Livade i pašnjaci u prosjeku su dvostruko skuplji. U jadranskoj Hrvatskoj prosječna cijena hektara livade iznosi 20.019, a pašnjaka 14.216 kuna, a na kontinentu prosjek je upola manji, odnosno 10.380 i 7.872 kune. Unatoč takvim podacima, potražnja za poljoprivrednim zemljištem u Slavoniji i Baranji je ogromna. Oglase li se veće parcele na prodaju, pronaći će kupca u roku od 24 sata. No jesu li ovakvi trendovi prisutni zbog atraktivnosti lokacije na jadranskoj obali i prenamjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište ili je u pitanju nešto drugo?

'Kako je Jadran atraktivniji od unutrašnjosti, a u blizini oranice nalazi se potencijalna građevinska zona, zemljište je skuplje. Tako je i ovdje u Slavoniji. Ako je oranica kraj industrijske zone, cijena joj raste i po nekoliko puta od one koja bi se postigla za običnu oranicu', govori za tportal Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

No potražnja je za poljoprivrednim zemljištem u Slavoniji ogromna. Traže se krupnije parcele, a kupci su različitih profila, od malih poljoprivrednika preko tvrtaka do onih nepoznatih u čije ime kupuju odvjetničke tvrtke.

'Na burzama postoje određene odvjetničke tvrtke koje kupuju zemljišta. Kupuju za zasad nepoznatog kupca. Kupuju i određene tvrtke. No gledajući unutar sela, većinu zemljišta kupuju poljoprivrednici koji se s time i bave. Najatraktivnija je kupnja državnog poljoprivrednog zemljišta koje je prodano. Okrupnjene parcele od po 20 hektara bile su atraktivne za veće igrače s novcem jer si običan poljoprivrednik to nije mogao priuštiti budući da je cijena zakupa prelazila svaku normalnu granicu', nastavlja čelnik HPK.

Kvaliteta zemlje povećava se od zapada prema istoku Hrvatske. Određenih površina za obradu ima još, napominje Brlošić, ali u Posavini i zapadnom dijelu Slavonije.

'Tu ima puno zemljišta koje je već više od 20 godina zaraslo i u koje bi se trebalo prvo investirati da se privede svrsi što je možda skuplje nego sama vrijednost zemlje. Tamo se mogu pronaći i veće površine jer prema podacima Agencije za zemljište, ondje ima oko 700.000 hektara u vlasništvu države dok je u zakup dano između 200.000 i 250.000. Na istoku Slavonije obrađeno je 95 posto površina', objašnjava Brlošić.

Proporcionalno s povećanjem površine raste i cijena poljoprivrednog zemljišta. Za one veće od stotinu hektara u komadu, minimalna je vrijednost hektara 6.500 eura. Vlasnici manjih parcela pak teško mogu postići i 3.500 eura po hektaru.

'Kada se provede komasacija, trendovi će se promijeniti u korist kontinenta. Kontinent znači i oranica u Lici gdje su izuzetno male zemljišne čestice, vlasnici su najčešće osobe srpske nacionalnosti koje to pokušavaju okrupniti i stvoriti veće površine kako bi za njih tražili od 15.000 do 20.000 kuna', tumači za tportal Marijan Matijević, vlasnik Ljubek nekretnina iz Osijeka.

U ovoj agenciji upoznati su i sa situacijom na jadranskoj obali, posebice u okolici Zadra i njegovu zaleđu. Tako će se, primjerice, vlasnici poljoprivrednog zemljišta u okolici Vranskog jezera teže odlučiti za njegovu prodaju jer na manjim parcelama, zbog navodnjavanja i klimatskih uvjeta, godišnje imaju do tri berbe.

'To je zemljište skupo, kao i ono u okolici Metkovića dok su ona u Lici i na Baniji jeftinija. No i u Dalmaciji ima krševa gdje raste samo korov', ukazuje on.

Da na dispoziciji od Osijeka do Vukovara, tumači Matijević, ima okrupnjene zemljišne čestice s 200 do 300 hektara, sve bi se prodalo u roku od 24 sata, i to po cijeni od 6.500 eura po hektaru. Kupci malih čestica najčešće su pak prvi susjedi, vlasnici nekih manjih obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstava ili manji poljoprivrednici koji nemaju financijsku snagu kao veliki.

'Komasacijom bi se u Lici i Slavoniji dobile neke nove vrijednosti. Ako je nekadašnji ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina o nečemu dobro razmišljao, onda je to upravo komasacija koja bi državu koštala 3.000 kuna po hektaru da se napravi ono što je potrebno', ukazuje Matijević.

Napominje kako cijena poljoprivrednog zemljišta koje se u Dalmaciji prenamijeni u građevinsko naraste i do 150 puta dok isto takvo u Slavoniji dosegne 50 puta veću cijenu.

'Šumska se zemljišta nikako ne mogu prenamijeniti. No kada su opožarena, moguće je da ono postane poljoprivredno ili građevinsko što ovisi o urbanističkim planovima općina i gradova kojima teritorijalno pripadaju. U većini slučajeva ono postaje građevinsko', kaže Matijević.