'Kad nas traže preko Google Mapsa, vide hrpu hala. Misle da smo tvornica njihovog ranga. A mi tek stajemo na noge', smije se 48-godišnji Presečki.

Znatiželjni konkurenti su divovi koji zapošljavaju i po nekoliko tisuća ljudi, a godišnji prometi im se mjere u stotinama milijuna eura. Ferrodus ima deset zaposlenih dok mu je prihod lani bio nešto veći od 300.000 eura (2,3 milijuna kuna).

Brojne hale koje se vide preko Googlea impresivne su samo iz ptičje ili, bolje reći, satelitske perspektive.

Presečki ima najveći pogon u mjestu pored Bjelovara – Novoj Rači. Ali riječ je o samo jednoj hali od 1000 kvadrata. Ostale su većinom napuštene i tek su tužan podsjetnik na nekoć veliku tvrtku Fenor, nekadašnjeg diva u proizvodnji i izvozu opruga.

Fenorov kompleks na četiri hektara Općina Nova Rača preuzela je prije tri godine i sad ga pomalo pretvara u poduzetničku zonu. Presečki je jednu halu uzeo u najam i uselio se u nju prije godinu dana. Dotad je imao samo mali pogon od svega 250 kvadrata u Bjelovaru.

'Godinama smo muku mučili s manjkom prostora. Jedva smo se mogli kretati. Sad je mnogo lakše. Nova hala dala nam je mogućnost da investiramo u stroj za lasersko rezanje metalnih šipki, a on otprilike 20 puta ubrzava proizvodnju. Uspjeli smo ga nabaviti putem europskih fondova. Vrijednost cijelog projekta iznosila je nešto više od 500 tisuća eura, a realizirali smo ga u suradnji s dvije mađarske tvrtke', kaže nam Presečki.

Nedaleko od nas laser upravo reže metal. S druge strane pogona radnik zavaruje novu spravu dok mu kolega u susjedstvu spaja još jednu.

'Trenutno nam je najveći izazov doći do kvalitetnih ljudi. Trebaju nam zavarivači, tokari, strojobravari. Sad smo u potrazi za crtačem. Primamo i ljude bez iskustva. Mi ćemo ih podučiti', govori Presečki.

Dok ne poveća broj zaposlenika, i dalje će morati odbijati veće narudžbe. Španjolci su nedavno tražili 50-ak sprava, ali zbog manjka kapaciteta Presečki ih je morao odbiti. Ne želi ulaziti u rizik kašnjenja i probijanja rokova jer bi tako vrlo brzo izgubio reputaciju pouzdanog dobavljača.

'Idemo korak po korak. Na svjetskom smo tržištu i moramo paziti na sve', ističe Presečki.

Tvrtku Ferrodus osnovao je 2013. godine. Prije toga godinama je radio u obiteljskoj bravariji koja se bavila ogradama i kvakama. Istovremeno je s mlađim bratom Borisom vodio bodybulding i fitnes centar u Bjelovaru.

'Kao fitnes trener, pratio sam trendove kad je riječ o spravama. Nabavljao sam kataloge iz cijeloga svijeta. Razmišljao sam kako ih unaprijediti i doraditi da bi bile što učinkovitije i sigurnije. Iz toga se izrodila ideja da pokrenem vlastitu proizvodnju', prisjeća se Presečki.

Osmislio je brend Predator Strength. Fotografije svojih prvih sprava objavio je na webu i proširio ih društvenim mrežama. Ljudima se svidio praktičan i privlačan dizajn te su počele pristizati narudžbe.

Prvi veći posao bilo mu je opremanje nekoliko fitnes centara u Zagrebu. Zatim je, u okviru EU-ova projekta IPA, opremio mini fitnese u zgradama policijskih postaja na dva granična prijelaza. Kako se iskazao, to mu je donijelo novi angažman – opremanje fitnes centra Glavnog stožera MORH-a i šest manjih dvorana u vojarnama širom Hrvatske.

Koliko je Presečki strastveno prionuo poslu, pokazuje i avantura u koju se upustio 2015. Te godine je zbog ruske okupacije dijela Ukrajine velika tvornica fitnes sprava Vasil prestala s proizvodnjom. Prodao je automobil, uzeo svu ušteđevinu i otišao u Ukrajinu na aukciju tamošnjeg trgovačkog suda.

'Nadao sam se povoljno kupiti alate i strojeve za obradu metala, ali sve je već bilo rasprodano. Kupio sam samo nekoliko nacrta. Nisam se baš usrećio', s osmijehom se prisjeća Presečki.

Sredinom prošlog desetljeća njegov Ferrodus je izašao na inozemno tržište. Osobito se sjeća prve narudžbe iz SAD-a jer je to, kaže, kao da Talijanima uspijete prodati pizzu. Naime američka fitnes industrija najjača je na svijetu.

'Naša prva sprava otišla je preko oceana u San Francisko, u powerlifting klub. Radilo se o hip thrustu na kojem jačate gluteus i mišiće stražnjeg dijela noge', stručno objašnjava Presečki.

Poslovi s Amerikancima danas su mu uobičajena stvar. Surađuje s nekim od najpoznatijih imena tamošnje fitnes scene, kao što je Kassem Hanson iz Colorada, za kojeg Presečki kaže da je jedan od najjačih trenera i influencera na svijetu.

Kupci obično naručuju jednu do tri sprave, a njihova cijena kreće se od tisuću do 2500 eura.

'Za ovu industriju to je visok cjenovni rang. U svijetu fitnes sprava mi smo kao Ferrari ili Rimčeva Nevera, nudimo takvu kvalitetu. Amerikanci nam često pišu komentare da su naše sprave overengineering, i to u pozitivnom smislu. Očekuju kvalitetu, ali dobiju kategoriju višu od toga', ponosno ističe Presečki.

Godišnje Ferrodus proizvede stotinjak sprava. Više od 90 posto toga odlazi na inozemno tržište. Vrlo malo se proda u Hrvatskoj jer se kod nas kupuju uglavnom one rabljene, čija je cijena nekoliko stotina eura.

Globalno fitnes tržište, naglašava Presečki, vrlo je dinamično i na njemu se brzo mijenjaju trendovi. Zato je stalno potrebno pratiti što radi konkurencija.

'Ali isto tako prate oni i nas. Zamijetila nas je tako jaka američka tvrtka pa nam se javila porukom da nije u redu to što previše agresivno reklamiramo jedan svoj proizvod. A čest je i slučaj da naša rješenja kopiraju drugi, poput velike talijanske tvornice Techo Gym, u kojoj dionice ima i bivši američki predsjednik Bill Clinton', kaže Presečki.

Osim što se bavi svakodnevnim narudžbama i proizvodnjom, vrijedni Bjelovarčanin stigne razmišljati o inovacijama.

Ferrodus je 2018. pobijedio na prvom natječaju Grada Bjelovara za najbolji startup projekt – bezmotornu traku za trčanje – za što je dobio 100.000 kuna. Nju Presečki još usavršava prije snažnijeg plasiranja na tržište.

Paralelno radi na još jednom inovativnom proizvodu - kiosku koji omogućuje vježbanje vani (vanjski fitnes). Zamisao je da se u zatvorenoj konstrukciji od aluminija i metala smjesti jedna ili više sprava.

Taj 'kiosk' mogao bi biti smješten u parku, pored škole, igrališta ili sportske dvorane. Bio bi ograđen i u njega bi se ulazilo pomoću mobitela. Imao bi grijanje u podu, led svjetla, ventilatore za rashlađivanje ljeti i sav pogon na solarne ploče.

'Bila bi to mala teretana u kvartu. Taj bih proizvod složio kao franšizno poslovanje i da se kroz franšizni lanac proširi Europom. Svako takvo vježbalište može vam dnevno donijeti nekoliko stotina eura, a održavanje je minimalno', tvrdi Presečki.

Vidljivo je to da Bjelovarčaninu ideja i ambicija ne fali te da je nekadašnji mali obrt pretvorio u ozbiljnu proizvodnju. Svjestan toga da ne može sve sam, Presečki je u zadnjih nekoliko mjeseci tvrtku ozbiljno kadrovski ojačao na menadžerskim pozicijama.

Za financijskog direktora angažirao je Ivana Mihokovića, nekadašnjeg predsjednika Uprave B2 Kapitala te bivšeg šefa financija Splitske banke. A za direktoricu prodaje i marketinga Jelenu Jakšić, menadžericu s više od 15 godina iskustva u upravljanju prodajom, promocijom i marketingom, koja je dosad živjela u Londonu.

'Ivan je moj cimer iz studentskih dana. Radio je za sve veće banke u Hrvatskoj. Zasitio se financija i stresa i odlučio mi je pomoći. Jelena se vratila iz Velike Britanije, gdje je radila u kozmetičkoj industriji, inače je iz Kutine. Zainteresirala se za ovo što radim. Veseli me što više nisam sam i mogu se s njima posavjetovati o daljnjim poslovnim odlukama', kaže Presečki.

Zasad mu je u fokusu to da što bolje iskoristi halu u Novoj Rači i još bolje posloži proizvodnju. Dobro bi mu došla, ističe, i još jedna veća investicija od dva do tri milijuna eura, čime bi kupio novi stroj za lasersko rezanje i zaposlio nove ljude.

'Ali kao što sam već rekao, idemo korak po korak. To se dosad pokazalo kao najbolja strategija', kaže Presečki.

Obećavamo mu da ćemo ga i dalje pratiti. Jer čini se da su velike svjetske kompanije iz fitnes industrije s pravom nervozne zbog male tvrtke iz Bjelovara.