To znači da čitav godišnji proračun, koji je lani iznosio 22 milijuna kuna za građane i još toliko za tvrtke, plane u svega nekoliko sekundi, a oni koji ne prođu na 'najbržem prstu' moraju čekati godinu dana za novi natječaj i nadati se da će njihov zahtjev biti odobren iduće ljeto.

S time na umu, istražili smo zašto Hrvatska koristi ovaj manjkav model, što se može napraviti da se situacija popravi i postoje li bolji načini poticanja prodaje ekoloških vozila, kod nas na prilično niskim granama. Hrvatska naime ima više od dva milijuna registriranih vozila, od čega ih je tek oko tisuću na električni pogon.

Ana Fresl, direktorica konzultantske tvrtke Projekt jednako razvoj (PJR), za tportal kaže da je ključni problem s 'najbržim prstom' to što ga se koristi u natječajima za koje vlada prevelik interes, a za koje je raspoređeno premalo novca.

''Najbrži prst' uopće nije zamišljen u obliku u kakvom postoji kod nas. On je zamišljen za natječaje koji bi trajali cijele godine, a kad je premalo novca i svi s nestrpljenjem čekaju natječaj, koji se još zna odgoditi za nekoliko mjeseci, sve to ispadne drugačije. U suštini, to je dobar model, ali onda bismo trebali imati trajno otvorene pozive', pojasnila nam je.

'U suštini, 'najbrži prst' je jako dobar model, u kojem se stvari rješavaju brzo i u trenu primitka, on je u teoriji najbolji, najjeftiniji i najmanje subjektivan. Da nema tog modela, možda bismo morali čekati godinu i pol ocjenjivanje 500 projekata da bi ih se prihvatilo 70. I opet bismo imali neke situacije u kojima neki projekt i zahtjev ne bi prošli zbog pola boda manje, pa vi recite je l' relativno bio puno lošiji. Kada nema pritiska, 'najbrži prst' je optimalan model', kaže Fresl i poručuje:

'Sredstva se mogu drugačije usmjeravati, može se držati rokova i situacija se može popraviti dobrim strateškim planiranjem - stvari se mogu popraviti i nije za sve kriv manjak novca.'

Nepoznati i kratki rokovi natječaja za nabavu ekološki učinkovitijih vozila zadaju i brojne glavobolje uvoznicima automobila, kojima je nemoguće unaprijed naručiti potreban broj vozila i dostaviti ih u svoje prodajne salone. Pitali smo distributere najprodavanijih brendova poput Volkswagena, Škode, Audija, Hyundaija, BMW-a, Mercedesa, Renaulta i Forda kako se oni nose s problematičnim natječajem i kako bi ga popravili, no do zaključenja teksta odgovorio nam je samo Hyundai.

U Hyundaiju Hrvatska kažu nam kako se metoda 'najbržeg prsta' definitivno pokazala nedovoljno dobrim rješenjem za sve uključene strane. 'Vjerujemo kako će ovogodišnja subvencija biti drukčije regulirana u cilju osiguranja dovoljno vremena i financijskih okvira za sve zainteresirane kupce', kažu nam i dodaju kako po njihovim saznanjima jedino Hrvatska primjenjuje ovaj model.

'Potrebno je definirati model koji će omogućiti dobivanje subvencije cijele godine. Za početak, bitno je produžiti vrijeme za prijavu. Također je potrebno izdvojiti stvarne ponude od informativnih kroz uplatu avansa. Nastavno na navedeno, Fond bi trebao osigurati potvrdu subvencije kroz 48 sata. Time bi se osiguralo korištenje cjelokupnog budžeta predviđenog za subvencije, za razliku od dosadašnjeg, gdje je dio dobivenih subvencija ostao neiskorišten', poručili su iz Hyundaija.

Upitali smo Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kada će ove godine biti raspisan natječaj za eko vozila, što misle o 'najbržem prstu' i može li ga se ikako poboljšati. Kažu kako će javni pozivi biti objavljeni u prvoj polovici godine i dodaju da je lani na raspolaganju bilo 44 milijuna kuna i deset milijuna za postavljanje punionica.

'U ovoj godini planiramo povećati raspoloživi budžet, no koliki će taj ukupni iznos biti u konačnici, znat ćemo tijekom ožujka ove godine. Uslijed velikog interesa za program sufinanciranja kupnje električnih vozila, koji višestruko premašuje raspoloživi budžet, događa se da se određeni broj zainteresiranih ne prijavi na javni poziv. Iako je, kao i mnogi javni pozivi koji se sufinanciraju iz fondova EU-a, ovaj naš nacionalni javni poziv za sufinanciranje kupnje električnih vozila inicijalno zamišljen kao 'trajno otvoreni javni poziv prema kronološkom redu zaprimanja zahtjeva', zbog ograničenog budžeta, a velikog interesa, moguće je da takav model prijave u javnosti bude okarakteriziran kao 'najbrži prst'', kažu nam te zaključuju:

'Fond je otvoren za raspravu na tu temu pa smo u više navrata imali sastanke s distributerima automobila, odnosno njihovim udruženjem koje djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, udrugom Strujni krug koja okuplja vozače električnih vozila te, u okviru naših propisa, razmatramo sve konstruktivne prijedloge u cilju unapređenja modela prijave koji bi bio prihvatljiv najširem krugu zainteresirane javnosti.'

Gotovo sve o toj temi ministar gospodarstva Tomislav Ćorić nedavno je rekao Poslovnom dnevniku: 'Znam za primjedbe i probleme, ali jednostavno ne postoji u EU drugi model prijave na ovakav natječaj osim ‘najbržeg prsta’. Prijave na natječaju mogu se vrednovati kvalitativno i kvantitativno, no ovdje kvalitativno nema smisla jer svi e-automobili zadovoljavaju kvalitetu te nam samo ostaje kvantitativna ocjena', rekao je Ćorić.

Dodatan problem 'najbržeg prsta' i nabave vozila je i činjenica da građani i tvrtke koji dobiju subvenciju nemaju nikakvu obvezu kupiti to vozilo, što znači da se teoretski može potrošiti čitav godišnji iznos subvencije, a da na cesti ne osvane nijedno novo električno ili hibridno vozilo.

Ćorić se osvrnuo i na taj problem riječima koje nedvojbeno otkrivaju da se ništa po tom pitanju neće mijenjati: 'Što se tiče obveze kupnje automobila za dobitnike prava na poticaj, možda bi tehnički bilo moguće tražiti da oni polože iznos od pet tisuća kuna koji bi im se oduzimao ako u godinu dana ne realiziraju kupnju, no nisam siguran kako bi to prihvatila javnost te se bojim da takvu restriktivnu i nepopularnu mjeru nitko neće uvesti.'