Granica između legalnog izvlačenja novca iz kompanije i malverzacije često je prilično nejasna. Stoga ćemo pokušati pojasniti ključna pravila koja vrijede kod financijskih transakcija između kompanije i vlasnika.

U poslovanju trgovačkih društava osnovno je pravilo da je imovina tvrtke odvojena od osnivača, što znači da vlasnik poduzeća ne može besplatno raspolagati sredstvima poduzeća u osobne svrhe.

Posezanje za imovinom za osobne potrebe ne smije ugroziti redovno poslovanje, a svaka transakcija između vlasnika i kompanije podliježe poreznim pravilima i mora biti evidentirana u poslovnim knjigama. Primjerice, ako vlasnik koristi automobil ili nekretninu tvrtke u privatne svrhe, ta pogodnost tretira se kao plaća u naravi te se na iskorištenu vrijednost moraju platiti porezi i doprinosi.

Ista pravila vrijede kada je riječ o novcu tvrtke. Novac na računu je imovina poduzeća, a ne vlasnika, te se smije koristiti isključivo u poslovne svrhe. Ako tvrtka ostvaruje pozitivne rezultate (dobit), vlasnik legalno može povući novac kroz isplatu dividende.

U slučaju Agrokora, Ivica Todorić se sumnjiči da je lažirao bilance i na taj način prikazao nepostojeću dobit kako bi si mogao isplatiti dividendu. Riječ je o ukupno 720 milijuna kuna, koliko je godinama isplaćivano samom Todoriću, odnosno njegovoj nizozemskoj tvrtki Adria Group Holding BV.

Vlasnik kompanije može legalno izvlačiti novac i kroz pozajmice. Da bi transakcija bila legalna, potrebno je sastaviti ugovor u kojem su definirani rokovi povrata i kamata koju je vlasnik dužan platiti tvrtki za korištenje novca. U protivnom, pozajmica se tretira kao primitak u naravi na koji treba platiti doprinose i poreze kao na plaću.

Pritom treba voditi računa da kamatna stopa nije niža od zakonski propisane. Trenutno je minimalna kamatna stopa tri posto te ako se na pozajmicu obračuna niža kamata, razlika se tretira kao osobni dohodak na koji treba platiti poreze i doprinose.

Prilikom podizanja pozajmice ne smije se ugroziti likvidnost poduzeća. U protivnom, vjerovnici tvrtke mogu sudskim putem tražiti odštetu. Nakon što dospije na naplatu pozajmicu treba vratiti, što se može učiniti na teret dobiti na način da se umjesto gotovinskog plaćanja raspoređena dobit za isplatu kompenzira pozajmicom.

U slučaju Agrokora tužilaštvo sumnjiči Todorića da se obilato koristio pozajmicama za vlastite financijske operacije. Tako je, između ostaloga, od Agrokora posudio 842 milijuna kuna za otkup dionica Agrokora od EBRD-a i plaćanje kamata po PIK kreditu. Pritom se formalno obvezao vratiti posuđeni novac iz budućih dividendi Agrokora. Međutim novac nije vratio, a pozajmice nije prikazao u bilanci, već ih je klasificirao kao gotovinu.

Tužilaštvo smatra da je takvim postupanjem Todorić ugrozio poslovanje kompanije i oštetio njezine vjerovnike, a sebi pribavio protupravnu imovinsku korist.

Premda nema sumnje da su koncern Agrokor i njegovi vjerovnici pretrpjeli veliku štetu nepromišljenim poslovnim potezima Ivice Todorića, u sudskom postupku neće biti lako dokazati njegovu kaznenu odgovornost.

Naime, u slučaju kaznenih djela iz domene zlouporabe povjerenja u poslovanju, za koja se tereti Todorić, potrebno je dokazati namjeru počinjenja štete i pribavljanja koristi za sebe ili nekoga drugoga.

U takvim slučajevima obrana se obično bazira na strategiji 'dobrih namjera'. Drugim riječima, pokušava se dokazati da je šteta nastala zbog loših poslovnih prosudbi, a ne zbog namjere da se pribavi protupravna korist.