Dijamantima, omiljenom dijelu nakita i široko prihvaćenoj oznaci za vrijednost i ekskluzivitet, idućih godina prijete nešto tamniji dani nastave li se sadašnji trendovi koji bi dobavljače i trgovce mogli natjerati da izgrade dodatni imidž posebnosti kako bi održali vrijednost svoje robe. Od početka ove godine nebrušenim dijamantima cijena je pala za šest posto, a iza negativnog trenda dragog kamena, koji je u javnosti poznat uglavnom kao nešto što neupitno drži vrijednost, leži povećana proizvodnja prirodnih, ali i sintetičkih dijamanata.

Dostupni podaci pokazuju da se u svijetu godišnje iskopa blizu 150 milijuna karata, odnosno oko tri tone dijamanata. Od toga, nešto manje od trećine dolazi iz Rusije, a slijede Bocvana i Kanada, zemlje koje sa svojom podjednakom proizvodnjom zajednički daju još trećinu. No između 2010. i 2016. godine godišnja proizvodnja kretala se u rasponu od 120 do 130 milijuna karata i upravo povećanje u posljednjih nešto više od dvije godine može biti jedan od razloga pada cijene blještavih dragulja.

Druga prijetnja dolazi iz sintetičke proizvodnje. Još od pedesetih godina prošlog stoljeća dijamanti se mogu stvoriti iz grafita korištenjem visokih tlakova i temperatura, a čini se da posljednjih godina takva proizvodnja polako dobiva na snazi. Između 70 i 80 posto prirodnih dijamanata zapravo nije podesno za brušenje u nakit, već se koriste u industriji. Sintetički dijamanti također su dosad bili usmjereni u industriju jer je tržište nakita gledalo na njih kao na manje vrijedno, inferiorno drago kamenje.

No prošle godine američki regulatori proglasili su sintetičke dijamante pravima, što bi moglo donijeti poticaj njihovoj proizvodnji te prodaji i za nakit. U ovom trenutku sintetički dijamanti predstavljaju između dva i tri posto ukupne prodaje, no neki tržišni analitičari procjenjuju da im proizvodnja godišnje raste po stopi od 15 do 20 posto. Uz taj ritam, sintetički dijamanti bi tijekom idućeg desetljeća mogli srezati potražnju za prirodnima za pet do 10 posto.

Promjena trenda već je vidljiva i na tržištu. Poznati trgovac De Beers, za kojeg se tvrdi da je svojom višedesetljetnom dominacijom na tržištu dijamanata zapravo bio ključan u stvaranju njihova imidža kao izuzetno rijetkog i ekskluzivnog dragulja, već je lansirao svoju liniju sintetičkih dijamanata. Prije nešto manje od godinu dana tadašnji čelnik kanadske kompanije Dominion Diamond napustio je tvrtku i osnovao novu koja se bavi sintetičkim dijamantima.

Dominion Diamond je, inače, upravo lani objavio pronalazak dosad najvećeg dijamanta iskopanog u Sjevernoj Americi. Radilo se o žutom dijamantu od 552 karata, a kompanija u tom trenutku nije mogla procijeniti koja bi mogla biti konačna vrijednost tog dragulja jer ona ovisi i o konačnom obliku u koji će biti izbrušen.

Upravo spomenuta žuta boja dijamanta mogla bi biti karakteristika koja će pomoći dobavljačima i trgovcima da pokušaju zadržati vrijednost svoje robe. Oni se nadaju da bi osjećaj ekskluziviteta koji donose dijamanti u boji mogao donijeti i određenu premiju tim dijamantima u odnosu na klasične i sintetičke bezbojne. Prema nekim podacima, cijena ružičastim dijamantima je, primjerice, u posljednjih dvadesetak godina porasla za 500 posto.

Na ekskluzivitet računaju i u najvećem svjetskom proizvođaču dijamanata, ruskoj kompaniji Alrosa. Kompanija je slučajno prije dvije godine pronašla najveći ružičasti dijamant u svojoj povijesti, težine 27,85 karata, mada su takvi dijamanti rijetkost za rusku kompaniju iz čijih rudnika većinom dolaze poznatiji bezbojni kamenčići. Alrosa se nalazi pod kontrolom ruske države i u proteklih nekoliko godina prošla je kroz svojevrsno restrukturiranje. Otprije dvije godine na čelu rudarske korporacije nalazi se Sergej Ivanov, pod čijim se vodstvom tvrtka riješila nekih sporednih djelatnosti te se sada koncentrira isključivo na proizvodnju dijamanata.

Alrosa nadzire nekoliko rudnika na području istočnog Sibira, odnosno nekoliko nalazišta stijena kimberlita, poznatih po tome da su bogate dijamantima. Prirodni dijamanti formiraju se u Zemljinu plaštu na dubini od 150 do 250 kilometara te ih prema površini podižu vulkanske erupcije, a najveći dio njih star je između milijardu i tri i pol milijarde godina.

Za razliku od spomenutih ostalih proizvođača koji se prilagođavaju sve većoj prihvaćenosti sintetičkih dijamanata – vojvotkinja od Sussexa Meghan Markle ove godine nosila je naušnice sa sintetičkim dijamantima – Ivanov se nada da će prirodni dijamanti ipak zadržati određenu dozu ekskluziviteta. Baš kao što porijeklo proizvoda, primjerice ruskog kavijara, često igra veliku ulogu u određivanju krajnje cijene, u Alrosi se nadaju da će kupci nakita također biti spremni dodatno platiti činjenicu da je njihov dijamant došao iz prirode, odnosno da nije stvoren u nekom laboratoriju.

Alrosa je s proizvodnjom dijamanata počela još pedesetih godina prošlog stoljeća, no sve do prije desetak godina svu je svoju proizvodnju na tržište plasirala preko ekskluzivnog ugovora s De Beersom. Nakon što je Europska unija naredila da, radi razbijanja monopola, Alrosa mora svoje dijamante prodavati na otvorenom tržištu kompanija se počela i organizacijski prilagođavati novoj situaciji. Godišnji prihodi kreću se u rangu od pet milijardi dolara, a u kompaniji radi četrdesetak tisuća ljudi. Najveću joj konkurenciju predstavljaju drugi igrači na tržištu dijamanata, već spomenuti De Beers sa svojim dobavljačima te britansko-australska rudarska kompanija Rio Tinto.

Nad blještavilo globalne proizvodnje i trgovine dijamantima tako se posljednjih godina nadvila određena sjena, no sudeći prema dosadašnjim potezima, dobavljači i trgovci svakako će se potruditi da te neravnine ponovo izbruse u glatku dijamantnu, i profitabilnu, površinu.