ovom trenutku stavlja Ratcliffea na 109. poziciju u svijetu, i to s imovinom koja se procjenjuje na oko 12,6 milijardi dolara, odnosno bitno manje od onoga na što je njegovo bogatstvo procijenjeno lani. Na Forbesovoj ga listi, od britanskih državljana i isključujući britansku kraljevsku obitelj, nadmašuje obitelj Hinduja. No imovina te obitelji, koja se procjenjuje na 16,7 milijardi dolara, dijeli se na nekoliko braće koja to svoje bogatstvo zahvaljuju desetljećima poslovnih ulaganja što obuhvaćaju širok spektar industrija.

Među najbogatijim Britancima nalazi se nekolicina njih koji svoju imovinu duguju 'klasičnim' načinima zarade – nekretninama i financijskom mešetarenju. Investicijski bankar i suosnivač jedne od najvećih europskih tvrtki za upravljanje investicijskim fondovima Michael Platt težak je oko osam milijardi dolara, a braća David i Simon Reuben (zajedničko bogatstvo im se procjenjuje na oko 15,5 milijardi dolara), Ian i Richard Livingstone (6,1 milijarda) te Charles Cadogan s obitelji (7 milijardi) svoja bogatstva duguju nekretninama.

U klubu deset najbogatijih Britanaca nalazi se i James Dyson, poznati magnat koji se obogatio zahvaljujući inovativnom usisavaču. Pod brendom Dyson danas se proizvodi niz kućanskih i industrijskih aparata i strojeva, a imovinu osnivača Forbes procjenjuje na oko 5,6 milijardi dolara. Dyson je, kao i Ratcliffe, poznat po zagovaranju Brexita te je nekoliko dana prije referenduma u 2016. izjavio da bi Britaniji bilo bolje da izađe iz EU-a. Prije mjesec dana našao se u fokusu medija iz vrlo sličnog razloga kao i Ratcliffe jer je najavio da će sjedište kompanije preseliti iz Britanije u Singapur, s obrazloženjem da radi to kako bi bio bliže brzorastućim tržištima.

Dyson i Ratcliffe nisu jedini prominentni Britanci koji su zagovarali Brexit, a onda povukli poteze koji se mogu smatrati licemjernima. Političar Nigel Lawson, koji je neko vrijeme bio na čelu kampanje za izlazak Britanije iz EU-a, lani je zatražio posebnu boravišnu dozvolu u Francuskoj, u kojoj godinama živi, a njegov kolega Nigel Farage, dugogodišnji vođa konzervativne stranke UKIP, kojoj je raskidanje veza s EU-om bila jedna od glavnih programatskih točaka, odbio se odreći mirovine koju će mu isplaćivati EU temeljem njegove pozicije zastupnika u Europskom parlamentu.

Kako se približava kraj ožujka i datum kad bi Velika Britanija trebala i službeno napustiti EU, neizvjesnost oko posljedica koje će to donijeti sve je veća. Iz EU-a su ovih dana stigle poruke malim poduzećima da se spreme na moguće dugotrajne carinske procedure i više troškove trgovine ne dogovori li se u međuvremenu nekakav prijelazni režim dok se ne postignu konačni trgovinski sporazumi između EU-a i Britanije. Bez takvog dogovora Velika Britanija će automatski dobiti status bilo koje druge nečlanice Unije i na nju će se primjenjivati ista pravila. Licemjerni potezi nekih bogataša i političara koji su zagovarali Brexit, a sada bježe od posljedica, podsjećaju na gorku istinu da za njih ta pravila ne vrijede.