Trgovanja nekretninama uvijek je bio intrigantno područje za pranje novca, i to u svim fazama procesa pranja. Nekretnine predstavljaju kapitalno ulaganje koje uključuje veće iznose novca, pa se na taj način više novca može oprati, a kriminalci vole ulagati u nekretnine i kao statusne simbole.

S obzirom na to da je odlika nezakonitih transakcija da se one često vrše u gotovom novcu, Hrvatska je zabranila naplate u gotovini u iznosu koji prelazi 105.000 kuna kod prodaje nekretnina. Međutim, i dalje su moguće naplate u gotovini između fizičkih osoba.

Procjene Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda pokazuju da razina opranog novca doseže dva do pet posto svjetskog BDP-a. No, prema pritužbama posrednika na tržištu nekretnina, Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma direktno narušava odnos posrednika - agenta i klijenta kupca, te utječe na povjerenje i čuvanje posrednikove tajne i spori se s etičkim kodeksom ponašanja posrednika na tržištu nekretnina.

U sličnoj situaciji su i hrvatski odvjetnici koji imaju istu obvezu kao i posrednici na tržištu nekretnina prijaviti mjerodavnim institucijama svaku transakciju te napraviti 'dubinsku' analizu porijekla novca klijenta zbog provjere za mogućim nezakonitostima 'pranja' novca i financiranja terorizma.

Kao i odvjetnici, i agenti nekretnina uputili su zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu ustavnosti zakona po kojemu moraju prijavljivati sve transakcije od preko 105 tisuća kuna i vršiti 'dubinsku' analizu porijekla novca stranke.

Iz agencija za nekretnine požalili su nam se da su kazne za nepoštivanje zakona vrlo visoke te da se od njih traži pohađanje edukacije i seminara za obuku o provjeri porijekla novca klijenta. Agenti za nekretnine kažu da ne žele biti 'agenti SOA-e' te su iskazali nezadovoljstvo zbog toga što se predsjednik strukovnog udruženja agencija za poslovanje nekretninama pri HGK Dubravko Ranilović, za razliku od predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Lea Andreisa zbog sličnog problema, nije usprotivio zakonodavcu.

Kako smo doznali od različitih agenata za nekretnine, većina njihovih kolega ne želi javno govoriti o tom problemu jer, ako nešto kažu, u kontrolu im dolaze inspektori. Usto, dok su agencije za nekretnine s licenciranim agentima te s ispunjavanjem svih obveza prema državi pod kontrolom inspektora agencije koje rade na crno, odnosno one agencije koje su djelatnost stavile 'u mirovanje' i dalje rade, ne plaćaju poreze, doprinose, a inspektori im ne dolaze.

I ove će godine udruženje posrednika na tržištu nekretnina pri HGK imati godišnji skup na kojemu će biti i edukacija o 'dubinskoj' analizi porijekla novca klijenata, tako da agencije moraju platiti sudjelovanje na tom skupu inače neće dobiti potvrdu o završenoj edukaciji, a kazne za nezavršenu godišnju edukaciju su visoke od 50 do 700 tisuća kuna.

Kontrolu postupanja po Zakonu o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma provode inspektori Ministarstva financija. Zakon je važeći još od početka 2009. godine. Prema tvrdnjama agenata očekivanja financijskih inspektora daleko su veća od onoga što pojedini posrednici znaju i provode u praksi. Naime, ispostavilo se da se tumačenje Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma te provođenje njegovih odredbi u praksi od strane ovlaštenih agenata za nekretnine uvelike razlikuje od tumačenja financijskih inspektora.

Kako nam je rekao vlasnik agencije Lika nekretnine iz Otočca i član Vijeća Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK i član Odbora za medije Ivan Bižanović, jedan od rijetkih koji je želio javno govoriti o ovome, osim tehničkih problema kod primjene Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranju terorizma, problem je što se njegovom primjenom narušava jedan od osnovnih postulata njihove profesije – čuvanje posredničke tajne.

To je sličan problem u kojemu su i odvjetnici u Hrvatskoj kada primjenjuju isti zakon. Isti problem imaju i druge zemlje poput Slovenije. Austrijski je Ustavni sud prihvatio primjedbu njihovih odvjetnika i oslobodio ih primjene sličnog zakona.