'Kad bi Republika Hrvatska imala glavnog državnog odvjetnika, Slavko Linić odavno bi gradio remetinečku, a ne političku karijeru. Kao oporbeni političar zahtijevao je da predsjednici NO-a državnih poduzeća striktno nadziru zakonitost poslovanja, no kad je sam došao na tu funkciju u Ini, kriminal je počeo nazivati 'društveno korisnim malverzacijama', a njegove nosioce nije progonio, kako je sam rekao, iz 'koalicijskih razloga'. Umjesto da je zbog takvog ponašanja i dvostrukih kriterija odavno prezren i zaboravljen, u državi apsurda kakva je Hrvatska, Linić konkurira na listi popularnih političara. Dakako da Linićev visoki rejting na toj listi ne govori baš ništa o njemu samome, već govori o slabom pamćenju zaboravnih Hrvata', piše Vesna Balenović.

U pismu podsjeća da je 2001. godine kao djelatnica Ine s punom torbom dokaza o korupciji i kriminalu u Ini došla na Markov trg, u Ured tadašnjeg potpredsjednika Vlade RH i predsjednika NO-a Ine Slavka Linića.

'Dao mi je potporu i obećao brzu reakciju. Na žalost, Slavko Linić kriminalce je debelo zaštitio, a dozvolio je da se mene izbaci iz Ine. Dakako pridružio se mojem sudskom progonu. Našao se povrijeđenim jer sam ga kao predsjednika NO-a Ine prozivala na odgovornost što je dozvolio da se organizirani kriminal razmaše do te mjere da je zaprijetio financijskom kolapsu naše nacionalne naftne kompanije Ine. Od mene je tražio 100.000 kuna odštete za duševne boli, tražio je zatvorsku kaznu, a zamalo i izgon iz Hrvatske. Zbog toga je gospodinu Liniću mjesto na listi zlostavljača, a ne popularnih političara! Nije bilo teoretske šanse da bilo gdje u Hrvatskoj više dobijem posao, jer zamislite - usudila sam se njega prozvati na odgovornost zbog toleriranja kriminala.

U međuvremenu u jednom svom intervjuu u ožujku 2010. godine u vezi moje kaznene prijave Linić je izjavio: 'Proslijedio sam sve Upravi, interni je nadzor podnio prijave i vođeni su postupci. Završeni su i dobar dio odgovornih je kažnjen.'

Tim riječima priznao je da sam bila u pravu, ali se nije sjetio vratiti me u Inu i rehabilitirati, jer bih time ipak pala sjena na njegovu 'besprijekornu, savršenu karijeru' gospodarstvenika, financijaša i političara.

Godinu dana kasnije, 17. ožujka 2011. godine, dolazi i priznanje Državnog odvjetništva da su 'provedenim izvidima potvrđeni navodi moje kaznene prijave o postojanju kaznenih djela u društvu INA d.d.'. Na žalost, ono što je DORH mogao odraditi u nekoliko dana Mladen Bajić je štiteći Linića, Dragičevića i svoju fotelju blokirao puno desetljeće. Neslavna uloga Bajića i DORH-a u prikrivanju odgovornih za kriminal i štetu nanesenu Ini za mene imala je posljedicu da su istekli svi rokovi da sudskim putem ishodim rehabilitaciju i svoj povratak u Inu. Možda su i istekli rokovi na sudskoj razini, ali nisu, niti neće isteći rokovi na ljudskoj razini.

U mojem slučaju ne radi se o zločincu kojeg se treba osloboditi zbog zastare, već o poštenom članu društva koji je pokušao zaustaviti kriminal i krađu onih koji su zauzeli najviše političke funkcije ove države, kojima smo svi mi dali bezrezervno povjerenje i koji su to povjerenje teško izigrali.

Gospodine Liniću, od vas ne očekujem ono što bi svatko priseban, normalan i kulturan učinio, a to je isprika. Možda bi javna isprika mogla doći jedino od hrabrih pojedinaca iz stranke koja vam je takvo ponašanje dozvolila i omogućila. Kažem, možda, jer ne znam ima li takvih članova?

Štiteći kriminalce i eksperimentirajući nad svima nama, Linić i stručnjaci poput njega Hrvatskoj su priskrbili teret od 200 mlrd. kuna. Danas odgovornost za taj teret prebacuju na kumice s placa, pralje po vešerajima i kuharice po bolnicama, kao da su one krive za kolaps koji su nam političari Linićeva kova priskrbili. Doista treba imati obraza i uništiti državu, a onda licemjerno i cinično za to optužiti najslabije i najranjivije u društvu. Čini se da je u tome Linić doista nenadmašan i prvi.

Kako stvari stoje, izgleda da mi jedino preostaje da u skladu s europskim moralnim i poslovnim kodeksom reagira Uprava Ine, i to mađarski dio, jer hrvatski članovi svoj status i članstvo mogu zahvaliti upravo Liniću. Od mađarskih članova Uprave očekujem da temeljem dopisa DORH-a, koji sam u nekoliko navrata slala na adresu predsjednika Uprave Zoltana Aldotta, prepoznaju moje napore koje dug niz godina ulažem za očuvanje imovine i ugleda naše nacionalne naftne kompanije te me rehabilitiraju i vrate u Inu', zaključuje Vesna Balenović u priopćenju koje potpisuje kao predsjednica udruge Zviždač.