Unatoč protivljenju dijela država, Europska unija prihvatila je nuklearnu energiju kao ekološki održiv izbor, što otvara put većim ulaganjima u ovaj oblik energije u okviru Europskog zelenog plana. Hrvatska se priključila inicijativi za jače okretanje nuklearnoj energiji i podržala plan za proširenje Nuklearne elektrane Krško. Provjerili smo koji su glavni argumenti za okretanje nuklearnoj energiji, a koji protiv njene veće upotrebe
Hrvatska je suvlasnik NE Krško u Sloveniji, iz koje pokriva 15 do 20 posto svojih potreba za električnom energijom. Prije nekoliko godina nuklearka je modernizirana i efikasnost joj je povećana 10-ak posto, tako da sada ima snagu od skoro 700 MW.
Slovenija je nedavno pokrenula inicijativu za gradnju drugog bloka te nuklearke, čiji bi životni vijek trebao iznositi 60 godina. Prvi blok ugasit će se 2043. godine, a gradnja drugog bloka osigurala bi još minimalno 40 godina dotoka energije.
vezane vijesti
Hrvatska je načelno podržala slovenski plan, a nakon što su nuklearke u EU dobile status zelene energije intenzivirani su bilateralni razgovori o izgradnji novog energetskog bloka na istom mjestu na kojem se nalazi NE Krško.
Konačna investicijska odluka trebala biti donesena 2027. ili 2028., a cilj je da proširena elektrana bude priključena na mrežu 2038. godine. Vrijednost investicije procjenjuje se na pet do 10 milijardi eura, ovisno o kapacitetu i snazi reaktora.
Prvobitni plan predvidio je gradnju reaktora koji bi bio jači od prvog, snage do 1000 MW. Sad je u igri i ambiciozniji pothvat te se razmišlja o gradnji dva nova reaktora ukupne snage 2400 MW.
Oko upotrebe nuklearne energije postoje podijeljena, a često i oprečna mišljenja među stručnjacima i političarima, polazeći od rizika povezanih s proizvodnjom do isplativosti proizvodnje.
ARGUMENTI ZA
1. Stabilan i pouzdan izvor energije
Nuklearne elektrane trebaju relativno malu količinu goriva koje se upotrebljava povremeno - jednom u 24 mjeseca. Stoga su manje podložne oscilacijama cijena goriva i nestašicama. Za razliku od elektrana na obnovljive izvore, nuklearke imaju manje 'praznog hoda'. Tijekom godine reaktor može raditi punom snagom 11 mjeseci, a preostali dio godine koristi se za redoviti remont i izmjenu goriva. Nuklearna energija je fleksibilna te se proizvodnja u nuklearki može lako povećati do granica instalirane snage ili smanjiti na četvrtinu ili petinu kapaciteta bez mnogo problema.
2. Najbolja dopuna obnovljivim izvorima
S obzirom na to da su problemi s opskrbom sve učestaliji, potrebno je raditi na diversifikaciji izvora i smanjivati ovisnost o uvozu energije. Obnovljivi izvori energije još uvijek nisu dovoljni da bi u potpunosti zadovoljavali sve naše potrebe za električnom energijom. Stoga je nuklearna energija najbolja opcija u prijelaznom razdoblju napuštanja fosilnih goriva.
3. Čista energija
Nuklearne elektrane mogu proizvesti velike količine električne energije na relativno čist način, bez emisija stakleničkih plinova.
4. Siguran izvor
U pogledu sigurnosti, pobornici nuklearne energije ističu da su havarije nuklearki iznimno rijetke te da je u dosadašnjim nesrećama broj žrtava bio relativno malen.
5. Konkurentna cijena
Pobornici ističu da je električna energija iz nuklearke koja je dugo u pogonu, kao što je Krško, cjenovno povoljnija od bilo kojeg drugog obnovljivog izvora.
Tko su najveći proizvođači?
Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), nuklearne elektrane koje obuhvaćaju 450 reaktora smještenih u 32 države svijeta proizvode oko deset posto svjetske struje. Pri tome samo 15 zemalja proizvodi 91 posto ukupne nuklearne energije.
Predvodnik je SAD te s proizvedenih 772 tisuće GWh pokriva gotovo trećinu svojih potreba. S daleko manje nuklearne energije, ali i dalje na drugom mjestu, nalazi se Kina s gotovo 383 tisuće GWh. Europa ima oko 100 GWh instaliranih nuklearnih kapaciteta, čime proizvodi otprilike četvrtinu električne energije u Europskoj uniji.
ARGUMENTI PROTIV
1. Sigurnosni rizik
Nesreće u nuklearnim elektranama mogu imati katastrofalne posljedice, o čemu svjedoče primjeri iz sovjetskog Černobila i japanske Fukushime.
2. Spora gradnja, visoka cijena
Priprema i gradnja nuklearne elektrane traje petnaestak godina, a riječ je izuzetno skupoj investiciji. Vrijednost investicije u novi energetski blok u NE Krško tako se, podsjetimo, procjenjuje se na pet do 10 milijardi eura. Kritičari napominju da izgradnja u pravilu potraje dulje od planiranog roka, a cijena gotovo uvijek ispadne viša od početne procjene.
3. Zbrinjavanje radioaktivnog otpada
Skladištenje nuklearnog otpada nije zahtjevan posao, ali problem je što takav otpad jako dugo ostaje radioaktivan. Stoga je teško naći adekvatne lokacije za tu namjenu. Primjerice, Hrvatska ni nakon više od četiri desetljeća suvlasništva nad NE Krško nema riješeno pitanje zbrinjavanja svog dijela nuklearnog otpada.
4. Igra nulte sume
Količina raspoloživih sredstava za energetske investicije je ograničena. Stoga ulaganje u nuklearnu elektranu znači odustajanje od drugih energetskih projekata. Kritičari ističu da je za pet milijardi eura danas moguće izgraditi pet do šest gigavata solarnih elektrana, stvarnog obnovljivog izvora energije kojim Hrvatska obiluje i nedovoljno ga koristi.
5. Rizik od klimatskih promjena
Da bi nuklearna nuklearna elektrana mogla neometano raditi, reaktori se moraju stalno hladiti. Za to se obično koriste tokovi rijeka, a u slučaju Krškog to je Sava. Kako su jedan od učinaka klimatskih promjena česte suše, smanjeni vodostaji i povećana temperatura vode imaju negativne ekološke posljedice.
