ICSN se objavljuje od početka 2016. te je retroaktivno izračunat za razdoblje od prvog tromjesečja 2008. Indeks zamjenjuje dosadašnji hedonistički indeks cijena nekretnina (HICN-a) koji je do sada reprezentirao kretanje cijena stambenih nekretnina u Hrvatskoj.

Osim agregatno za cijelu Hravtsku, ICSN prati i kretanje cijena za tri ad-hoc definirane geografske 'regije' - Zagreb, Jadran i ostatak Hrvatske ('Ostalo'). Sljedeća razina agregacije je na nove i stare (postojeće) nekretnine.

Cijene stambenih nekretnina su tako prema posljednjoj objavi DZS-a u četvrtom tromjesečju u odnosu na isto tromjesečje 2014. niže za 2,1 posto, nastavljajući trend pada cijena koji traje od 2008., a nakratko je bio prekinut sredinom 2011. i početkom 2012. godine.

Promatrano prema strukturi kod novih stambenih nekretnina pad je iznosio 6,9 posto dok su cijene postojećih stambenih objekata zabilježile blagi rast od 0,1 posto. U istom promatranom razdoblju cijene nekretnina u Zagrebu su zabilježile pad od 3,5 posto, dok su cijene u regiji Jadran niže za 2,2 posto.

Promatrano na razini godine cijene stambenih nekretnina u 2015. u odnosu na 2014. su niže za 2,9 posto. Prema strukturi prosječne cijene novih stambenih nekretnina zabilježile su pad od 6,1 posto dok su cijene postojećih stambenih objekata niže za 1,4 posto. U istom promatranom razdoblju cijene nekretnina u Zagrebu su zabilježile pad od 2,1 posto, dok su cijene u regiji Jadran niže za 3,3 posto.

Za razliku od Hrvatske podaci Eurostata o kretanju cijena nekretnina u posljednjem tromjesečju ukazuju na nastavak godišnjeg rasta cijena u eurozoni i EU od 2,9 posto odnosno 3,8 posto, koji traje još od početka 2013. Među državama članicama EU najviši godišnji rast cijena nekretnina u četvrtom tromjesečju 2015. zabilježen je u Švedskoj (14,2%), Mađarskoj (10,3%) i Velikoj Britaniji (7,1%), dok je značajniji pad osim u Hrvatskoj zabilježen u Italiji (0,9%) i Cipru (0,6%).

Izgledno je da se dugogodišnji pad cijena nekretnina u Hrvatskoj približio svom kraju. Međutim, ostaje činjenica da tržište ostaje razmjerno nisko likvidno i segmentirano pa kvalitetne nekretnine s dobrom lokacijom pronalaze kupce i po višim cijenama.

S druge strane izvjesno je da će višak ponude 'nekvalitetnih' nekretnina s neatraktivnom lokacijom stvarati daljnji pritisak na pad prosječnih cijena. Zamjetniju potražnju i veću likvidnost tržišta te pritisak na rast cijena moguće je očekivati tek nakon stabilnog oporavka tržišta rada odnosno rasta zapošljavanja osobito među mlađom populacijom što se zasigurno neće dogoditi u kratkoročnom razdoblju i uvelike ovisi o budućim potezima kreatora ekonomske politike.