Premijer Češke, zemlje koja trenutačno predsjedava Europskom unijom, Mirek Topolanek, zaprepastio je poslanike u Europskom parlamentu u Strasbourgu izjavom da su pokušaji administracije novog američkog predsjednika da riješi ekonomsku krizu 'put u pakao'
Topolanek, koji će iduće nedjelje biti domaćin Baracka Obame u Pragu tijekom njegove prve europske turneje i koji po funkciji predsjedavajućeg Unije navodno zastupa stav svih 27 vlada zemalja članica, bio je neobično direktan u kritici američke formule za izlazak iz ekonomske krize, piše BBC.
'Timothy Geitner, američki ministar financija, govori o trajnoj akciji što nas je zabrinulo na proljetnom samitu Unije. On govori o velikom fiskalnom paketu za poticanje američke privrede. Svi ti koraci, njihova kombinacija i trajnost su put u pakao', rekao je Topolanek. Topolanek je i ranije govorio protiv trošenja dodatnog državnog novca u cilju poticanja privrede. Na samitu Unije u Bruxellesu prošle nedjelje rekao je da su takve fiskalne mjere pogrešne i da jedino vode produljivanju krize.
Njemačka i Francuska protiv daljnjih poticaja
Europska unija je do sada kolektivno već ulila 370 milijardi eura u europsku privredu, a Toplanekov novi nastup je, po svemu sudeći, uništio svaki pokušaj da se kako-tako prekriju razlike između vodećih europskih gospodarstava - prije svega Njemačke i Francuske - koje se protive daljim masovnim fiskalnim stimulansima i zaduživanju vlada, i Amerike i Britanije koje spasonosnu formulu vide baš u takvim dodatnim stimulansima.
Njemačko-francuski blok zabrinut je oko toga da bi britanski premijer Brown mogao iskoristiti to što će biti domaćin samita Grupe 20 u Londonu sljedeće nedjelje da gurne stvari u pravcu 'američkog modela', kako je i najavio u intervjuu njujorškom Wall Street Journalu. 'Neke zemlje otišle su dalje na fiskalnom planu dok su druge države usredotočene na monetarnu politiku i spuštanje kamatnih stopa. Treće su, pak, kao Amerika počele kreditirati gospodarstvo direktno iz svojih središnjih banaka. Najvažnije je da iz kombinacije ovih mjera osiguramo oporavak privrede. Mislim da će glavna poruka sa samita Grupe 20 biti da ćemo učiniti sve što je potrebno za privredni oporavak, a da pritom ne ugrozimo dugoročnu fiskalnu stabilnost pojedinih zemalja', rekao je Brown.
Istovremeno, Barack Obama je u Washingtonu ustao u obranu svog programa za oporavak američke privrede u koji je upumpao ili namjerava upumpati 1.700 milijardi dolara. Tražeći strpljenje, on je rekao da se 'već vide prvi znaci oporavka'. 'Mi ćemo se izvući iz ove recesije, ali će za to biti potrebni vrijeme i strpljenje te svijest da ćemo, kada zajednički prionemo na posao i ostavimo za sobom vlastite kratkoročne interese i okrenemo se obavezama koje imamo jedni prema drugima, uspjeti', rekao je Obama.
Osvrćući se na predstojeći samit G20 u Londonu, Obama je rekao da bi sve zemlje trebale ravnopravno podnijeti teret izlaska iz krize.
'Bilo bi nepravedno da zemlje koje nisu spremne na drastične mjere izvuku posrednu korist od onih koje jesu spremne na rizik velikog zaduživanja', rekao je on u posrednoj kritici onih koji se protive novim fiskalnim stimulansima.
Ubrzavanje događaja uoči samita
Možda je i to ono na što je Mirek Topolanek tako oštro reagirao u Strasbourgu - mogućnost da Washington, uz pomoć britanskog premijera, zapravo počne diktirati europsku politiku u pogledu najboljeg načina za izlazak iz ekonomske krize.
Lider socijalista u Europskom parlamentu Nijemac Martin Shultz pak kaže da ovo nije razina na kojem Europa treba imati odnose s Amerikom te da bi Topolanek trebalo najprije zastupati stavove svih članica Unije, koje po ovom pitanju nisu jedinstvene, a zatim i da ne miješa unutrašnju politiku Češke s predsjedavanjem Europskom unijom.
Ovo posljednje odnosilo se na činjenicu da je Topolanekova vlada srušena u Pragu, a nervoza pred samit Grupe 20 u Londonu raste. Taj skup predstavljen je kao posljednja prilika da svijet formulira jedinstven odgovor na ekonomsku krizu i izbjegne njezine najgore posljedice. Kako se približava, ubrzavaju se i događaji. Lideri su pod rastućim pritiskom vlastite javnosti i čini se da prostor za njihov suštinski kompromis postaje sve manji.