U trgovinskom natezanju dviju najvećih svjetskih ekonomija izgledi da uskoro dođe do dogovora koji bi smirio napetosti sve su manji, pišu ovih dana američki mediji. Kako Sjedinjene Američke Države pregovaraju o novim trgovinskim sporazumima s Kanadom i Europskom unijom, dok je dogovor s Meksikom već preliminarno postignut, pritisak da se što prije dođe i do sporazuma s Kinom sve je manji, procjenjuju u The Wall Street Journalu.

Poboljšanje odnosa s ostalim trgovinskim partnerima znači i lakši dogovor za multilateralnu opoziciju kineskoj trgovačkoj praksi, navode u poznatom dnevniku pozivajući se na američke dužnosnike. EU, SAD i Japan već su prošlog mjeseca održali sastanak s tom temom. Zatopljenje odnosa s ostalim partnerima istovremeno će donijeti blaže kritike iz vrha američke politike i gospodarstva, odakle su američkoj izvršnoj vlasti zamjerali to da je pogriješila kad se istovremeno upustila u trgovinski rat sa svojim saveznicima, kao i s Kinom.

SAD je dosad u dva navrata uveo carinu za uvoz kineske robe vrijedne 50 milijardi dolara. Prvo su početkom srpnja carine razrezane na 34 milijarde dolara vrijedan uvoz robe poput automobilskih dijelova, elektroničkih komponenti ili dijelova za mlazne motore, dok su krajem kolovoza uvedene carine za 16 milijardi dolara vrijedan uvoz kemikalija, dodatne elektronike i sličnog. No radilo se samo o prvom krugu carina i američka vlada već je pri kraju priprema za drugu rundu, kojom bi trebala biti obuhvaćena roba vrijedna čak 200 milijardi dolara i koja bi se djelomično odnosila i na potrošačku robu.

Američki predsjednik Donald Trump ovih dana ponovo je zaprijetio da je spreman ocariniti dodatnih 267 milijardi dolara uvozne robe, nakon čega bi carinama bilo obuhvaćeno više od pola bilijuna dolara kineske robe koja se uvozi u SAD, odnosno de facto cjelokupan kineski izvoz u Ameriku. Kineski odgovor na američku politiku zasad se sveo na uvođenje carina na nekoliko desetaka milijardi dolara vrijedan američki uvoz. No Kinezi tvrde da su spremni odgovoriti 'na istoj razini i istom snagom'.

Kako Kina uvozi daleko manje robe iz SAD-a, nego što SAD uvozi iz Kine, Kinezima ostaje niz drugih poteza kojima bi mogli pokušati uspostaviti ravnotežu, poput devalvacije vlastite valute ili uvođenja dodatnih birokratskih zapreka američkim kompanijama koje posluju u Kini i koje profitiraju od tamošnjeg enormnog tržišta. Kina bi tako mogla tražiti razne nove dozvole za rad, provoditi inspekcije, zaustaviti preuzimanja i spajanja američkih i kineskih kompanija, ali i odobriti povlašteni položaj neameričkim korporacijama.

Kina, prema svemu sudeći, zasad vodi dvostruku strategiju. S jedne strane tamošnji dužnosnici pokušavaju uvjeriti investitore na tržištima da su pregovori, usprkos prošlomjesečnom neuspjehu sastanka u Washingtonu, i dalje u tijeku, a s druge strane malo tko očekuje ikakve promjene prije parlamentarnih izbora u SAD-u početkom studenog. U Kini se nadaju da bi slabi rezultati republikanaca na izborima mogli promijeniti stav Donalda Trumpa i olakšati pregovore. No bivši glavni strateg Bijele kuće Steve Bannon kaže da bi se u tome mogli prevariti. 'Oni ne razumiju da će on biti nepopustljiv, bez obzira na ishod (izbora, op.a.)', kaže Bannon, čije riječi prenosi The Wall Street Journal, a pobjeda Demokratske stranke bi ga mogla dodatno osokoliti.

U međuvremenu se u SAD-u formirala svojevrsna koalicija gospodarskih udruženja koja se protive Trumpovoj carinskoj politici i koja razmatra mogućnosti da podigne tužbe protiv vlasti kako bi se zaustavilo uvođenje novih carina jer tvrde da je vlada prekoračila svoje zakonske ovlasti i da djeluje svojevoljno. Vijeće industrije informatičke tehnologije proglasilo je moguće carine koje je najavio Trump 'vjerojatno nelegalnima' jer ne postoji jasna veza između njihova uvođenja i navodnog kineskog kršenja američkog intelektualnog vlasništva. U koaliciji se nalaze i druga udruženja, poput Nacionalne udruge brodara, Nacionalnog saveza maloprodaje ili udruženja naftnih kompanija, a predstavljaju kompanije od Applea, Microsofta, Googlea, preko trgovačkih giganata Walmarta, Amazona i Targeta, do naftaša Chevrona ili Exxon Mobilea.

Američka pozicija u pregovorima se u posljednje vrijeme ponešto promijenila. Pod utjecajem Roberta Lighthizera, čelnika američkog Ureda za trgovinu, naglasak je premješten s poticanja američkog izvoza u Kinu na stvaranje pritiska za promjene u kineskoj ekonomiji, kojima bi se trebale smanjiti subvencije i druge politike kojima se favoriziraju kineske kompanije. Na takve promjene Kina će puno teže pristati. Peking i dalje tvrdi da od američkih kompanija ne traže da Kini predaju tehnološke tajne, kao što to tvrdi Washington, a u odbijanju američkih zahtjeva Kinezi se dijelom pozivaju i na nacionalnu sigurnost.

Prema američkim podacima, vrijednost trgovine između SAD-a i Kine lani je iznosila 710 milijardi dolara. Iako je to impresivan iznos, postoje i oni koji smatraju da trgovinski rat između dvije najveće svjetske ekonomije i nije baš rat, nego više mali nesporazum. Razlog za to leži u procjenama učinaka koji vanjska trgovina ima na ekonomiju obiju država. Londonska analitička kuća Capital Economics objavila je nekoliko razloga za to što uvođenje carina ne mora imati dalekosežne učinke od kojih mnogi strahuju.

Kao prvo, samo uvođenje carina ne mora nužno dovesti do pada ukupne potražnje na domaćim tržištima. Potrošači će jednostavno naći alternative, a trgovci će naći nove dobavljače iz drugih država. Dio učinka carina također će se ublažiti kretanjem deviznog tečaja. Kineska valuta je od početka godine u odnosu na američki dolar oslabila nešto više od pet posto.

Nadalje, ekonomije obiju država zapravo se ne oslanjaju previše na izvoz. Prošle godine izvoz je generirao 20 posto kineskog bruto domaćeg proizvoda (BDP), petnaestak postotaka manje nego prije deset godina. U SAD-u izvozom se stvara još manji dio BDP-a, tek 12 posto. Međusobna trgovina dviju ekonomija još manje doprinosi gospodarskom rastu. Kini trgovina sa SAD-om donosi tek 2,5 posto godišnjeg BDP-a, a Americi trgovina s Kinom tek jedan posto. Kad bi zbog carina došlo do pada trgovine između dvije države za petinu, izravan udarac na BDP iznosio bi 0,5 posto za Kinu, odnosno 0,2 posto za SAD, ističu londonski analitičari, što i nije baš neki razlog za paniku. Mada izgleda nelogično to da trgovinski sukob dviju najvećih svjetskih ekonomija ima tako mali utjecaj, u ukupnoj svjetskoj trgovini razmjena između SAD-a i Kine čini tek 3,2 posto.

Još od predizborne kampanje Donald Trump je svoje političko djelovanje velikim dijelom temeljio na gospodarskim pitanjima. Uvjeren da je cijeli svijet proteklih desetljeća iskorištavao SAD, od početka mandata povukao je niz poteza, raskidanja sporazuma ili uvođenja carina, koji su doveli do novih napetosti i pregovora između Amerike i njenih najvećih trgovinskih partnera. Za bilo kakve jasnije ocjene učinaka koje su donijele te promjene još je rano, a za hrpu novih sporazuma, baš poput rješavanja situacije s Kinom, još treba čekati. U ovom trenutku preostaje dojam da se Trumpova ekonomska politika svodi na izreku: 'puno vike nizašto'.